meni je Clayman kad se pojavio bio jako dobar, napredovali su sa produkcijske strane bas kako treba (jester race<whoracle<colony<clayman)
kod Clayman-a mi je na prva slusanja smetalo to sto je imao 4-5 do jaja pesama, dok mi je ostalo bilo onako...
kad su dostigli produkcijski vrhunac, onda su vec krenuli da se zajebavaju. Reroute mi je zato bio gotivan jer je imao dobre pesme, raspad produkciju, ali nekako raspad produkciju sa stilom. Andersov vokal mi je tu vec malo bio iritantniji, a posle tog albuma sam totalno izgubio bilo kakvo interesovanje za bend. vokali su mu bili uzasni i sve uzasniji, gitare standardno dobre ali je falilo dobrih rifova i pesama (refrena), a produkcija bas ono... skromna.
al dobro, tad im se vec moglo, u smislu da ih zabole dupe za albume, posle Reroute-a su se konacno probili u UK, koncertno i u SAD i onda im je ostalo samo da vrte turneje. konacno im se isplatio sav dugogodisnji trud i onda su i prestali da se trude da kao izmisljaju neku toplu vodu. fazon, imamo vec dovoljno hitova da napunimo bilo koji festivalski set i to je to.