Awaiting Fear – Demo 2008
Iskreno, malo sam ispao iz domaćih muzičkih krugova i možda je malo pretenciozno sa moje strane reći, ali ja sam uvjeren da je u zadnjim godinama ovo jedan od najboljih demo-a sa srpske scene. Awaiting Fear su nov bend, ali članovi su reš (pre)pečeni i prekaljeni na sceni, i lista bendova u kojima se pojavljuju bi zauzela pola recenzije (ali Azazel, Kramp, Kursk ... moram spomenuti) tako da i ne čudi visoki kvalitet ovog proizvoda.
OK. Idemo od početka. Po članovima, uticaji dolaze od Obituary, Napalm Death, Deicide ... i tu bi sva poređenja zaustavio. Činjenica jeste da je ovo ostvarenje, ono što bi rekli, old school death. Činjenica je da apsolutno nije revolucionarno ili neviđeno, ali isto tako je činjenica da zvuči svježe, poletno, zanimljivo i zarazno. Pjesme su kratke, direktne, koncentrisane, srednjeg tempa i to je sve lijepo i dobro. Međutim, ono što izdvaja ovaj demo od ostalih je da ljudi sviraju. Hoću reći, nije pusto prangijanje i nemilosrdno rifovanje koje vodi u monotoniju. Ljudi poznaju svoje instrumente dobro i iskorištavaju njihov potencijal na vrlo zavidnom nivou i napokon da i kod nas čujem jedan bend ovakvog usmjerenja koji imaju smislene i melodične solaže, pitke i melodične pasaže upleteni u agresivnu svirku, a da ne zvuči kao kopija nordiske scene. Moram dodati, da, koliko se meni čini, pjesme su detaljno konstruisane dio po dio i ima zaista mnogo sitnih elemenata koji ih itekako čine zanimljivim za slušanjem. Napokon!
Drugo, pjesme imaju svoj prirodan tok i razvoj. Melodije, ritmovi, aranžmani ... svi su uklopljeni u logičnoj progresiji od početka do kraja svake pjesme. Nema onog efekta kada neki ultra teški rif (koji pomjera zemlju i od kojega mi dođe da mlatim glavom u sve šesnaest) se prekine sa nečim sasvim desetim što prekida koncentraciju i energiju. Nema tog efekta, o neee moji dragi prijatelji, i to me je najviše i privuklo.
Pa sve one male instrumentalne bravure, finese i cake koje izgledaju sitnice ali umnogo pridodaju više nego odličnoj atmosferi cijelog izdanja, te još i da je sve rađeno u njihovoj DIY studio/kuća produkciji a zvuči kao da su produkciju radili u Morrisound studiju, manja ali opet vrlo važna činjenica da imaju pjevačicu za mikrofonom koja svoj posao odrađuje bolje nego gro njenih muških kolega ... Jedino što mogu iskreno da preporučim jeste da tražite ovo izdanje dok punopravni album ne ugleda svjetlost dana i kvit.
Ocjena: 9 od 10
Nikola Franquelli
