U Noci Punog Meseca
Tekst : Miroslav Brankovic
Veciti vetrovi pozude
Luduju goli jos uvek u meni,
dok hodam izgubljenim stazama strave
U sebi nosim krike i seni…
Dok nade umiru nedogledane
u nepovrat me zovu daljine,
dok sanjam snove nedosanjane
osecam miris tvoje blizine.
Sanjas li isto sto i ja
u noci punog meseca?
Ruse se svodovi , padam do dna
dok nazirem obrise tvog tela,
jedan mi dodir puls zaustavlja,
gledam te dok se budim iz sna…
Svugde me prate prikaze tvoje
tvoj hladan pogled jesenje boje,
nocas je mesec pun nad gradom
u tvoje snove ulazim kradom…
Sanjas li isto sto i ja
u noci punog meseca?