Hehe, u pitanju je jedan blam koji me je kostao privilegija kao pevaca na poslu
Moj Umetnicki Direktor je ranije bila Prvak ansambla i ona je jedna od onih koji zive u proslosti. Da, bila je NEKADA odlican pevac, ali je to proslo, ona je ostarila i to je to... Medjutim, i dalje tako ume da zapeva, da popuje i deli savete drugima i sl... Kompleksi... Za vreme jedne pauze u toku radnog dana iliti probe, ja se popnem u klub gde imamo besplatnu kafu ili caj. Sva sreca nije bilo mnogo ljudi. Cula sam neku manje-vise neartikulisanu muziku, ali potpuno ritmicnu, pa sam sa odusevljenjem izgovorila kafe kuvarici: "Ceco, cujte kako cajnik svira u ritmu neku melodiju!!!", a onda sam se okrenula i primetila da za stolom pored sedi Um. Dir. koja pevusi nesto.... Jao brate mili... Uzas
Ista stvar mi se i ranije desila, kada sam bila klinka:
Prala sam u selu kola sa bratom (bolje receno, on je prao, a ja sam igrala, pevala i glupirala se sa vodom i sapunicom), dok je ujna pravila kolace i slusala muziku otvorenih vrata, pa smo mi takodje slusali. Tu su se setali neki golubovi i gugutali. Isla je pesma "Nadji me" od Oktobra 1864 i ja sam opet odusevljeno uskliknula (s ljubavlju): Srle, slusaj kako golubovi gucu melodiju u ritmu! A ono u stvari moja ujna pevusi sa uzasnim tremolom...