Imam ga ja nekih 4-5 dana no nisam hteo nista pisati dok malo ne onjusim kako sve to radi.
Warrell klasika... Besniji, grublji i jaci nego ikad!
Gitara previse blury za moj ukus. Rifovi su vecinom sjajni (poslusati Ambivalent). Loomis je neverovatan gitarista pa ni od solaza ne ocekujte manje! (bas u ovoj jedinoj baladi tomorrow turned into yesterday pokazuje ko je i sta je - jedini!).
Najlosija pesma je naslovna - Enemies Of reality. Jeste to Nevermore, mracno, puno i atmosfericno, ne svidja mi se ni pevanje ni smaracka mutljaga produkcija (ovo mi se veoma cesto desi na bilo kom Nevermore albumu - da pozelim malo vise Sanctuary zvuka).
Medjutim, ima jos nesto - cudnovati momenti u bubnjanju - poootpuna progresiva! Pesma I, voyager kao da je izasla iz Meshuggah pogona - samo dva puta bolje napravljena 8O .
Sve u svemu 8.5 od 10. Sjajan album za sve Nevermorce i sve koji ce to postati (cim ga cuju ).
Meni je najbolji Politics In Ecstasy, verovatno ce i ostati. Ko jos nije nabavio EOR neka potrci i uzme dok jos ima!
pozdrav