Jump to content

Seeker

Iskreni članovi
  • Posts

    35
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Seeker

  1. Kao prvo ja se malo zezam, citirao sam taj dijalog zato shto si ti prvi pomenuo Matrix. Ako mislish da znash shta ja mislim, mogu ti reci da si u zabludi. Ja bih sada mogao da raglabam neka svoja razmishljanja ovde, ali ovo je tema o Pravoslavlju tako da cu to uraditi na nekoj drugoj temi.
  2. Boy - Do not try and bend the spoon. That is impossible. Instead, only try to realize the truth. Neo - What truth? Boy - There is no spoon! Neo - There is no spoon? Boy - Then you'll see it is not the spoon that bends, it is only yourself. - The Matrix -
  3. Ljudi ako ste voljni da pazljivo chitate, ja bih hteo da iznesem svoje mishljenje o pojmu ,,bog" i njegovoj modernoj interpretaciji. Svaki pojam koji bi trebalo da nam pomogne da stupimo u dodir sa stvarnoshcu, okonchava se stvaranjem nove prepreke tom dodiru, jer pre ili posle zaboravljamo da rechi nisu stvari. Pojam ne odgovara stvarnosti - to su dve razlichite stvari. Nikada se ne prepiremo oko stvarnosti - prepiremo se oko mishljenja, pojmova, ideja. Primer: Kada definishem neku osobu kao zenu, to je istina. Ali, u toj osobi ima gomila stvari koje ne obuhvata pojam ,,zena". Ona ce uvek biti ta posebna zena, konkretna i jedinstvena, koja moze biti upoznata samo kroz iskustvo, ne moze biti uopshtena. Konkretnu osobu moram lichno da vidim, moram lichno da je upoznam, intuitivno da doprem do nje. Pojam uvek ispushta ili gubi neshto veoma vazno, neshto dragoceno shto se nalazi samo u stvarnosti, a to je konkretna jedinstvenost. Pojam, dakle, tezi da uopshtava stvari. Ako hocemo da vidimo kakav je neko u stvarnosti, moramo odbaciti pojmove, predrasude i iluzije o njemu i samo ga posmatrati. Potrebno je da govorim o rechima i pojmovima da bih nekom neshto objasnio. Kada gledamo neko drvo, mi ga ustvari ne vidimo. Mislimo da ga vidimo, ali ga ne vidimo. Kada gledamo neku osobu, u stvari je ne vidimo, samo mislimo da je vidimo. Ono shto vidimo je neshto shto smo fiksirali u svom umu. Stichemo odredjeni utisak i drzimo se tog utiska, i dalje gledajuci neshto ili nekoga kroz filter prvobitnog utiska. To se chini gotovo sa svim stvarima. Chinjenica je da smo okruzeni bogom, i da to ne vidimo, bash zato shto znamo neshto o Bogu. Poslednja barijera koja stoji izmedju nas iz vizije Boga je nasha predstava o Bogu. Gubimo Boga zato shto mislimo da neshto znamo. To je uzasan aspekt religije. Eto shta su govorili jevandjelisti - vernici su ,,znali" i zato su odbacili Isusa. Najveca spoznaja boga je spoznati ga kao nespoznatljivog. Zaista se previshe govori o Bogu, svet vishe ne moze da izdrzi. Premalo je svesnosti, premalo srece ali gotovo da nema svrhe govoriti o tome. Premalo je odbacivanja iluzija, greshaka, afekata i okrutnosti. Od toga pati svet, ne od pomanjkanja religije. Religija bi trebalo da nam pruzi zashtitu od pomanjkanja svesnosti. Dakle shta je cilj? Spoznati stvarnost onakvu kakva jeste. Chitav smisao religije i boga, je u tome. Ako se ne gleda na stvari kroz filter sopstvenih pojmova, nikada nam ne mogu dosaditi. Svaka stvar postaje jedinstvena. Svaka stvar je razlichita od druge, uprkos slichnostima. Dobro je da postoje slichnosti, tako da mozemo da izgradimo pojam. To je od velike pomoci, sa aspekta komunikacije, uchenja ili nauke. Ali zavodi nas da pogreshimo i stvara veliku prepreku sposobnosti da vidimo bash tu jedinstvenu stvar ili posebnu lichnost. Ako je ono shto vidimo samo pojam, moze se reci da ne zivimo u stvarnosti jer je stvarnost konkretna. Pojam je samo poluga koja nas uvodi u stvarnost, ali kada smo jednom tamo stigli, treba intuitivno dopreti do nje. Pojmovi su uvek zamrznuti dok stvarnost teche. Stvarnost je celovita dok rechi i pojmovi razbijaju stvarnost na parchice. Eto ukratko toliko o tome......
  4. Istoriju koju sam ja polagao pisali su pretezno ovi ljudi. Vladimir Corovic je nash chuveni istorichar koji je umro neposredno pre Drugog svetskog rata, Konstantin Jirechek je bio poreklom grk a Andrija Veselinovic je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu koji predaje dva predmeta: Istorija srpskog naroda u ranom srednjem veku i Istorija srpskog naroda u poznom srednjem veku.
  5. Shto se tiche vere i religije, dacu ovde prednost svima koji imaju neshto da kazu pogotovo ako je iz lichnog iskustva zato shto se ja ne bavim preterano duhovnim stvarima. Ali nemoj molim te istorijom da me uchish! Ako te stvarno interesuje shta se desilo u Nishu 1189. godine izmedju Stefana Nemanje i Fridriha Barbarose mogu ti preporuchiti par knjiga koje sam ja koristio da bih polozio ispit iz ,,Istorije srpskog naroda u ranom srednjem veku". Osim knjiga, takodje, postoje more rasprava koji odnose izmedju ova dva vladara opisuju do najmanjih detalja. Ako ti ni to nije dovoljno, onda uhvati pa se pozabavi srednjovekovnim izvorima pa napishi doktorsku tezu koja pobija ono do sada opshte prihvaceno u istorijskoj nauci. Vladimir Corovic - Istorija Srba = Chuvena sinteza, pochinje varvaskim napadima na granice Vizantije i zavrshava se neposredno pred pochetak Drugog svetskog rata. Konstantin Jirechek - Istorija Srba = ova knjiga je, dodushe, malo starija i shtampana je pochetkom 20 veka. Politichka istorija Srba do sredine 16. veka. Moze se koristiti kao izvor. Krcata je podatcima i ponekad je koristim da bih potvrdio da li je neshto provereno tachno. Andrija Veselinovic - Srpske Dinastije = ova knjiga je veoma interesantna zato shto obuhvata sve srpske dinastije. Najvishe stranica je posveceno glavnim dinastijama: Vlastimirovici, Vojislavljevici, Vukanovici, Nemanjici, Lazarevici, Brankovici, Obrenovici, Karadjordjevici.....
  6. Jesi li chuo za neshto shto se zove Ohridska arhiepiskopija. Shta mislish pod chijim je nadleshtvom bila srpska crkva do dobijanja autokefalnosti. A shta mislish pod chijim je nadleshtvom bila Ohridska arhiepiskopija? Ovo cesh morati da prevedesh na srpski jer ne znam shta si hteo da kazesh. Ako mislish na pravopisnu greshku, ti ih imash za izvoz. Ako si napisao sve shto ima da se napishe, shta vishe trazish ovde? Koliko ja znam jedino oko chega su se Fridrih Barbarosa i Stefan Nemanja slozili u Nishu, bilo je da sklope prijateljstvo. Nemanja je isprva ponudio vazalni odnos, ali pod uslovom da se napad usmeri na Vizantiju. Do uspostavljanja vazalnog odnosa nije doshlo zato shto Barbarosa nije hteo da ratuje s Vizantijom.
  7. Veruj mi mnogi s kojima sam prichao nisu znali gotovo nishta od ovoga a imali su srednje shkole i gimnazije. Zato smatram da, iznoshenje nepobtinih chinjenica, blagotvorno moze da deluje na ovu raspravu. Izmedju ostalog ovde sam prochitao kojekakve gluposti tipa da je pravoslavlje vera za sebe ili da svetce proglashava bog ili da Stefan Nemanja nije ponudio vojnu pomoc Fridrihu Barbarosi. Da bi uopshte moglo da se raspravlja o pravoslavlju mora se imati polazna tachka. Inache, smatram da je ova tema veoma interesantna.....
  8. Ljudi nemojte se vredjati(nov sam na forumu), ali ja sam ovde toliko gluposti o pravoslavnom hrishcanstvu prochitao da izgleda kao da veoma malo ljudi ovde znaju ishta o njemu. Pravoslavlje se vezuje za istochnu tradiciju hrishcanske crkve, dakle centar prve pravoslavne patrijarshije bio je u Carigradu. Konachni raskol izmedju crkava desio se 1054. godine, uzajamnim anatemisanjem pape u Rimu i patrijarha u Carigradu. Mada pravoslavlje sa sobom vuche chitave korene istochne crkvene tradicije, malo je prepotentno reci da je ono rodjeno 1054. godine. Moze se reci da je ono tada dobilo svoj konachan oblik i postalo odvojeni chinilac u odnosu na papsku stolicu. Za razliku od katolichkog hrishcanstva, pravoslavlje malo drugachije funkcionishe. Svaki narod koji je imao pravoslavno hrishcanstvo kao glavnu drzavnu religiju je prvo izvojevao arhiepiskopiju, pa kasnije i patrijarshiju. Srbi su autokefalnu(samostalnu) arhiepiskopiju dobili 1219. godine koju je Sava Nemanjic uspeo da izmoli od Vizantije. Ta prva arhiepiskopija osnovana je u Zichi i taj period se smatra konachnim pokrshtavanjem Srba. Svetci se proglashavaju za takve od strane lokalne crkve dok katolichki svetci bivaju proglasheni samo od strane Vatikana. U pravoslavnoj crkvi proglashavanje za svetca se vrshi samo u jednom koraku dok u katolichkoj crkvi proglashavanje za svetca ima dva stepena. Prvi je proglashavanje nekog choveka za beatusa(blazenog) a drugi proglashavanje za santusa(svetca). Shto se tiche nasheg(Srpskog) pravoslavlja i uopshte pokrshtavanja, moram naglasiti da smo mi ponajmanje pravoslavci u chitavom hrishcanskom svetu. Razni paganski obichaji su toliko bili urezani u podsvest ovog naroda da ih sveshtenstvo, koje je pokrshtavalo Srbe, nije moglo ukloniti. Ti paganski obichaji su vremenom zamenjeni svetkovanjem kulta svetaca koja su se odrzala do danas. To je ono shto se kod nas naziva ,,slava". Ovo su neke od mnogobrojnih chinjenica vezanih za pravoslavnu tradiciju hrishcanstva.
  9. Pa, postoji na odredjenim mestima ili u odredjenim sredinama ili izmedju odredjene grupe ljudi koji se dogovore oko nekog razmishljanja, ali ta univerzalnost se dotiche samo tih ljudi koji su je stvorili. Slazem se da univerzalna univerzalnost ne postoji.
×
×
  • Create New...