Jump to content

Secracon

Iskreni članovi
  • Posts

    798
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Secracon

  1. Evo ja pored vintage Fender Prece, Kramera i Peavey-a u poslednje vreme najviše sviram baš Yamaha RBX 170. Šta kažeš na to a? O'šo sam pok..cu a? (edit) DODATAK: I naravno da bas valja. Pazi sleteo sam s puta pri brzini od jedno 100 i kusur. Napravio sam potpun salto/kolut unapred. Auto mi se skroz skurcao. Evo šta ostade od Stojadina: klikom na sliku može se videti ista slika ali veća Pojačalo sam vadio iz njive 10m dalje, futrola od basa se skroz rascepala, a napljuvana Yamaha RBX 170 se samo malkice raštimovala, i to samo jedna žica, i malo je čuknuta. Mora se priznati, za bass ispod 200 evra, je to jako dobro... :D Ja taj bas više neću da pljujem. Emotivno sam se vezao za njega.
  2. Sve postoji, pa i A dorski modus: A, H, C, D, E, F#, G, A To ti je drugi modus G dura. B je za englesko govorno područje, H za ostatak sveta. Svejedno je. Problem nastaje kad treba da se obeleži taj isti ton ali snižen. Ameri kažu "би флет" i pišu ga Bb. Mi ga zovemo "Бе", i da bi izbegli nesporazume, dogovoreno je da ga i mi pišemo onda Bb. Eto. Cheerz!
  3. C mol nije paralela E duru. C# mol jeste. Pazi ovako, ajmo redom, i veoma jednostavno: Osnovni tonalitet, bez ikakvih predznaka u dve oktave: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C Ono od C do C je jedna oktava, dalje se sve ponavlja. C dur. U evropskoj muzici su pesme najčešće pisane u duru ili molu. To su dve vrste tonaliteta, koje se koriste. Ovo od C je dur, i to Cdur. Ako odsviramo samo označeni deo: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C dobijamo A-mol. Kao što vidiš, sastoji se od apsolutno istih tonova, zato se i zove "paralelni mol" Kad u notama vidiš da pesma nema predznak, znaš da je u C duru ili A molu. Tonova u evropskom sistemu ima 12. Toliko i tvoja gitara ima pragova do oktave. Jedan tonalitet/skala se sastoji od 7. Evo sad neko hoće da svira u G duru recimo... Primetio si već da to ne pasuje u ove tonove. Mora onaj F da se podigne na F#, da bi dobili isti raspored poustepena i celih stepena (jedan ili dva praga na gitari), i da bi to pasovalo za G. Tako dobismo G dur: G, A, H, C, D, E, F#, G, A, H, C, D, E, F#, G Njegov paraleni mol je E mol: G, A, H, C, D, E, F#, G, A, H, C, D, E, F#, G Da bi pasovalo za recimo D moramo još jedan podići, to će biti C#, itd... Tako možeš napraviti bezbroj varijanti, mada se u praksi koristi samo 12. Šest sa povisilicama i šest sa snizilicama. Povisilice: jedna - G dur, E mol dve - D dur, H mol tri - A dur, F# mol četiri - E dur, C# mol pet - H dur, G# mol šest - F# dur, D# mol Snizilice: jedna - F dur, D mol dve - Bb dur, G mol tri - Eb dur, C mol četiri - Ab dur, F mol pet - Db dur, Bb mol šest - Gb dur, Eb mol Primetićeš da su šesta varijanta kod jednog i drugog praktično iste. Trebao sam ti reći "enharmonijski se poklapaju", ali ti taj izraz sad nije uopšte potreban. Za sad neka ti još bude "to je isto". E sad velika demistifikacija: MODUSI: Opet na primeru C dura: Daklen C dur: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C To se isto zove i jonski modus. I po tom pristupu imaš sedam modusa. Jonski je prvi. Drugi je dorski. Evo ga: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C To ti je D dorski modus. Evo ti E frigijskog: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C F lidijski: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C G miksolidijski: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C A eolski )ili A mol kako se još zove): C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C H lokrijski: C, D, E, F, G, A, H, C, D, E, F, G, A, H, C Kao što vidiš, to su sve isti tonovi samo se drugačije zovu skale u zavisnosti odakle kreću, jer je i raspored polu i celih tonova onda različit. Kad ovo skontaš probaj onda da prokljuviš i odsviraš recimo A dorsku skalu, ili C lidijski modus, ili C miksolidijski, itd... Ta imena su inače najkomplikovanija stvar u celoj priči. Stari Grci su ih tako zvali, i njima su to bili ravnopravni tonaliteti. Postoje i danas modalne pesme. Pesme za koje ne možeš reći da su u nekom duru ili molu, već su pisane u nekom modusu. No većina pesama je pisana u ta dva modusa (jonski i eolski) pa smo to kao prihvatili kao tonalitete. Ne bih dalje ovom. Ako ti ovo bude jasno rado ću nastaviti (makar po stoti put o istom pisao)... Cheerz!
  4. Evo, obećao sam kolegi, a mislim da će i još nekima biti zanimljivo, koji su možda propustili priliku da uživo vide: Evo Sheehan-ovog reka: Pored ovoga je imao i jedan stabilizator/transformator sa 220 na 110 (UPS kako reče tehničar). Yamaha Attitude je imao metalni češljić, za razliku od onog u katalogu i onog na rezervnom basu. Cheerz!
  5. Nemam neke kultne pedale za koje mogu da zamislim da će ikada dostići neku basnoslovnu cenu. Osim možda OD-2. Mada je za mene Ibanez BP-10 najkultnija. Pedala nije htela da radi na baterije. Srećom pa u Novom Sadu postoji predstavništvo i samim tim i ovlašćen servis za Harman corp., gde i Digitech spada, i da bude još veća sreća, vlasnik tog servisa je pevač iz jednog mog benda. Napajanje sa baterije je bilo u prekidu, a i džeksna za adapter nije radila kako treba, jer nije isključivala bateriju kada se ušteka ispravljač. Sad je sve okej. pedala je na adapter radila normalno, verovatno zbog toga nisi primetio ništa. Najkrckaviji ton je kada Morph zkroz smanjiš, mada se slažem da to nije sasvim to. BDI 21 nije dobar ni za kakav overdrajv, na žalost. Nekako se guši. Ja taj krančić najlepše dobijem na ART ECC procesoru, a kao rezervna varijanta mi služi Marshall GV-2 (Guv'nor). Ajde, gledaću da nakačim neke semplove, mada neću ništa da obećam, s obzirom da sam u vremenskom penisu. Zanimljivo mi je da mi ove jeftinije džitre rade bolje sa Digitekom nego sa ostalim drajvovima. Imam osećaj da ta pedala manje karaktera osnovnog tona zadržava od ostalih, recimo od Šerifovog Govnara (Marshall Guv'nor), što je za slučaj kad je džitra lošija i dobro. Uradio sam neki psiho test na netu sada, i izgleda da ja ipak spadam u "collector" kategoriju po tome. Znam, mnogi mi govore da sam seljačina, prdonja, i tako to... ----------------- Dodatak: Evo, čim bude sve na gomili uslikaću. Trenutno su mi dve pedale pozajmljene, a ni po Ćorus još nisam otišao.
  6. Jeste, složio bih se da je to taj sindrom. :da: Ja sam kao mali na isti način skupljao Masterse, isto tako ih pazio i slagao, i uživao već samo gledajući ih. ...kanda je patološki...
  7. To jeste tako pravilno. Šta tu nije jasno?
  8. Ja izraz "svrbi me ova pedala" kontam kao da hoću da je se otarasim, što ovde nije slučaj. Reci ako nisi tako mislio... Pazim i mazim je te digiteke. Nove igračke, pa su mi još jako zanimljive. Korus je bio nešto bolestan, pa sam ga nosio kod ovlašćenog Harmanovog čika doce, i čujem da je sad u redu, dobio je otpusnicu i čeka da dođem po njega. Zanimljiv mi je taj korus. To je već treći korus koji imam (a ako računam i razne varijacije na procesorima, onda je bog-te-pita-koji...), i super mi je što je malo različit od Bossovog i ART-ovog. Tu je negde između. Jedino što ja u principu jedva da i koristim korus. Drajv mi je zaraza ovih dana. Iznenađuje me non-stop. Nekad pozitivno, a nekad i negativno. Kako god, ne verujem da će brzo završiti među onima koje mi samo tako stoje, poput Boss OD-2, recimo (mada sam i taj OD-2 svirao veoma aktivno, dugi niz godina)... Razmišljao sam da ih uslikam i ja, ali baš i nije za ovu temu, jer ih nisam montirao ni na kakvu dasku, niti planiram to da radim u skorije vreme, a i nije mi fiksna kombinacija efekata. Kao što rekoh, nekad nosim samo kabel, a nekad i procesor pa još i tri-četri pedale pride, zavisi... Možda napravim gomilu pa to slikam... Zapravo moj problem je taj, što samo gomilam stvari. U životu sam svega jednu jedinu stvar prodao od muzičke opreme, a to je moje prvo pojačalo Čajavec GA-186B. Serijski broj 100666, sećam se još... I jednu pedalu sam izgubio negde u selidbi na relaciji Budimpešta-Novi Sad, a to je DOD FX 48 (ako se ne varam), ekvilajzer je u pitanju. Sve ostalo, što sam ikada imao, imam i danas. ...uključujući i svoj prvi kabel. Sada ima cirka dva metra i stoji mi kao uspomena, no nekad je imao 6, i svirao sam ga.
  9. Ljudi, jel postoji pojam "zavisnost od pedala"? Ja mislim da postajem ovisnik. Jednostavno volim kad imam puno pedala. Gomilam ih po kući. Sreća pa se Squaw ne buni. Čak joj se "ona bordo" i sviđa, doduše samo na izgled. Pre jedno mesec-dva sam uspeo sve da povežem u jednu... kako bih sad to kros-lupovano čudo nazvao... ...mrežu Dva procesora, i jedno po' tuceta pedala. Bilo dugačko skoro dva metra, neke su bile i jedne iznad drugih (no ipak nekako logično i moguće za gaženje), a gubitak signala je bio takav da bi to mogao da bude efekat sam za sebe, ali sam barem bio srećan jer sam napravio veeeeeeeeeeeeeeeeliki vozić. E sad svemu tome treba dodati još dve pedale od nedavno. Ne znam koji mi je. Jedina korist od svega toga je kad me mrzi da nosim ceo procesor, pa uzmem samo ono što smatram bitnim za tu probu/svirku u varijanti pedale. Često idem samo sa jednom, ili dve pedale. Nakad i samo kab'o, kad sam nešto smoren. Bilo bi pametno da sve to rasprodam i da kupim neko ozbiljnije čudo, ali su mi te spravice kao dečica. Volem ih... I eto, sad sam se nameračio na Blues Drivera... Bojim se da mi treba 'cihijatri'ska pomoć.
  10. Postoji jedna priča (meni su je pričale kolege sa faksa, kojima je profesor teorije onako uzgred spomenuo kad im je predavao) kako je Guido D'Arezzo (smišljanje notnog sistema se vezuje za njega) navodno imao neke španske krvi, pa je u skladu sa svojim "unutrašnjim osećajem za filing" tonove poređao u frigijsku skalu: A, B (današnja oznaka je Bb), C, D, E, F, G, A. Posle se to korigovalo, i novopromenjeni ton su jednostavno nazvali po prvom sledećem slobodnom slovu iz abecede: H. Priča mi je na mnogim tačkama nejasna. 'Bemliga, kad ti prepričavaju bubnjari i pevači, a na predavanju koje sam ja slušao se nije spominjalo, niti postoji u udžbeniku... Ni na netu ne nalazim podatak o tome. Moraću da se raspitam ovako... A za ono što si napomenuo kako koristiš engleski sistem ću opet da povučem paralelu sa prodavnicom: "Добар дан комшија, дајте ми по'киле sausages. Знате ја то на еглеском..." U redu je, jasno je, izbegli smo zabunu, ali opet ne vidim smisao. No i nije frka dok god za onaj prvi prag A žice nisi rekao da je B. Po dogovoru se taj uvek piše sa snizilicom, pa znaš da ako nema snizilice i piše B, da je engleska varijanta tona H, a ako je onaj što ga ni zovemo "бе", onda je Bb (sa snizilicom), kako ovde, tako i na engleskom govornom području. Mislim da je ovo već neki jubilarni put ada pišem o ovome. Sam sebi sam smešan. Šta ću kad sam eto, posebno kurčevit po tom pitanju... Odbijam da izigravam nepismenog. A budući da sam propali fizičar, verovetno mi je ostalo u krvi da se držim standarda. Ništa milja, ništa funta, ništa galon, ništa B. Metar, kilogram, litar, H. Tačka. Molim lepo.
  11. Mislim da je ono možda moglo i komplikovanije da se objasni. Pojam terakorda je po mom mišljenju totalno suvišan u ovoj priči, i lako može uneti samo dodatnu konfuziju, no bitno da je sad valjda jasnije. @ Ikhabot: hvala što si me poštedeo kucanja objašnjenja, već sam dolazio u iskušenje. ps. Mada ti onaj engleski "B" ne opraštam. To je, brate "H". Kad budemo pisali na engleskom, pisaćemo B. Po toj logici bi mogao i u radnju da odeš i kažeš "Добар дан комшија, дај ми по' киле sausages". @ Dejopulos: Jeste to je D-dur. On ima 2 povisilice, i tako tom logikom dalje. Za koliko kvinti odmakneš od tona C, toliko povisilica dobiješ. G = jedna, D = dve, A = tri, itd... ...C# će imati 7, na primer. Ista logika zguza: za koliko kvarti odmakneš od C toliko snizilica ćeš dobiti. F-dur = jedna, Bb-dur = dve, Eb-dur = tri, itd... Cheerz!
  12. Sad ja govorim za Novi Sad, ali pretostavljam da u Beogradu ima još više opcija, i da je i jeftinije samim tim. Evo kod nas postoji firma "NS Plakat", koji doslovce štampaju bilo šta na bilo šta. Cena je 50 evra po kvadratnom metru za te zajebanije stvari. Doneseš sliku i printabilnu površinu, dogovoriš se koja varijanta bi bila najbolja, i eto ti tigraste farbe. Provereno znam da rade i drvo, i to čak na više načina. Na tebi je jedino da im ušteediš posao i sebi pare i da nađeš/nacrtaš dezen. Cheerz!
  13. Kako inapreduje DUAT (podzemni zvet ukod starih egipćana, nekad nazivan i Amenthes)? Pa mnogo smo lenji. Evo trebao sam na probu u petak, ali sam sleteo sa puta usput kod Zrenjanina. Sad više ni nemam čime da idem na probu. Kole mi danas šalje DVD-e, pa ću polako krenuti sa basom. Krenuo sam ja to još proletos, nego jednostavno nisam mogao da odsviram koliko sam propao. Najozbiljnije... Cheerz!
  14. Dok Marjan ustane, očešlja se, obrije, popije kafu, doručkuje, presluša diskografiju Slipknota po 32641832487 put, popička se sa burazerom, evo ja ću dotle prevesti: Eto vam prevoda. Hvala. Pijem bilo koje pivo samo da je hladno. Cheerz!
  15. Nisam hteo da kažem, nego sam rekao. No, mogu da pojasnim: Koliko god da se osećaš kompetentnim da namećeš svoje mišljenje ili omalovažavaš tuđe, to ne znači da to i treba da radiš, pogotovo ne na način, i stilom kojim ti to činiš. Postoje načini da izneseš mišljenje razičito od mišljanja drugih o nekoj stvari/temi, a da to sve ne bude uvrdljivo. Takođe je i nekako normalno da kad izneseš neki stav u nekoj raspravi, da ga i argumentuješ. Bez argumenta to zvuči kao klinačko "moj brat je jači od tvoga". Nisi ti prvi koji je napisao ovde neku neargumentovanu, subjektivnu pljuvačinu, ali učestalost, i nadmen ton kojim to radiš govore u suprot slici obrazovanog maldića kakvim se predstavljaš. Možda se to tako radi u nižoj muzičkoj na tamburici, ne znam, nisam nikad išao u nižu muzičku. U stvari lažem, upisali su me na klarinet, ali nikad nisam otišao, jer mi se nije sviđao taj instrument.
  16. Peavey: Posedujem Peavey International Series 5-žičani bass. Ako sam dobro skontao, to se negde zove Peavey Dyna-Bass. Sve u svemu, poenta je da je valjda tu negde u klasi Milleniuma, a valjda nešto bolji od Milestone basseva. Iz svog iskustva bih rekao da mu je elektronika slaba. Ima šugaviji, mutniji i slabiji signal čak i od Yamaha 170 bassa. Frenkventno je bogatiji, ali umornijeg zvuka. Klin može da se namesti lep sa novim žicama. Standardni tonac koji me često ozvučava više voli kada sviram taj bass nego Fender Precision. Sve u svemu pristojna džitra. Bolja od recimo Skvajera za iste pare. Takvi basevi se kreću od 300 evra pa malko naviše. 400 je već puno. Moj savet: Ako nađeš pristojnu Peavey basčinu, sa normalnom cenom, pazari. Ja i pored svega što sam ga napljuvao sada, najviše koristim upravo taj bass. Verovatno zbog pete žice... Ono što bih recimo posebno pohvalio kod tog instrumenta je izrada. Fenomenalno je urađen. Nema lufta nigde, može se savršeno podesiti, i bude veoma lak i udoban za sviranje. A još jedna negativna osobina je da ne staje u standardne kofere zbog 2 cm šireg tela (futrola, sa druge stane, nije problem), ali to ne mora da bude slučaj sa serijama koje si ti gledao. O aktuelnoj ponudi za levoruke: Nemanje 5-žičanog na lageru uliva nadu da će ga biti kad-tad, pa bih ja u tvom slučaju još malo čekao. Ako se ne pojavi dugo, razmotrio bih varijantu budženja. Zajebi 4 žice. Da se razumemo, ja sam old school "4 string man", i prvi ću reći da su 4 žice sasvim dovoljne, no čisto pokušavam da budem objektivan i da te poštedim raznih "alternativnih štimova" koji bi ti bili suđeni sa četvorkom. U Ibanez GSR 200 se ne razumem nešto posebno. Izguglao sam mu karakteristike, i našao dve koje iskaču. Jedna u pozitivnom, druga u negativnom smislu: Ono drugo bi teoretski trebalo da može da kompenzuje ono prvo, a može i da stvori mikrofoniju, pogotovo ako koristiš ovrdrive. Najčešće bude od oba pomalo. Cheerz!
  17. ----------DODATAK:--------- Ako bih morao da se odlučim između "Yamaha RBX270" i "Squier Standard Series P Bass® Special", glasao bih za Yamahu. Uamana barem ima telo od koliko toliko pristojnog drveta. Onaj agatis kod skvajera mi ne uliva poverenje. Razlika u materijalu tela je jedina bitna uočljiva razika, inače su tu negde što s' ono kaže "isto sranje, drugo pakovanje". Treba probati i uporediti. A budući da si levoruk, i da ćeš sledeći bas pazariti ko zna kada, ti i ja najtoplije savetujem da poslušaš Panteru Ojdanića, i da razmisliš o petožičanom. Faliće ti ta H jako. Cheerz!
  18. @ Chile: Da li si razmišljao o modifikovanju nekog basa? Tipa, kupiš neki jeftin model sa telom od šapurike, i zameniš mu telo. Vratovi su manje-više isti kod svih modela, osim kod onih najskupljih.
  19. @ Lukijan Mušicki Nemaš nikakve vidne osnove koje bi opravdale tvoj bezobrazluk. Mogao bi i ti nešto da naučiš o ostalim sferama komunikacije osim muzike, pre no što kreneš da pričaš šta hoćeš. ...a i po pitanju same muzike da se upotpuniš malo.
  20. Krivljenje vrata nastaje usled raznih faktora: vlaga, držanje instrumenta naslonjenog na nešto(zid npr.) sa zadnjom stranom prema osloncu, neadekvatne žice, itd... Proizvođač ima mnogo manje udela u tome od korisnika. Isto to važi i za rđanje. Ne boj se ti za Uamanu, ako vodiš računa o instrumentu, nema bojazni.
  21. Hvala na izveštaju. Ha, ha, kontam skroz. Do jaja su te paralele sa filmovima. Meni je isto sličan trip. Zamisli film gde su svi akteri pored svoje primarne "struke" i gitaristi. Onu belu poseduje partner glavnog aktera, murova. Lik je sav pošten, najbolji na poslu, bez mrlje u biografiji, posvećen porodici, takoreći bezgrešan. Pomalo sterilan. Ubijaju ga krimosi na kulminaciji filma. Crnu gitaru poseduje glavni negativac, koji će se posle pojavljivati i u svim nastavcima filma. A jesi razmišljao o nekoj pedalici kao gain boosteru? Ne voliš ni telekastera, ni surf rock, a? Neću reći country, jer je to već kombinovana pozicija. Bio ja na sajtu još kad si otvorio temu, he he... Naravno. Hteo bih da to čujem nekad, ovako live. A i onaj black ice mi deluje kao zanimljiva igračkica. Jel to samo krči onako suvo, ili i daje neki sustain? Da li ima smisla uključiti ga pre drajva na recimo solu? Nema potrebe meni da hvališ sponzore, džaba im je kad ne prave baseve. Cheerz!
  22. Pesmica ne traje samo 8 taktova, koliko je napisano, već se sve to svira u krug (okej, nema znaka za ponavljanje, ali to i nije toliko strašno, budući da se radi o veoma jasnoj transkripciji teme koja se ponavlja, čak imaš i objašnjenje ispod nota kako ide tekst u kom ponavljanju). E kada nakon poslednjeg takta, gde "fali" jedna četvrtina kreneš iznova da sviraš, onda ti se onaj prvi "nepotpun takt" od jedne četvrtine tačno nalepi na to, i sve bude celo. Praktično, ona četvrtina koja ti fali na kraju je ono "Kumba-" sa početka. Kada bi to popunio pauzama, morale bi i pauze da se sviraju prilikom ponavljanja, pa bi imao viška ceo takt pauzu, zvučalo bi kako ne treba, itd... Ovo će sad zvučati jako imbecilno, ali ne znam kako više da uprostim već i ovako jednostavnu stvar: Pesma se piše tako da početak melodije bude na početku nota, jel? Logično. Kao što se knjiga piše tako da početak bude na početku. Dakle, početak melodije mora da je na početku transkripcije. E pa pošto melodija ovde ne kreće na "jedan" nego ranije, jednostavno se doda taj tzv "predtakt, iliti "ауфтакт" kako ga kafanjerosi zovu. Znaš ono kada pesma ne kreće sa "jen'-dva-tri-i-POČETAK" već se uleće ranije malo, tipa "jen'-dva-tri-PO(ovde dođe ono "i")ČETAK" "Pretty Woman" od Gary Moore-a je dobar primer, ako znaš pesmu. To mi prvo palo na pamet. Ona fraza u pratnji kreće pre prve dobe. Prva doba je tek kod tona C, a ono G-Bb-H, se svira "na auftakt". Tako je i ovde. Pesma ne počinje sa "jen'-dva-tri-Kumbaya" već sa "jen'-dva-Kumba(tri)". Sve u svemu, veoma česta pojava. Trudio sam se da budem maksimalno razumljiv, jednostavan, i da ne zvučim u fazonu "tako mora". Cheerz!
  23. Kako kome. Meni savršeno odgovara. Jesu retke, ali se prave kutije za bas i sa dvanaesticama, no desetka je nekako postala standard. Meni je zapravo sve okej, samo da nije petnaestica. 15'' sucks. Mada je to sve zapravo svejedno, jer je zvuk basa u 99% slučajeva iz DIbox-a, pa zvučnik (nekad i pojačalo) ne igra nikakvu ulogu. Bas pojačalo služi samo kao monitoring za basistu, koji on opet ne može propisno da otpanji, jer se buni tonac da mu je jači od PA, ili se buni neko drugi iz benda (najčešće pevač/-ica ili gitarista) pa na kraju pojačalo radi tek tako i tek toliko da basista zna gde se nalazi, a za to je i Čajavec dobar.
  24. Valjaju oba takta. Predtakt i poslednji, takođe nepotpun takt ukupno traju 3/4. Ako to primetiš, na dobrom si putu do rešenja. Mrzi me sad da držim čas muzičkog opismenjavanja, jer te verovatno i ne zanima to toliko. E -------/---------------/--------------/---------------- H -------/---------------/--------------/--------------- G -------/2---22---4-4-/2-------------/2---22---0--- D --0-4-/---------------/----------0-4-/------------4- A -------/---------------/---------------/--------------- E -------/----------------/--------------/--------------- E ------------/---------------/--------------/----------------- H ------------/---------------/--------------/----------------- G ------------/2---22---4-4-/2--------0---/----------------- D 2------0-4-/---------------/--------------/4-0-2-2-0------ A -------------/---------------/--------------/---------------- E -------------/---------------/--------------/---------------- Cheerz!
×
×
  • Create New...