haha, ne verujem
bas sam dosla na ovu temu s namerom da postujem Lorku
Gitara
Pocinje plač
gitare.
Lome se jutarnje
čaše.
Počinje plač
gitare.
Ne treba da stane.
Nemogućno je da
stane.
Plače jednolična,
kao voda što plače,
kao vetar što plače
iznad poljane.
Nemogućno je da
stane.
Oplakuje stvari
nedohvatne.
Pesak vrelog juga
gde bele kamelije traže.
Plače strelu bez cilja,
veče bez zore rane,
i prvu mrtvu pticu
ispod grane.
O gitaro!
Srce s pet kama
rastrgano.
Da mi se ruke olistaju
Izgovaram tvoje ime
u noćnoj pomrčini,
kada se zvezde spuste
da piju na mesečini
i kada spavaju grane
sa listovima skritim.
Tad osetim da tonem
u strasti i muzici.
Sat suludi što peva
časovi koji su bili.
Izgovaram tvoje ime
u ovoj noćnoj tmini,
i ime mi se tad tvoje
dalje neg' ikad čini.
Dalje od svih blistavih zvezda,
bolnije od blage kiše što kiši.
Da li ću da te volim
kao i onda? Šta skrivi
žalosno srce moje?
Kad oblak mre u visini
kakav me zanos čeka?
Čist, miran da l' će biti?
Da mi se ruke olistaju
na sjajnoj mesečini!
Federiko Garsija Lorka
Prelepo mi je sto stalno pominje mesec i cigane... savrseno...