Ustadoh, napokon.
Ušao sam čim su sklonili onu ogradu na severu. Ušao bez problema, i direkno na parter - drugi red.
Sačekali smo Heteru, odlični su bili. Po meni, bolji čak i od Killswitch-a, ali sa manje hitova. Težak domaći zadatak za srpske, a i okolne bendove.
KsE je bio malo lošiji, ali društvo i mene to nije sprečilo da pevamo, divljamo i uđemo u Wall of Death za, čini mi se, This is Absolution.
E, onda Joey i Sid dolaze na binu, kreću ovacije, publika ne veruje svojim očima.
Izlazi i ostatak, ide matrica sa onim njihovim introm, ljudi ne prestaju da viču. Kreće (sic), i ljudi se potpuno gube, šutke su se u momentu formirale.
Lista je bila odlična, dobili smo ceo Rock Am Ring + Sid Wilson.
Dosta je grla umrlo sinoć u Areni, moje je kol'ko-tol'ko i dobro, a nisam prestajao. Što kaže Lex, čučnuli smo pre nego što je išta rekao, sem prvih redova koji nisu skontali nas u pozadini. Kad je rekao 'Jump da fuck up', osećaj je bio neverovatan. Neopisivo stvarno.
Ne znam šta više da pišem, mogu do prekosutra, ali bi se izgubila smisao.
P.S. Mare, i dalje ne verujem.