Druidess

Ih sad... Evo i Mss...

Kako vam ne dosadi presipanje iz shupljeg u prazno xD Evo par snimaka...vecheras mozhda nakachim i my sweet shadow... Delight and angers scena kada Anders zaebava lika za devojku ~

mmmmmhm. Potpisujem

Bilo je fantastichno, i pesmice i njihov zajebantski nastup. Ql totalno Za predgrupu; apsolutno nikakav utisak na mene ostavili nisu. Ali svima plavusha ultimativna...za ime sveta, crnka je ne-znam-koliko-puta lepsha od onog plavog rashtimovanog Pinokija sa ustima do Tokija...no dobro - o ukusima blabla..*crnka zakon

Pfff...ja znam josh 2 osobe koje tje kupiti sledetje nedelje...a koliko to menja bilo shta...ne znam.

Bilo je super, ali Guardiani su Guardiani ... i prvi i drugi put No dobro, previshe sam subjektivna i ko me dodjavola terao da chitam sve komentare...sad nemam volje da zhivim xD Evo slichica ljudi...kvalitet ochajan,nema posebnog rasporeda, ali eto... ~Aj u zdravlje! http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0383.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0423.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0453.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0503.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0533.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0603.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0613.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0623.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0743.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0803.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0813.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0843.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0863.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0873.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0893.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0153.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0203.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0273.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0353.jpg http://i70.photobucket.com/albums/i84/Satu...eenGRay0463.jpg

Jedna od najmilijih... Možda spava by: V.P.Dis Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja, Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao: Da je čujem uzalud sam danas kušao, Kao da je pesma bila sreća moja sva. Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja. U snu svome nisam znao za budjenja moć, I da zemlji treba sunca, jutra i zore; Da u danu gube zvezde bele odore; Bledi mesec da se kreće u umrlu noć. U snu svome nisam znao za buđenja moć. Ja sad jedva mogu znati da imadoh san, I u njemu oči neke, nebo nečije, Neko lice, ne znam kakvo, mozda dečije, Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan. Ja sad jedva mogu znati da imadoh san. Ne secam se niceg više, ni očiju tih: Kao da je san mi ceo bio od pene, Il' te oči da su moja duša van mene, Ni arije, ni sveg drugog, sto ja noćas snih; Ne sećam se nićeg više, ni očiju tih. Ali slutim, a slutiti još znam. Ja sad slutim za te oči, da su baš one, Što me čudno po životu vode i gone: U snu dođu, da me vide, šta li radim sam. Ali slutim, a slutiti još jedino znam. Da me vide dođu oči, i ja vidim tad I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće; Njene oči, njeno lice, njeno proleće U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad. Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad. Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet, I njen pogled što me gleda kao iz cveća, Što me gleda, što mi kaze, da me oseća, Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet, Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet. Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas; Ne znam mesto na kom živi ili počiva; Ne znam zašto nju i san mi java pokriva; Možda spava, i grob tužno neguje joj stas. Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas. Možda spava sa očima izvan svakog zla, Izvan stvari, iluzija, izvan života, I s njom spava, nevidjena, njena lepota; Možda živi i doći će posle ovog sna. Možda spava sa očima izvan svakog zla.

Da...poslednji stih, tako poznat

Ljubav prema lazhi by: Charles Baudelaire Gledam te: nehajno gazish preko poda Dok zvutzi orkestra po stropu se lome, Suzdrzhana, spora, tako skladna hoda, I sa dosadom u pogledu svome; Nezdravu privlachnost daje ljudskom stvoru Planinska svetlost koja niz chelo se tochi, Dok vechernje baklje raspaljuju zoru, Pa ko uslikane blistaju ti ochi, Gledajutji, mislim: shto je lepa! reska! Setjanje teshko, kula tzarska, to telo, I srtze, u njemu, kao sochna breskva, Za iskusnu ljubav spremno je I zrelo. Shta si? Plod jeseni, ili tzvetje iz vaze? Posmrtna urna koja suze cheka, Miris shto doziva daleke oaze, Ili postelja milujutja, meka? Znam, neke su ochi prazne, premda sjajne -Medaljon bez moshti, shkrinja shto ne krije Nikakav nakit – te ochi bez tajne Od Nebesa su dublje I praznije! Puki privid? Neka! Nagon neukrotiv Radost hotje, a o drugom potom! Glupost! Ravnodushnost? Nemam nishta protiv! Maska? Pa shta! Klanjam se pred tvojom lepotom.

Slazhem se... Evo josh malo stihova za gavrosaurus-a by: R.T. ...To je jos samo dete, gospodaru. Ona trci oko tvoga dvora, zbavalja se, pokusava da i od tebe napravi igracku. Ne pazi na neuredjenu kosu ni na nemarnu odecu koju vuce po prasini. Zaspi i ne odgovori ti kad joj govoris - cvet koji joj dajes ujutru, iz njenih ruku pada u prasinu. Kad se podigne oluja i kad se nebo smraci, ona vise ne spava; ostavljajuci lutke rasturene po tlu, ona se prijubljuje tebi, iz straha. Boji se da te dobro ne sluzi. Ali ti posmatras njenu igru smeseci se. Ti je ne poznajes. Dete koje sedi u prasini tvoja je zena; njene igre ce se smiriti, postace ozbiljnije, pretvorice se u ljubav... Njoj by: Arthur Rimbaud U ružicasti vagon sa plavim jastucima Sešcemo, zimi, pa na put! Bice nam dobro. Gnezdo sa ludim poljupcima Skrivace svaki dremljiv kut. Sklopiceš tada oci, da ne vidiš kroz prozor Sav cudovišni onaj puk U kom se mrzovoljno, da ispuni te grozom, Crn demon ceri, crni vuk. Tad ce ti iznenada pecnuti obraz nešto. I sicušni poljubac vratom ce tvojim vešto Potrcati, ko pauk lud... Rekavši: "Traži", ti ceš prignuti glavu k meni; I tražicemo dugo tu bubu, zaneseni, - A ona ce da skita svud...

@JBJ Svaka chast za Sonet, chovek je genije... Begunica by: Rabindranath Tagore Dodji, prolece, smeh ljubavnice zemljin, neka zakuca srece suma, nestrpljivo da se izrazi! Dodji u naletima nemira usred lisca i cveca koje hita da se razvije. Kao sjajna pobuna, baci se u noc, u tamu vode, iznad zemlje, oglasi slobodu zarobljnih klica! Kao smeh munje, urlik oluje, odjekni u bucnom gradu, oslobodi rec ugusenu, napor koji je pao u letargiju, osnazi nasu borbu malaksalu, budi pobednik smrti! Secam se toga dana. Pljusak je besneo, pa se smirio, i ponovo poceo, cudljiv, s duvanjem vetra. Uzeh svoju spravu za sviranje. Nemarno sam dodirivao zice; nehotice muzika je pratila ritam naleta vetra i kise. Ona je bila krisom ostavila svoj posao, zastala kod mojih vrata, pobegla, dvoumeci se. Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid; najzad je tiho usla u sobu i sela. Pognute glave hitro okrece iglu u tisini. Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor drvored taman od kise. Jedan cas kisnog popodneva, punog senki, pesme i tisine. Nista drugo. Te noci ispevao sam jednu pesmu, ali ti nisi bila tu. Pronasao sam reci koje sam uzalud trazio vazdan. Jest, iz nedara nocne tisine one su se slile u svirku, dok su se zvezde palile jedna za drugom Ali ti nisi bila tu. Hteo sam jutros da ti pevam pesmu svoju: ali iako nisam zaboravio melodiju, buntovne reci mi izmicu sada kraj si kad mene. Zadrhtacu bez sumnje ako se ikad budemo sreli u drugome zivotu, u svetlosti udaljenog sveta. Zaustavljajuci se, prepoznacu tvoje oci, tamne kao jutarnje zvezde, i znacu da su pripadale zaboravljenom sumraku predjasnjeg zivota. Reci cu: car tvoj lica nije samo u njemu, u nju se utkala zarka svetlost moga pogleda pri susretu koji se ne pamti, i moja ljubav joj je dala tajnu koja se izgubila. Uvecala si me svojom ljubavlju, mene koji sam samo jedan covek izmedju drugih, koji plovi obicnim tokom, pokretan voljom promenljive milosti sveta. Dala si mi mesto tamo gde pesnici svih vremena donose svoje darove, gde ljubavnici u ime vecnog pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleca. Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu - ne opazajuci kako je moje telo postalo dragoceno od tvog milovanja, ne znajuci da u sebi nosimtvoj poljubac kao sto sunce nosi u svojoj lopti vatru bozanskog dodira, kojom sija vecito. Gazeci travu na stazi,zacuh: ''Poznajes li me?'' Osvrnuh se, pogledah je i rekoh: ''Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice'' Ona odgovori: ''Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti''. Njene oci su blistale kao rosno jutro. Pocutah trenutak, a zatim zapitah: ''Jesi li iscrpla sav teret suza?'' Osmehnu se i ne odgovori. Razumeh da je njen plac imao vremena da nauci govor osmeha. ''Nekada'', prosapta ona, ''govorio si da ces uvek voleti svoju tugu''. Zbunjen, rekoh: ''Istina je, ali prosle su godine, i dosao je zaborav''. I uzimajuci njenu ruku u svoju, dodadoh: '' I ti si se promenila. Nekadasnji bol postao je vedrina''. Srecan sam sto me ne gledas vise sazaljivo. Zlokobna car noci i odjek mojih reci koje kazuju zbogom, prestrasene od ocajnog naglaska, dovele su me do ivice placa. Ali dan ce se roditi, moje srce ce biti opet tvrdo, i nece biti vise vremena za suze. Ko kaze da je zaborav nemoguc? Samilosna smrt buja u samom srcu zivota, obuzdavajuci njegovu ludu zelju za trajanjem. Burno more na kraju otpocine u svojoj pokretnoj kolevci; sumski pozar zaspi u postelji od pepela. Ti i ja se rastajemo, i raskid ce pokriti ziva trava i cvece nasmejano na suncu.

shto da ne...kao na premijerama Harry Potter-a...

by: William Blake The Sick Rose O Rose, thou art sick! The invisible worm That flies in the night, In the howling storm, Has found out thy bed Of crimson joy: And his dark secret love Does thy life destroy. Auguries Of Innocence To see a World in a Grain of Sand And a Heaven in a Wild Flower, Hold Infinity in the palm of your hand And Eternity in an hour. A Robin Red breast in a Cage Puts all Heaven in a Rage. A dove house fill'd with doves & Pigeons Shudders Hell thro' all its regions. A dog starv'd at his Master's Gate Predicts the ruin of the State. A Horse misus'd upon the Road Calls to Heaven for Human blood. Each outcry of the hunted Hare A fibre from the Brain does tear. A Skylark wounded in the wing, A Cherubim does cease to sing. The Game Cock clipp'd and arm'd for fight Does the Rising Sun affright. Every Wolf's & Lion's howl Raises from Hell a Human Soul. The wild deer, wand'ring here & there, Keeps the Human Soul from Care. The Lamb misus'd breeds public strife And yet forgives the Butcher's Knife. The Bat that flits at close of Eve Has left the Brain that won't believe. The Owl that calls upon the Night Speaks the Unbeliever's fright. He who shall hurt the little Wren Shall never be belov'd by Men. He who the Ox to wrath has mov'd Shall never be by Woman lov'd. The wanton Boy that kills the Fly Shall feel the Spider's enmity. He who torments the Chafer's sprite Weaves a Bower in endless Night. The Catterpillar on the Leaf Repeats to thee thy Mother's grief. Kill not the Moth nor Butterfly, For the Last Judgement draweth nigh. He who shall train the Horse to War Shall never pass the Polar Bar. The Beggar's Dog & Widow's Cat, Feed them & thou wilt grow fat. The Gnat that sings his Summer's song Poison gets from Slander's tongue. The poison of the Snake & Newt Is the sweat of Envy's Foot. The poison of the Honey Bee Is the Artist's Jealousy. The Prince's Robes & Beggars' Rags Are Toadstools on the Miser's Bags. A truth that's told with bad intent Beats all the Lies you can invent. It is right it should be so; Man was made for Joy & Woe; And when this we rightly know Thro' the World we safely go. Joy & Woe are woven fine, A Clothing for the Soul divine; Under every grief & pine Runs a joy with silken twine. The Babe is more than swadling Bands; Throughout all these Human Lands Tools were made, & born were hands, Every Farmer Understands. Every Tear from Every Eye Becomes a Babe in Eternity. This is caught by Females bright And return'd to its own delight. The Bleat, the Bark, Bellow & Roar Are Waves that Beat on Heaven's Shore. The Babe that weeps the Rod beneath Writes Revenge in realms of death. The Beggar's Rags, fluttering in Air, Does to Rags the Heavens tear. The Soldier arm'd with Sword & Gun, Palsied strikes the Summer's Sun. The poor Man's Farthing is worth more Than all the Gold on Afric's Shore. One Mite wrung from the Labrer's hands Shall buy & sell the Miser's lands: Or, if protected from on high, Does that whole Nation sell & buy. He who mocks the Infant's Faith Shall be mock'd in Age & Death. He who shall teach the Child to Doubt The rotting Grave shall ne'er get out. He who respects the Infant's faith Triumph's over Hell & Death. The Child's Toys & the Old Man's Reasons Are the Fruits of the Two seasons. The Questioner, who sits so sly, Shall never know how to Reply. He who replies to words of Doubt Doth put the Light of Knowledge out. The Strongest Poison ever known Came from Caesar's Laurel Crown. Nought can deform the Human Race Like the Armour's iron brace. When Gold & Gems adorn the Plow To peaceful Arts shall Envy Bow. A Riddle or the Cricket's Cry Is to Doubt a fit Reply. The Emmet's Inch & Eagle's Mile Make Lame Philosophy to smile. He who Doubts from what he sees Will ne'er believe, do what you Please. If the Sun & Moon should doubt They'd immediately Go out. To be in a Passion you Good may do, But no Good if a Passion is in you. The Whore & Gambler, by the State Licenc'd, build that Nation's Fate. The Harlot's cry from Street to Street Shall weave Old England's winding Sheet. The Winner's Shout, the Loser's Curse, Dance before dead England's Hearse. Every Night & every Morn Some to Misery are Born. Every Morn & every Night Some are Born to sweet Delight. Some ar Born to sweet Delight, Some are born to Endless Night. We are led to Believe a Lie When we see not Thro' the Eye Which was Born in a Night to Perish in a Night When the Soul Slept in Beams of Light. God Appears & God is Light To those poor Souls who dwell in the Night, But does a Human Form Display To those who Dwell in Realms of day.

PRVO VEČE by : Arthur Rimbaud Ona se bila vrlo svukla, A velika su stabla tu U prozor zlobno krošnjom tukla, Da vide nju, da vide nju. U moju je fotelju sjela, Radosno ruke sklopi tu, Ispod golišavog joj tijela Nožice treptahu na tlu. Pogledah zračak koji bludi - Iz krošnje leptirasti let - U njezin smješak i na grudi, Ko mušica na ružin cvijet. Moj poljubac joj nogu dirne. I kao kaznu za taj grijeh Čuh zvuke bistre i nemirne, Kristalno lijep i surov smijeh. Pod košulju je raširenu Sakrila noge: "Dosta s tim!" - Tu prvu smjelost dopuštenu Kaznila smijehom veselim! Drhtuljke jadne, oči njene, Dodirnuh usnom lagano. Nježno mi glavu tad okrene: "Oh! sviđa mi se, sviđa to! Ali ti moram reći zato..." Ostatak joj u grudi ja Sakrih sa poljupcem, i na to Začuh njen smijeh što znači: da... Ona se bila vrlo svukla, A velika stabla tu U prozor zlobno krošnjom tukla, Da vide nju, da vide nju.

Naravno da se ne nerviram...savrsheno mi odgovara ono shto je napisano Gvidione, preterujesh...ovo je samo i iskljuchivo za ubijanje dosade