Setnja s pjesnikom

onda kad pijesnik pocne

besramno paliti cigarete

onda kad zrak nije vise zrak

vec neprobavljiva hrpa unutarnjih bezvucja

kada ruke lamataju tjerajuci

dosadne misli

zelimo biti cisti podno planina svakodnevice

i ispijati studenu vodu

precistog izvora rijeke tmurnih sati

a plivamo u mlacnim barama

medju lesinama zaboravljenih radosti

gdje tada nestaju nasa bozanstva

nasi idoli i putevi

zar smo osudjeni da vezanih ociju

trazimo svoju kraljicu splenova

i usput se cudimo svakoj vlasti

dok tesko i presporo koracamo

korvinovom stepom

ima nas tako malo

a tako lako nestajemo

oni sto nas prate samo su bijedna kopija

nasih poderanih stihova

oni sto nas prate nikad nas nece

razumjeti

a praznina koju za sobom ostavljamo

postat ce necija tek prolazna ugoda

pisano crnilom gledat ce se kroz

uzarena okna

bit cemo tek naizgled prozreti

naizgled voljeni

naizgled spaseni

 

Opet nam neko dolazi ususret

njihovi su koraci uzurbani

pogledi spusteni

kazu nemaju se cemu cuditi

sve je vec napisano

mi smo ovdje da bi zivjeli

stopljeno i okovano plivali

u sigurnim plicacima

mi smo oni koji se nazivaju ljudima

koji vole i boje se mrziti

sve sto nam treba jest monotonija

vasi smo kriticari i putokazi

jedni druge uvlacimo u slatke sokove

koji nas ispiru

iznova i iznova

 

Odgovaramo

oh precisti bozanski klonovi

kako li ste samo divni

dok ste prizajuci se plazama sudbine

obasjani bljutavim suncem

gdje vam je lice

gdje su vam oci

kako mozete suditi nama

ako nas ne vidite

mi smo u nasim promasajima

i zabludama toliko uzviseniji

od svakog vaseg boga

mi smo oni koje mrze i proklinju

grcevito stiscemo ruku tuge

dok tumaramo tamom

ali volimo dusom

i svakom kapljicom krvi

toliko snazno da

izgaramo

iznova i iznova

 

I onda ugledam njene oci

tacno tamo izmedju danas i beskonacnosti

tjera me da pjevam

i ja pjevam

o pticama i granama

i vihorom nosenom liscu

o licima i spodobama

o zivotu i smrti

o bojama i prazninama

o suzama i trijumfima

i sve to gledajuci onaj tracak svjetla

sto zaluta iz lijevog kuta

tvoje zjenice

dok izgovaras rijeci

tako krene i tece i tece

hoce li ikad stati

nemam odgovora

znat cu mozda nakon ove cigarete

Ko bijesHe nadlezni, nek lisHi ovu temu, fala!

Uzdravlje, zivjeli!

 

Damn i'm in love with my guitar!

 

:muzicar:

Bas lepo (mislim na potps) :)

 

Ostalo je ok

Edited April 12, 200718 yr by Prokleti Dan