Jump to content

Iz Grudi Ptica


Queen_of_the_ryche

Recommended Posts

IZ GRUDI PTICA

 

Iz grudi ptica, što od poroda se otrže,

polete i nadlete zemlju svekolikog bezumlja,

što pod stopom kulja prokletsvom!

 

Iznjedri utvare, prokletoga roda,

što vascele dane poklanjaju tami,

ko još sanja posrnule belutke,

besciljno što se morima vrte!

 

Sada, kada je razumlje

U raskoraku sa dušom,

Što silnoga se trna,u pobedi boji,

Svod blista nad zvezdom,

Ustreptalom tamom,i čeka kraj

U crnilo svet da oboji...

 

Eonsko sunce, prži strašno,

I poput pahulje u šaci se topi,

Okopneli zubi, starosti se keze,

 

 

K'o jezik, istinu, za sobom drže,

I sudbinu kletu, otrov brže otpi!

 

I ko još ume šapatom viknuti glasno,

Kad vojnici pognute glave stoje,

Silni su dani vazda odbrojani,

Još o koncu život visi,

Danas junak, sutra već nisi!

 

De, ajde, napij se vode,

Još nije kadra odbrani i ceni,

Dobro se umi, pa reci,

Šta je sumarum sumi...

 

 

Kad život već se koči,

Smogni snage, pa ti vrani iskopaj oči.

Junaci, što su bez boja pali, grizu mi dušu,

Istina je teška, i bolna i jadna,

i pravde je gladna, steže gušu...

 

 

Još samo smrti nadati se mogosmo,

Jedino ona osta izvesna i laka,

Al' sačekaće još ta topla raka...

 

K'o dojka, usna je otekla,

Zapenjena od ptičijeg mleka,

I šta, kog vraga obećavaju oni,

Kad Gospod sreću na grame nam vaga!

 

A ti, što Devetim krugom kružiš,

Seti se lika, obličja i boja,

Pre no što tama postane sudba tvoja!

 

Sapunski se ti, baš očajno ceriš,

Kad u oku blista ti valuta,

A leš tvoje duše, već Dunavom pluta!

 

Uzbraću stih, zelen dok još je,

Od takvoga voda dugo na usta ide,

Uzbraću istinu, čik nek je vide!

 

 

Samoljubljem podojena,

Istorija u krvi, još se kupa,

još srce za pobedama zaludo lupa!

 

«Kreni za frulašem!», bar nekog da sledimo,

U reku se bacimo, i tako bez nade

Grozno se ledimo...

 

Ko sa slepima, staće u kolonu,

Čuće vrisak onih

Što još uvek vide...

Istina je blizu al' je se stide...

Kraj i početak, već u stih staju,

Stani u red,

možda novu nadu ti daju...

 

Ivona

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...
  • Replies 135
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Men' se ovo dojmilo. Vidi se da si citala pre nego sto si pocela da pises za razliku od 13 god. goticarki. Medjutim, ovo je nastalo u nekom duzem vremenskom periodu - imam utisak. Pauze su pravljene u svakom slucaju. Iscepan je stil, nema homogeJnosti. Prvi i poslednji deo odudaraju kvalitetom. Pri sredini ima malo praznog hoda, malo gubitka dinamike. Mislim da je moglo da bude krace.

 

Suma, thumbs up!

 

Kao sto rekoh prvi deo je jak, ali moj favorit je definitivno (slika mi je odnekle poznata):

 

Ko sa slepima, stace u kolonu,

Cuce vrisak onih

Što još uvek vide...

Istina je blizu al' je se stide...

Kraj i pocetak, vec u stih staju,

Stani u red,

možda novu nadu ti daju...

Edited by LoodeeKooD

Share this post


Link to post
Share on other sites

dobro je ovo

ne volim inace ovakve pesme, ali kao 'takva' je dobra

 

na pocetku, prve dve strofe, malo previse ponavljas to 'shto', probaj da zamenis nekom drugom recju... a ako je namerno... paaa, ok, meni je samo malo zasmetalo icon_wink.gif

 

slazem se da se vidi da je pisana u 2 naleta inspiracije, pritom mi se cini da je drugi bio veci

 

postavi jos neku Ivonche

i nemoj previse da se uobrazis zbog onog "disovskog" komplimenta icon_wink.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

NOĆ NA DAN

 

Sa istoka će talasi,

kao bogovi, jutro doneti,

preko svoda nebo navući,

zvezde i mesec ugasiti,

Danicu ukravši,

noć svršivši,

zorom vile će plesati,

pesmom svojom,

dan dozvati....

Samo izmaglica jutra,

blesak talasa,

i umorni korak alasa...

 

 

ISKONSKO ZLO

 

Tvorca pohote,

tog lažnog idola,

veličamo do neba,

ne znajući da glave,

doći će nam ona...

 

Pijedestal je visok,

još je niži pad,

pokajanje koje sledi,

iskoristimo sad.

 

Sladak je ukus,

pohote i greha,

al' gorko plaćamo,

dva pomenuta ceha...

 

 

PUTNIK SA LAŽNIM PASOŠEM

 

Ko to slama osmeh tvoj,

tvoje lice grči,

putniče sa lažnim pasošem,

umetniče sputanog sna...

 

Nebo tvoje tiho je, svetlo,

pozivajuć' te k' sebi,

u crvenilo noći vetrova.

Ti ne pripadaš zemlji...

 

Vatra- tvoj je znak,

nebo-roditelj,

a suton, suton rođendan.

 

O uzvišeni stvore,

bačen u tamu,

skresanih krila,

ti što letiš padajući.

Osećaš li vonj,

sveopšte propasti što guši,

Spasioče naš,

kojeg grcajući pljujemo?

 

Osećaš li bol,

sveta zemljskog,

ili sve se više,

udaljavaš s' tugom u koraku?

 

Ti, što nalaziš romansu,

na ivicama svetova,

granica koje prelaziš okom,

svestan da ne pripadaš...

 

Rajska vrata otvorena su,

bežiš, da bi se vratio,

okovima vezan za snove,

živiš život ludaka.

 

Mučeniče, mazohisto,

ostaješ na zemlji,

rastrzan u pomoći smrtniku,

telesno uživaš, dušom 'mreš...

 

Venući ostavljaš,

plodno tle tebi sličnima,

hiljade duša tvojoj ravne nisu,

ispustiš li je-umreće milioni.

 

Umetniče, putniče sa lažnim pasošem,

snohvataljko detinjih maštanja,

ti što putuješ nepoznatim drumom,

ka ivici sveta, samoubico!

 

Da li voliš, ili glumiš osećanja?

Zemaljski anđele patnje i tuge,

umireš li, ili se rađaš,

ove noći duge?

 

Zbogom brate duhovni,

počini u miru,

jer takve duše kao tvoja,

nikada ne umiru...

 

One putuju lako,

i bez bola,

ostavljajući za sobom,

dela svoja gola...

 

KONJSKI ŽIVOT

 

Žeže korbač,

amovi stežu,

težek je život,

dolap na koji te vežu,

 

Teško je mukom,

hranu steći,

Bez nagrade,

niti lepe reči,

 

Suzom i znojem,

ljubav ti guše,

isti oni koji slomljenog,

dižu te, i ruše...

 

Već u starosti čeka,

san o slobodi,

klanica meka...

 

Drugom nekom druže,

potkovica donela je sreću,

Ti, prijatelju moj, znam,

sanjao si sudbinu veću...

 

ONI ŠTO BEŽE

 

Samo posebni, odabrani,

imaju dar samospoznaje.

ostali sanjaju,

ambicije ostavljaju snovima...

Šunjajući se, ulaze uvek

na sporedna vrata života,

uvek krijući se

od sopstvene sudbine,

oni celivaju stope

neznanih idola,

umesto svojih, tudji

ostaju za njima koraci

 

Namesto znoja sa lica

ono što brišu je sramota...

 

 

PORAZI SADAŠNJOSTI

 

Stojimo, zatečeni sudbinom,

gledamo bespomoćno,

sa strahom u očima,

kako život nam prolazi,

 

Ne spremni na slučajnosti,

neminovnost hvata nas u zamku.

Ljudi skrušeni svojim neuspesima,

sanjaju o davnim pobedama,

ne hajući za poraze,

s a d a š nj o s t i...

 

 

Kasno je!

 

Kasno je, suviše kasno,

Vukovi glodju tvoj um,

Pobeći ne možeš,

Potrči u podsvest,

Tamo čeka ludak,

Sa tvojom slikom,

Posluži se njegovim likom,

Kreni, bez zadržavanja,

Kreni i njemu ledja ne okreni!

 

 

JUTRO

 

Kad mačke okitiše drveće

Jaucima svojih potreba,

borbom slabijeg i jačeg,

Svetlelo je jutro,

Poput utrobe što porodi svet,

Razlivši mlečne zrake,

Niz dugu ulicu...

 

I stajala li sam tu,

Kraj ivice planeta,

Ovog sveta sumornog

Posmatrajući jutarnju zvezdu,

i brata njenog, života umornog?

 

Tog jutra, kad zvezde

sjale su zarko,

dok nisu dole pale

a mačke drveću šaptale,

zaželela sam jako,

znanje postanka tog!

 

SVUCI SA SEBE GORČINU

 

Svuci sa sebe

Od gorčine teške halje,

I reci dal' Vrag ili Bog,

Ovde te šalje?

 

Razbi, polomi zvezdu,

Tamne noći, do zore,

Što nadolazi kao more,

Uplovljava medj' krovove,

Ko' vojnik u rovove!

 

Ne baci svoje oči

U obilje trave,

Tamo gde spavaju

Pokošene glave.

 

Snevaj bez boje,

I udri gromom telo,

Sjajnoj se reci baci,

U leto vrelo...

 

 

Eto...toliko za sad...na kašičicu...Ima toga još mnogoooo...

Edited by Queen_of_the_ryche

Share this post


Link to post
Share on other sites

konjski zivot mi se bas svidja, i tuzna mi je icon_cry.gif volim konje icon_cry.gif

oni sto beze isto... dobra je...

u pesmi jutro mi je 1. strofa odlicna a posle si ga (da izvines) malo zasrala...

"zaželela sam jako,

znanje postanka tog!"

ova konstrukcija mi je grozna, lepse bi zvucalo da kazes "da saznam tajnu postanka tog" ili tako neshto, a i izbegavaj ovo "jako" kao epitet

u "kasno je!" opet kraj skenjan... "Kreni i njemu ledja ne okreni!" - glupa rima... :/ lepse mi je "kreni i njemu ledja ne okreci"

prva pesma mi je isuvise prazna za jednu deskripiciju... mada ima lepih stihova...

druga mi se ne svidja

 

i tako...

lepo sto koristis neke relativno arhaicne reci na dobar nacin

 

all in all fino je... mada ovo je samo moje skromno misljenje icon_redface.gificon_redface.gificon_redface.gif

pises prozu?

Share this post


Link to post
Share on other sites

Procitah ovu o konjima, nemam trenutno vremena za ostale...

Pjesma je ok, lijepo recene neke stvari....

 

Medjutim cemu toliko forsiranje rime, i toliko je forsiras da sklapas neke malo smislene stihove. Naime rima se sve vise zanemaruje u modernoj poeziji, jer ona, ponekad, sputava pjesnika da kaze ono sto zeli.

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mnogo, mnogo kvalitetnije od proseka pesama & radova na ovom forumu.

 

Jedino sto su neke slike nejasne... o cemu govore... deluje samo kao odabiranje reci tako da finalno sve lepo zvuci.

 

Samo napred... na kasicicu, tako i treba icon_wink.gif

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne verujem, samo znam ljude...

Mada ko sam ja da kenjam po tudjem stvaralashtvu. Ono od sinoch nije bila nikakva kritika, samo pijano istresanje i baljezganje posle smorenog izlaska...samo ti nastavi da pishesh, a ja bi trebalo da prestanem da se bavim ovakvim temama...

Share this post


Link to post
Share on other sites

 

OBMANA

 

Obmanom prekri laži,

Samo razlog ne kaži,

Strah me je tebe,

Strah u uglu sobe grebe,

Strah da ne vežem

Previše sebe...

Osmehom brišeš tugu,

i istinu, odviše dugu...

 

 

LUČ TVOG LIKA

 

Usuta je luč u tvoj lik,

Varam li se, mogu li te

Svojom nazvati,

Ili je to ponoći trik?

 

Sjaj oka otkriva sreću,

Kojoj NE reći neću,

I svaka suza zlatna,

Trenutka je vredna,

Kao ova noć-medna!

 

 

IDOLS

 

You'll never discover

The true meaning

Behind empty words

Of your IDOLS,

'cause there is no truth,

beside the one you create!

 

Sorry you might be,

Even yourself to the floor,

Humbly propose to your reflection,

You're just trying to get

yourself a trustworthy image!

 

 

I NEED YOU

 

I love the way you

Make me smile,

You look so distant,

Like a mile,

Don't get me wrong,

I've been waitin' for this

For so damn long...

 

Seeing you on your way,

Waiting, hoping,

For a day,

You're gonna be mine,

No matter what,

Don't wait,

Take a shot,

You need somethin'

that I got!

 

 

 

PAHULJA

 

Gledajući gde pahulja

Bezglavo se vrti u kovitlac,

Gde se njom vetar sladi,

Gde, poput čigre,

Postajem deo te šarene igre,

Tonem u jutarnji san,

Uljuljkana svetlom

Prazničnog jutra,

Na znajuć' dal' danas je juče,

Ili juče je sutra!

 

 

 

DON'T LET ME TAKE A FALL

 

I don't know,

Who's been left,

Got away?!

All I know is that

I wanna make you stay...

 

Even if the rain

Wash away the tears,

I feel dirty'n'alone,

You say you po'

You need a loan!

 

Don't let me take a fall,

Lovin' you was my only goal!

 

 

YOU

 

The moment I saw you,

I knew you're the one,

One that made me so special,

You were my glittering sun,

Never-black'nd moon,

You were my happiness

but that you never knew,

I learned that soon!

 

You could make me smile,

Love me for a while,

You're the circle that

Twirl me around,

You were the only hearin' sound!

 

 

PROŠLOST

 

Ostavih razum za sobom,

Zakoračih u nepoznato,

i sreća se nasmeja...

 

Odlutah u severne šume,

U potragu za smirajem,

i ljubav nađoh...

 

 

 

ORASI I MED

 

Hedonisto, prosjače,

Što moliš za blaženstvo,

U oku iskra je zasjala,

Videvši med u mlečnoj kapi,

Orah je um tvoj,

Gorak i mlad,

Sladak ukus starosti,

Uzimaš sada,

Sreću u velikim dozama,

Pruži ruke, oseti moć,

Jer orasi i med su tvoj greh!

 

 

SORRY

 

I'm sorry for what I am,

Sorry for the feelings,

I'm sorry I was born,

I'm sorry, and I'm alone...

 

Sorry for the grin,

I know you consider me a sin,

Sorry, I gave it all up,

Sorry, I spiled the wrong cup...

 

So, if you see me again,

Wouldn't mind if you ran,

It's so hard to forget,

I know I can...

 

 

Dylanu

 

Kada idoli u ludnici leže,

A sve nade snovima beže,

Misliš da nikom no tebi nije teže,

Osećaš da sve zemlji te veže...

Olovci okrenut, papirnom drugu,

Teško je preći prugu,

Da od zime ne zalepi ti nogu,

Okrećeš poledjinu, stranicu drugu,

A slava čeka na uglu,

Tamo niz ulicu dugu...

 

 

ZAMENE

 

Namesto zbogom,

Reći hvala bezbroj puta,

Namesto volim te,

Reći da čekam te,

Namesto poljupca,

Zagrljaj dati,

Namesto pogleda,

Rečima stati,

Neznajuć tako,

druge voleti...

 

 

Leto-jesen 2005.godine

 

 

U ŠETNJI

 

U šetnji sa sobom,

Spoznajemo druge,

Utapkavajući života staze duge,

Čekajući vreme,

Čekajući večnost,

Ostavljamo život,

Gazeći daleke pute,

Vrećamo se njemu,

Ljubeći mu skute,

Tek kad mladost prodje,

Starina nas čeka,

Satenska postelja meka...

 

 

SEDMOGORSKO NEBO

 

Opasano oblacima teškim,

Preteći zemlji da poplavi,

Nalazi slobodu u starom,

Iskonskom vetru,

Prepušta se struji,

Noseći sa sobom žar,

Žedne zemlje,

Zemlje željne kapi kiše...

 

 

ČEKANJE

 

Čekajući dugo,

Oproštaj glasa,

Što mi mio,

Istog onog što

Razum mi opio,

Čekam i sreću,

Za sve ove godine,

Tražeći oprošaj,

Nalazim snove

 

 

I ŠTA SAD?

 

Završene završne godine,

Završene prijemne potvrde,

Overene finansijske osude,

Potisnute prirodne pobude,

Zanemarene fiziološke potrebe,

Zarad višeg cilja,

Dostignutog mukotrpnjom,

I šta sad?

 

Čemu sad žrtvovati život,

S kojom svrhom patiti,

I na omči se klatiti,

Mučenja samog sebe se latiti?

 

Sada kada sve je gotovo,

Kako dočekati početak,

I nove kružne kukumavke?

 

SPOKOJ

 

Nevestom svojom,

nazvavši jutro,

noć tiho uzima dah

vraćajući ga zorom,

zagrlivši svod,

tamni abonos.

 

Prosipa zvezdanu,

prašinu postanka,

njome osvetljava stazu,

putnicima večeri,

Nemoćno gledajući one

koji putovati mogu...

 

 

NE REČENE REČI

 

Čuh ne rečene reči,

čine se stvarnim,

u mojoj svesti,

razum obuzimaju,

dok poklanjaju ljubav,

lišavaju me jave,

odnose u sanjarenje,

za nekim ko nije,

i moj biti ne može...

svojom lukavošću,

reči ubijaju,

velikom nedorečenom

LJUBAVLJU...

 

AKO SAM NEKU PONOVILA, SLUCAJNO SAM TO UCINILA...MRZELO ME JE DA GLEDAM STA SAM POSTOVALA!!!

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...