Jump to content

Donnie

Iskreni članovi
  • Posts

    38
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Donnie

  1. Loshme, imaš u Beogradu u ulici Božidar Adžija istoimeni Narodni univerzitet gde imaju odsek za bubnjeve i udaraljke (ti se skoncentriši uglavnom na bubanj). Tamo se najviše radi na praksi. Tu se uči strogo po notama, što će ti proširiti volumen znanja. Časovi su u 5 nivoa, a svaki nivo ima 32 časa. To ti je 5 časova nedeljno. Što se tiče cene časova, uopšte nije skupo. Gledano mesečno, vrlo pristupačno s obzirom ko su predavači. Uostalom, pogledaj sajt: http://www.bozidaradzija.com/centar_za_kul...i_umetnost.html
  2. Kad pišeš post nekome ko ti se ne sviđa, gledaj bar da ne istržeš iz konteksta rečenice, nego ga argumentima pobijaj. Kao npr. da sam rekao kako klinci preko imaju bubnjeve od 20.000. Ne, rekao sam da to važi za velike svetske grupe. A šta su sve te velike grupe prošle i koliko su se mučile, jer je konkurencija mnogo veća nego kod nas (mala bara puno krokodila), to niko ne pita. Zato nemoj da mi podmećeš nešto što nisam rekao. To ja smatram čistom podmetačinom. Kažeš da su skupi bubnjevi. Pa i ja sam to rekao. Gde je tu problem? Šta ti nije jasno od onolikog teksta. Eksplicitno sam rekao da mi niko nije poklonio bubanj, nego sam rintao za njega, a ti sigurno nisi tovario ugalj kao ja da bih ga kupio. A što se tiče tvog pitanja sa kojim sam to velikim evropskim grupama svirao, izvini, nije ovo ispovedaonica velikog brata. Uostalom, pitanje je deplasirano. A kako si to zaključio da tražim učenike? Gde sam ja to tražio, gde sam okačio oglasnu tablu? Kada sam se učlanio na ovaj forum, smatrao sam da su na njemu uglavnom profesionalci i da možemo kao kolege da razgovaramo i razmenjujemo iskustva. Svi koji su mi se bacili na vrat, samo su išli na ruku mojoj tezi da je problem u mentalitetu: sujeta, taština koja ide do patološke mržnje, leba preko pogače a da se ne pljune kinta... A to što se tiče evropske Srbije i bla bla bla, ostavi me se toga. Ovo nije politički forum. Prvo, otkud ti znaš koja su moja politička opredeljenja, ali želiš i lukavo da mi ih nametneš. Hoćeš li od mene da napraviš B92, meni najmrskiju tv stanicu u Srbiji? I na kraju, nisam znao da je ovo amaterski forum, tako da ja palim odavde, jer nemam šta da tražim sa takvim gromadama od bubnjara kojima je retorika jedino umeće, a kad treba da sednu za bubanj - prc bato! Ali, kad sam sinoć video temu "pet najomraženijih bubnjara", sve mi je bilo jasno. I još tu neki forumaši nabrajaju imena i tobože nalaze im mane... Kad nisam puko od smeha! Pa svaki od tih "najomraženijih" je 20 puta bolji od bilo kog forumaša ovde. Jadna li je Srbija sa ovakvim bubnjarima!
  3. Ti ništa nisi razumeo šta sam napisao. Potpuno si pomešao stvari. Ako ti ne možeš ili ne želiš da razumeš čitavu šlajfnu teksta sa podtekstom, onda mi jedino ostaje da ti crtam, ali mi to ne pada na pamet. I zašto mi se uporno pokušava podmetnuti od skorojevića da sam tezgaroš, kada sam izričito naglasio da to sebi ne bih nikada dopustio. Ja pričam samo o realnim stvarima i realnom životu. Naš veliki majstor na violini Stefan Milenković redovni je profesor na Džulijardu. Svira širom Amerike, kako ti to nazivaš, tezge. Hoćemo li reći da je i on đubre što je uspeo u životu? Izgleda da tebi svako ko uspe u životu, pogotovo preko, nevalja jer je materijalista. Sve što sam napisao, kvarno si hteo da izvrneš. E to se zove sujeta. Čista taština.
  4. A dok se ne afirmišu? Izvini, ali tu sam malo upućeniji u tebe. Bez ljutnje. Hoćeš li reći da je Šopen svirao iz hobija? Ne. Debelo je naplaćivao svoj dugogodišnji mukotrpan rad da bi postao najbolji među najboljima. Jer, ako je nekom bubanj hobi i nije ambiciozan, onda on nije muzičar, nego čovek koji zna da svira bubnjeve. Bubnjar je zvanje. Da rekapituliramo: profesija. Ako neko prihvati tvoje razmišljanje koje je obeshrabrujuće za naše talentovane klince, nikada ništa niko neće postići ovde, a o inostranstvu da i ne pričamo. Dok se ne povedu primerom slovenačkog Lajbaha (iako to nije metal grupa, ali je fakat da je postigla svetski uspeh), ništa od srpske rock i metal scene neće biti dok postoje ovakva razmišljanja. Treba mlade talente podsticati, forsirati, gurati, povezivati ih, nalaziti im veze i vezice. Samo ja znam tri beogradske grupe koji odvaljuju i koji bi u Engleskoj napravili bum, a potpuni su anonimusi. Ali, nema ovde ko da ih organizuje, ulaganje u kulturu je na najnižem nivou. A da neka grupa iz Srbije nekim slučajem postane svetski slavna, odmah bi država napravila doček na aerodromu kao sportistima posle uspeha, koji su opet - pogotovo teniseri - svoje znanje stekli iz sopstvenog džepa. Isto je i sa muzičarima. Bolje da se ulaže novac u rock muziku koja je od opšteg značaja, nego što se razbacju pare na gluposti kao što su Bitef, Belef i slična sranja koja nikog ne interesuje sem uskog kruga određene "gospode". Ali, bez obzira na sve, akcenat stavljam na samopreduzimljivost, jer ako se i naši talentovani klinci ne pomuče i ne porade na sebi, opet neće biti ništa.
  5. Slušaj, da se ne raspravljamo oko besmislenih stvari. Kao prvo, nisi pregledao moje ranije komemntare. Onda bi sigurno shvatio o čemu pričam i ne bi se tako drsko poneo prema meni. Ali mi smetaju tvoja hvalisanja na ovom forumu. Niti te neko može čuti na ovom forumu kako ti sviraš, a samim opisom koji si napisao više te blati nego što imaš koristi. Ta sujeta koju furaš ti je apsolutno nepotrebna, jer ti si još uvek u fazonu "ko je bolji". Pazi, iako sam završio u Gracu muzičku akademiju, odsek džez bubanj, smatram svakog bubnjara kolegom, a ne neprijateljem, kao što ti radiš. Imam dosta prijatelja bubnjara i među nama ne vlada nikakva surenjivost. Ja sam uglavnom svirao u inostranstvu, jer ovde metal i rock scena u punom sadržaju ni ne postoji, a sve leži u našem mentalitetu, jer jedan naš gitarista, basista ili bubnjar dođe do određenog kvaliteta sviranja (uglavnom osrednjeg) i zadovolji se time, jer neće da pljune kintu. Ne ide ka perfekciji. I na kraju ti zagriženi metalci i rokeri koji su se kleli u taj pravac, završili su, na žalost, na trulim splavovima na Savi. Žao mi je, ali imao sam prilike da se u to lično uverim. To ja sebi nikad ne bih dopustio. Svirao sam i sa nepoznatim i poznatim evropskim grupama, pa zato i danas odlazim u inostranstvo, jer tamo su ljudi drukčijeg mentaliteta i shvatanja. Što se tiče bubnja, navedi mi bilo koju svetsku grupu koja svira na bubnju od 300 do 1500 eura. Nećeš naći. Sve su to, burazeru, baterije da ti panet stane. Sve preko 15-20.000 eura. I to po nekoliko kompleta. Koliko puta na bini bubnjari poliju bubnjeve benzinom i zapale ih, a tebi dođe da sedneš, gledaš i plačeš! Onda ne razumem o čemu mi ovde razgovaramo. To je mentalitet Engleza, Nemaca, Francuza, jer mora se uložiti kinta. A mi smo poznate stipse. Oni grizu da zarade za opremu, a mi: kako ćemo - lako ćemo. Pozajmiću ovo od Mike, a ovo od Laze, a Laza ispali i propadn svirka. Drugo, kod nas je i problem odnos menadžer-grupa. I tu sam imao prilike da se uverim. Ranije, dođemo mi na neku svirku u Niš, a menadžer laže oko zakupa sale da bi uzeo proviziju, pa ne ispoštuje ugovor, a i članovi grupa često zakasne na svirku ili se uopšte ne pojave, a pevaču pukne glas od hladnog piva. Užas! Toga preko nema. Drži se papir. Tamo je potpis svetinja. A ovde potpis ništa ne vredi. A da ne govorimo o usmenom dogovoru. To uopšte ne važi. A kad si se već "uhvatio za tezgu", zar ne misliš da sve ove grupe koje su gostovale kod nas ne smatraju svirku u Beogradu najobičnijom tezgom (Parpli, Pepersi, ili sredinom sedamdesetih Koloseum, Suzi Kvatro, Slejd - koja je uzgred u Pioniru svirala pred samo 500 ljudi i svi koji su bili na tom koncertu rekli su da u životu nisu čuli bolju svirku!)? O narodnjacima neću da pričam, jer ovo nije forum za te stvari, niti pripadam tom miljeu, ali je činjenica da ljudi kad dođu u godine, žena, deca, bubanj na leđa i u kafanu. (Naravno, ima pravih metalaca koje vreme nije pregazilo i koji se drže, i njima svaka čast!) Živ ti bio, pa video, a možda već i znaš neke koji su zastranili. Bubanj je sredstvo za rad. Zamisli da taksiraš sa nekim kršem od Stojadina koji vredi 400-500 eura na koji niko neće dići ruku da ga zaustavi, a ovamo kažeš da si vozač do jaja ili Mercedes sa kožnim presvlakama gde bi ti se mušterija osećala kao gospodin. To je plastični primer kako bi zaključili ovu temu. Svako gleda da ima što bolje i kvalitetnije srdstvo za rad. Tačno je da su dobri bubnjevi skup instrument. Uglavnom, što skuplji to bolji. Naravno, i marka je važna. Sve to što si ti napisao i sam sam prošao. Mučenje oko krša od bubnja. I onda sam uvideo da ne vredi više da se drkam sa takvim govnetom. Nisam ja bio nikakav buržuj, da sam odmah kupio bes od bubnja. I studirao sam i fizički radio i nije me bilo sramota da zaradim za bubanj. Da li sam šmrkao ulice po Austriji ili utovarao ugalj, meni nije bilo bitno. Samo sam imao cilj: da kupim vrhunski bubanj. Taj bubanj mi je vala dobro koristio desetak godina. Promenio sam ih posle toga ne znam ni ja sam, ali uvek viseoke klase, da bih danas svirao na Greču od ružinog drveta. Imam i jedan Sonor džez komplet za formu kod kuće, a ovaj mi je u uredno spakovan u koferima. Nemoj ništa da shvataš lično. Ovde se razmenjuju i sukobljavaju stavovi, a ne mi kao privatna lica. Pozdrav.
  6. Hm... tipičan klinački ogovor u nedostatku argumenata! Pod geslom: ako ne umem da odgovorim, znam da vređam, psujem i pljujem. Pali derište!!!
  7. Lako se ovde može svaka debilćina kurčriti da može odsvirati OVO ili ONO, ali na žalost, taj se preko ovog foruma ne može čuti! Izgleda da bi ti mogao to na forumu i preko šerpi izvesti BLAST...
  8. To je tačno ako govoriš o samoukim bubnjarima kojima će jedina tezga u životu biti na nekoj svadbi u nekom selu. Dođi na Džulijard ili u Grac na akademiju sa Taktonom (pod uslovom da ne znaš da sviraš, a da si čvrsto odlučio da ga naučiš). Zato mi je malo zasmetalo što deliš časove (koji se uče u nižoj muzičkoj školi) na forumu koji služi za razmenu mišljenja. Po tome mogu da vidim dokle si stigao u kvalitetu. Moja sestra ide u srednju muzičku i svira na Petrofu. Normalno, jer joj neće dati kućni pijano koji laže u tonu. Isto važi i za bubanj. Potpuno su ti pogešne sugestije.
  9. Ovo što si napisao, u potpunosti se slažem. Ako je još uvek u fazonu danas fudbal, sutra bubanj, prekosutra tenis, onda mu je najbolje da još ne kupuje bubnjeve, nego da plaća jedan vremenski period po dva sata vežbanja u studiu. Pa, ako vidi da je talentovan tj. da ima osećaj za ritam, onda nek skuplja lovu za bubnjeve ukoliko želi ozbiljno time da se bavi. Još ako je dobar bubnjar sa dobrim bubnjevima, uvek će imati tezgu kojom će povratiti uloženo. Od toga se može dobro živeti ko je snalažljiv i poznaje taj krug profesionalaca. Je li to za kuvanje u garaži? Ne brate, ja ga pržim za večeru! Roštilj bato, roštilj.
  10. Da li u taj tvoj komplet od 1000 eura ubrajaš i 3 pecaljke za činele i plus kvalitetne činele? Dodajmo uz to dobre kofere. Pa neću valjda kao početnik da ceo komplet (od 1000 eura) uguram u bas bubanj i sve to gurnem u gepek "Stojadina" i vozim ga na svirku u vražju mater. Prošla su ta vremena... Možeš ti da nađeš bubanj i za sto eura, neki Amati, Trovu i slične sa činelama od simsa, naravno pocinkovanim (sve za 99 ). A drugo, sve zavisi sa koje tačke gledaš. Naravno da jedan bubnjar koji svira 25-30 godina neće sebi dozvoliti da kupi bubanj do 1000 eura, jer zna šta ga čeka i sa kojim problemima će se susresti. Pedala sigurno neće biti spid king (nova košta 300 eura). A pogotovo ako je neko početnik, bolje je da uči na Sonoru, Slingerlandu i sl. da bi znao kakav je pravi ton, jer jeftini bubnjevi dosta "lažu" u sviranju. I, onda kad sedne za dobar bubanj, shavti da je sve ono što je do sada učio samo bačeno vreme, odnosno shvati da nema pojma. To je kao kada bih nekom gitaristi savetovao da kupi jeftinu gitaru (npr češku jadnu belu Jolanu iz vremena komunizma!), ubeđujući ga da će kad nju savlada, na Džipsonu ili Fenderu svirati ko Džo Satrijani! Izvini, ne znam koje si godište i koliko sviraš i baviš se ovim poslom, ali raspitaj se malo kod profesionalaca. Reći će ti isto što i ja. Može se desiti da nekom ludom srećom naletiš na jeftin i dobar bubanj, ali ta verovatnoća je u promilima. Koliko sam se u životu namučio sa bubnjevima od tadašnjih 500-600, pa i 1000 maraka. Ode pedala, doboš zveči, pa laže da mu je original tamina pedala, jeste postolje, ali glava i federi su mu od Amatija. A preko prelaza je stavio kožu da ne bih otkrio da su mu napukli i pitanje je dana kad će se raspasti, što se naravno i događalo. Zato sam davno shvatio da bez kinte nema dobrih i sigurnih bubnjeva, ni dobrog tona. Evo jedno pitanje: Koja velika grupa bi primila bubnjara sa krpljenim bubnjem do 1000 eura? Još ako je rasparan... Ali ako te vide sa novim kompletom, vadiš ih iz kofera kao gospodin, sve uglancano, hromirano... sa dobrim ramovima, drukčije te gledaju jer vide da si profesionalac. A ne ono iz gepeka "Stojadina" pravo na audiciju Van Goga (njih baš ne volim, ali dajem primer) sa sve sečenim činelama. I na kraju, da bi nešto dobio, moraš i uložiti, jer ne možeš očekivati večeru ako ne pomogneš u kuhinji.
  11. Pozdrav Machine Man! Vidim da imaš probleme sa bubnjevima. Nisi naveo koje si bubnjeve uzeo i koje su godište, jer je to vrlo važno. Ako si kupio nešto za 300 do 400 eura, piši propalo. Jer, to nije bubanj. To je igračka. Solidan polovan bubanj koji može da ti posluži barem dve do tri godine ne može biti jeftiniji od 1500 eura. Ovako, ako imaš bajat i jeftin bubanj, posle prvog prelaza će ti se opustiti šrafovi koji drže kožu. To govori da će ti na pola pesme bubanj biti raštimovan, pa ćeš morati da vadiš ključ i da ga ponovo štimuješ bez obzira na kvalitet kože. Što se tiče kože, najbolja je remo jer daje najcistiji ton i teško puca. Uostalom, šta da ti kažem kad uglavnom svi najveći bubnjari koriste remo kožu. Kao što su za neke gitariste fender i maršal nezamenljivi u svirci, tako isto su remo kože za vrhunske bubnjare. Što se tiče činela, podjednako su dobre odnosno vrhunske zilđijan, saban i paiste. Ja npr. koristim paiste 2002 i odlično me služe godinama.
×
×
  • Create New...