Aj evo nekoliko Copy-Pastova
Vesna je omiljena boginja proleca. Sa prolecem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na pašnjacima.
Život se u prolece obnavljao, a Vesna je zaslužna što je on dobijao raskošne i lepe oblike: zelene krošnje,
raznobojne cvetove i opojne mirise. Ovim je unosila radost u domove Slovena, pa joj je kult bezgranicno uzdizan.
Vernici su joj se molili da bude milostiva i da umnoži vesnike drugih srecnih dogadaja; i u porodici i u društvenoj
zajednici. Zato nije zaboravljana ni pri najvecoj porodicnoj radosti - dolasku na svet novih naraštaja.
Roditelji su svojim kcerkicama rado davali njeno ime. Ovaj obicaj se zadržao i do danas, pa je Vesna jedno od najcešcih
ženskih imena kod pravoslavnih Srba.
Boginja Vesna je bila uzor u svakom pogledu, pa su Sloveni želeli da im kcerke budu vesele, lepe, ciste i mirišljave
kao ona. A upravo je tako zamišljana i boginja Vesna. Njenu lutku su momci oblacili u ruho od trave,
grancica sa pupoljcima, cveca i lišca. Momci su je nosili kroz naselja i donosili na kultna mesta. Ukusno i lepo obucena,
boginja Vesna je širila opojne mirise oko sebe, pa je takva slika ocaravala Slovenke, koje su našle nacina da se domognu
mirisne tecnosti, kojom su pocele da kvase lice i natapaju svoju odecu. Pored zanosne lepote, Sloveni su Vesni
pripisivali i gospodstvo nad suncevom toplotom, bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvetno ruho,
niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih izdanaka. Sveštenici su smatrali vatru simbolom sunceve toplote,
pa su je ritualno potpaljivali i blagosiljali. Vernici su zato, radi srece u porodici, deo te obredne vatre odnosili
kuci i potpaljivali svoje ognjište. Inace, oko vatre su sveštenici (žreci) rukovodili pastirskim igrama - radi što
bujnije trave na pašnjacima. Pored toga, u igri i pesmi ucestvovale su i mlade devojke - dodole, ispunjavajuci deo
obreda vezanog za dozivanje kiše. (Ovaj obred priredivan je u cast i drugih bogova). U ritualu boginji Vesni,
devojke su bile obucene samo u ruho od trave, grancica, lišca i cveca (kao i Vesna) i kad je bilo dovoljno toplo,
prisutni su ih, obilato, polivali vodom. Kasnije su, za igru i pesmu, dodole bile nagradivane od strane svakog domacina.
Boginja Vesna, kao i svaka ovozemaljska dama, nije bila usamljena. Imala je svog zaštitnika - boga Gerovita,
viteza ratnika, koji je bdio nad njom i boga Striboga - boga vetra i vazduha. Stribog ju je, na krilima lakog i
prijatnog povetarca, donosio svakog proleca. Vesni je pripisivana još jedna odlika, tako prisutna za smrtnice
- netrpeljivost prema drugim ženama. Ona je bila ljuta protivnica boginje Morane - gospodarice zime i smrti.
U žestokom obracunu izmedu dve boginje, Sloveni su se opredeljivali za omiljenu Vesnu, pa su joj pomagali tako što su,
na razmedi zime i proleca, pravili lutku sa omraženim likom Morane i uz prigodne obrede je spaljivali, dozivajuci
Vesnu da što pre dode. Ovaj savez sa Vesnom, Sloveni su koristili tako što su je pozivali, molitvama i magijskim
radnjama, da im pomogne da oteraju Moranu iz kuca i iz staja, gde bi nameravala uzimati duše ili nanositi patnje
ljudima i stoci.
Sloveni su verovali da Vesna, suprotno opasnoj Morani, pomaže ljudima i da u prolece popravlja zimom narušeno zdravlje,
uskladujuci, istovremeno, rad srca i razuma. Time je ljude cinila dobrim i blagim, pa nije bilo prepreke da oni
medusobno neguju poštovanje i slogu. Jednom recju, Vesna je donosila ljudima srecu i ljubav. Zauzvrat, Sloveni su u
njenu cast priredivali jedan od najradosnijih obreda. Sastojao se u veselju sa supružnicima koji su sklopili brak u
prethodnoj godini. Za tu priliku, pripremani su kolacici sa medom, poeticno nazivani - medencicima. Ovaj obicaj ce
preživeti, pa ce i u hrišcanstvu zadržati istovetno ime - Mladenci, s tim što ce ga Pravoslavna crkva vezati za dan
Cetrdeset mucenika, 23. marta, kad je u cetvrtom veku ubijeno 40 rimskih vojnika, koji se nisu želeli odreci, tada
zabranjene, hrišcanske vere.
I drugi obredi posveceni boginji Vesni su preživeli i održali se u hrišcanstvu. Kao i njen prolecni cvetni praznik,
kojeg i danas praznujemo kao Cveti. U Vesninim obredima je nešto što nedvosmisleno podseca na hrišcansko pricešce,
jer je žrec svojim vernicima davao da progutaju leskov pupoljak, ili glogov list. U vreme cvetanja vrbe, deca su
kicena vrbinim resama, a oko vrata su im stavljani zvoncici, da bi nagovestili brojnu i zdravu jagnjad. Nema sumnje
da je i ovaj obred zadržao u pravoslavlju bar svoje ime - Vrbica. U prolece su i Sloveni bojili jaja i crvena
boja je bila najprisutnija, jer je simbolizovala vatru i suncevu toplotu, koju je Vesna donosila. Crvena jaja su, s
vinom i hlebom, poklanjana domacinu kuce. Hleb, vino i obojena jaja su u hrišcanstvu dobili samo još jacu simboliku.
Pošto su svi Vesnini obredi bili posveceni prolecu i novom životu, tako je prolece obeleženo i u hrišcanstvu,
jer je na Blagovesti (7. april) Arahandel, noseci beli krin u ruci, obavestio Bogorodicu o njenom bezgrešnom zacecu
- novom životu.
I stari Sloveni su kukavicu smatrali zloslutnicom, narocito ako bi zakukala u prolece, kad su se proslavljali Vesnini
dani. Suprotno tome, lastavicu su smatrali srecnom pticom i gotovo su je poistovecivali sa boginjom Vesnom, jer je ona
bila opipljivi vesnik proleca. Zato je nikad nisu lovili i svaka porodica je bila srecna ako bi im lastavica ozidala
svoje gnezdo ispod kucne strehe.
Kako smo videli, boginja Vesna je vezana za prolece, a time za cvetanje i klijanje. Od duhovnih pojava, nje se tice
jedino izgon Morane. Pored hramova, Vesnina kultna mesta su uvek pored tekuce vode, a od predmeta simbolizuju je: lutke,
venci, jaja i zvona. Njena živa bica su: lasta, kukavica i roda (roda i danas predstavlja vesnika novorodencadi), a od
biljaka: breza, vrba, ljubicica, maslacak i cvet breskve.
Na svojim kipovima, Vesna je predstavljena kao lepa i nasmejana devojka; s kosom od cvetnih zvoncica, krupnim ocima i
osmehom preko lica. Na kosi je imala veliki zvezdast beli cvet, a oko vrata ogrlicu. Grudi su joj bile bujne - kako i
dolikuje boginji koja priprema uslove za novi život. U centralnom delu, bili su izrezbareni motivi obrednog kola sa
figurama devojaka i mladica, a u donjem delu veliki cvetni venac. U gornjem delu kipa, predstavljeni su razliciti
cvetovi i lišce. Boginja je držala u levoj ruci buket cveca, a na kažiprstu desne stajala joj je lastavica.
Vesnini praznici preneti u hrišcanstvo su Cveti, Vrbica, Mladenci. Štitio ju je bog viteza i ratnika Gerovit, a na
krilima povetarca donosio ju je bog vetra i vazduha Stribog.
Vesnine funkcije u hrišcanstvu pokrivaju: sveti: Mihajlo, Gavrilo i Rafael (Sveta Trojica) i delimicno: Cirilo i
Metodije.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ruski arheolozi Tihanova i Hvojko su u selu Lepesovski, u Volinskoj oblasti u zapadnoj Ukrajini, pronašli staro slovensko svetilište, u čijem su oltaru sačuvane dve glinene posude II-IV veka na kojima je utisnut slovenski kalendar toga vremena.
Pronađeni kalendari su imali svojevrsne „crte i reze“, čineći zagonetnu složenu ornamentiku znakova i crteža. Ruski arheolog i istoričar Boris Aleksandrović Ribakov ih je nedvosmisleno odgonetnuo. Na kalendaru u Lepesovki je godina podeljena na dvanaest radela, sa uočljivim simbolima vatre i sunca, na osnovu čega se zaključuje da su drevni Sloveni imali solarni kalendar, sa jasnom razdeobom na godišnja doba i naznakama solsticija, sa dvanaest meseci u kojima su poslovi i dani usklađeni sa prirodnim pogodnostima (oranje, setva, žetva, lov, gajenje bilja), uz tačno naznačenje datuma „paganskih“ praznika.
Znači, Stari Sloveni su imali utvrđen i ispisan kalendar. I to još u II veku. S obzirom na to da je nastajanje i usklađivanje kalendara vrlo složen i spor proces, mirne duše se, na osnovu nalaza u Ukrajini, može reći da su naši drevni preci imali razvijena kalendarska znanja pre više od dve hiljade godina.
O razvijenosti sopstvenog kalendara svedoče nazivi meseci koji kod slovenskih naroda odslikavaju prirodne tokove i promene; atmosferske i klimatske pojave, privrednu delatnost, običajne radnje itd:
LJUTI – vreme opakih mećava i ljutih mrazeva;
VELJAČA – vreme velike hladnoće i smetova;
MEŽNIK – vreme razmeđivanja zime i proleća;
BOKOGREJ – vreme kada se sa sunčane strane, s boka, počinje osećati toplota;
SUHI – vreme u kome su mraz i vetar stvrdnuli i osušili sve;
PROTALJNIK – vreme kada se na tlu ukazuju prokopnine;
LETNIK – vreme prolećnog otopljavanja;
ŽARKI – vreme žega i pripeke;
GRUDEN – vreme stvrdnjavanja zemlje i stvaranja grumenja, gruda po njivama i putevima;
GRJAZNIK – vreme blata i kaljuga usled padavina;
STUDEN – vreme hladne i zimomorne pozne jeseni;
SNEŽANJ – vreme snega i smetova;
PROSINAC – kada lepo vreme prosenjuje, prosijava, kada se već lepi dani pojavljuju i najpre mestimično, posle jesenskih magli i zimske tmurne oblačnosti, ukazuje se nebeska vedrina;
BEREZEN, SAKAVIK – vreme kada breze i drveće, s početkom proleća i otopljavanjem, počinju da luče sokove;
BILJAR, TRAVENJ, CVETANJ, KVITANJ, SVIBANJ, LAŽITRAVA – vreme bujnog rasta i cvetanja trava i grmlja;
LIPENJ – dani miomirisnog svetanja lipe;
TREŠNJAR, ČEREŠNJAR – vreme dospevanja prvih voćnih plodova;
CRVENIK, RUJEN – preodevanje šume u zlatastu i rumenu jesen;
VERESENJ – vreme upadljivosti vreska, niske drvenaste biljke malih listova i ljubičastog cveta, večno zelene šibljike, rasprostranjene u Polesju i brdskim predelima;
ŽOVTENJ, LISTOPAD, ŠUMOPAD – vreme kada lišće žuti, opada i gora ogoljuje; DERIKOŽA – vreme uništavanja stoke zbog nedostatka ishrane na kraju zime;
IZOK – vreme pojavljivanja insekata i oglašavanja cvrčaka;
ČERVENJ – vreme crva, gusenica i larvi pčela;
ZAREV – vreme revanja ili rike jelena;
SEČENJ – vreme najpogodnije da se drveće seče, jer tada ne luči sokove, da se zemlja privede za useve, što govori i naziv;
BEREZOZOL – vreme seče, krčenja breza i pretvaranje njihovih panjeva i korenja u pepeo (paljevinska zemljoradnja);
SERPENJ, ŽNJIVEN, ŽETVAR – vreme žetve;
GUMNIK, KOLOVOZ – vreme kada se letina odvozi sa njiva i žito vrše na gumnu; GROZDOBER – vreme berbe vinograda;
VERESENJ, KASTRIČNIK, POZDERNIK – vreme mlaćenja konoplje i lana i izvlačenje vlakana za pređu (vresat: mlatiti, kostrika: konoplja, pozder: usitnjena drvenasta stabljika konoplje);
KOLEDAR – vreme kretanja obrednih povorki u susret novom letu;
KOLOŽEG – vreme paljenja vatri za pojačanje snage zimskog sunca;
SVADBENIK – vreme svadbovanja.
(Izvor podataka: Almanah za 2002.)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Znacajniji datumi, praznici I kalendar
Postavlja se pitanje gde je mogao nestati toliko razgranat sistem obicaja za koji se zna iz retkih istorijskih izvora. Za razliku od mnogih evropskih naroda koji su svesni svoje mitologije I svog kuturnog nasledja mi nismo svesni mnogih drevnih obicaja koji su prilikom pokrstavanja zaodenuti u hriscansko ruho. Pokrstiti Slovene I unistiti kult Peruna, Svetovida I Svaroga bilo je skoro nemoguce. Medjutim dati starim obicajima druga imena bilo je mnogo lakse, krsna slava, badnjak, bozic, dace, koljivo u noci svetog Nikole, bozicni I slavski kolaci vatre uoci Lazareve subote, venci na Ivandan I mnogi drugi dokazi su isprepletanosti hriscanske I paganske vere. Na taj nacin kalemljnjem ove dve religije nastala je takozvano rasno slovensko hriscanstvo. Ovde je predstaljen pregled znacajnijih I zaboravljenih datuma koji su proslavljani u neznabozackim zajednicama. Znacajne drevne slave bile su rasporedjene u cetiri glavne grupe imenovane godisnjim dobima. Još pre primanja hrišćanstva, a samim tim i pismenosti, (863. godine), Sloveni su pisali "čertami i rezami" i po njima gatali i gledali budućnost, tvrdio je crnorizac Hrabar, u svom zapisu iz desetog veka. Kalendar zapisan "crtama i rezama" nedavno je otkriven na glinenim sudovima iz drugog i četvrtog veka. Obzirom da je usklađivanje kalendara dug proces, mirno se može tvrditi: naši slovenski preci imali su kalendarska znanja pre više od dve hiljade godina. Mozemo uociti da su I kod Hrvata sacuvani autenticni nazivi meseci u godini
Svi ovi praznici obelezavani su u godisnjem vremenskom periodu koji se nazivao svarozi krug – povezan sa ciklicnim manifestacijama I polozajima zvezda na nebu. Svi napred pomenuti praznici bili su praznici radosti. Praznici zivih kao I onih za mrtve uvek su obelezavani gozbama, takmicenjima pesmom I igrom. Ponekad bi I nesrece dozivljavanekao radosni dogadjaji koje su zasluzivali slavlje.
Koljada je predstavljala datum zimskog solsticija. Mnogi se slazu da rec potice od rimske reci calendae koja oznacava prvih deset dana u mesecu ili od staroslovenske reci kolo(tocak, simbol vecitog kruzenja u prirodi). Originalno ime za ovaj praznik je Ovsen. To je praznik veselja u kome su se ljudi maskirali u zivotinje I obilazili selo na celu sa jarcevom glavom ili improvizovanom zakacenom na stap. U procesiji se nalazilo I dete koje je jahalo konja kao simbol ponovo rodjenog sunca. Jedan od ljudi bi nosio kolovrat ili suncev simbol koji je u vreme hriscanskog pokrstavanja zamenjen zvezdom. Ova grupa bi isla od kuce do kuce I pevala pesme bogovima, tj boginjama praznika kojima bi zazivali srecu za sve ukucane. Bili su zastupljeni rucni radovi takodje nazvani koljada kao I praznik. To su u stvari bila peciva ili takozvane "korovke" oblikovane kao kravlje ili jarceve glave I posluzivane su tokom cele procesije. U poljskoj kolovodja bi nosio svezanj lesnikovih grancica I nakon primanja koljade gadjao bi domacina grancicom uzvikujuci “na sreci na sdravja na tat novju rek” I ta grancica bi bila okacena iznad ulaznih vrata za zdravlje I protekciju celog domacinstva. Ponekad bi na koljadu bile paljene velike vatre nebili one po verovanju grejale mrtve pretke. Za koljadu si bili specificni obredi simulacije obreda kada bi osoba koja se pretvarala da je mrtva unosena u kucu uz podjednako jadikovanje I smeh. Jedna mlada devojcica bila bi odabrana da poljubi “les” u usta koji bi nakon tog cina skocio iz postelje kao simbol ponovnog radjanja u nadolazecoj godini.
Dan nove godine koji pada nakon zimsog solsticija je smatran za najbolje vreme za tradicionalno novogodisnje gatanje koje se jos nazivalo I Podbljunaja. Za ovaj dan se tradicionalna trpeza sastojala od prasetine I zitarica cije je semenje predstavljalo univerzalni simbol misticnih skladista novog zivota.
Strinenija je predstavljala prvi znacajan datum prolecnog doba. Obelezavana je na 9. mart. Za taj datum bi obicno bile pravljene glinene seve cije su glave premazivane medom I ukrasavane nakitom. Skulpture bi bile nosene po selu uz tradicionalne pesme boginji Vesni kao zastitniku proleca. Verovalo se da upravo ove ptice donose prolece svojim povratkom.
Maslenica je praznik koji obelezavan na mladi ili prolecni ekvinoks. Ali kasnije sa nailaskom nove hriscanske ere je praznovana nedelju dana pre uskrsnjeg posta. To je bio praznik svetla koje se vracalo I karakteristican je po mnogobrojnim takmicenjima kao na primer: u konjskim trkama, pesnicenju, ali I finim disciplinama, klizanju u severnoj Rusiji. Ovo je bilo vreme zastite I ritualnog prociscenja. Praznik je bio personifikovan u lutki od kukuruza koja je nazivana takodje maslenica. Interesantno je da bi ponekad umesto lutke izabiran seljak koga bi napili I postavili na improvizovani tron da reprezentuje maslenicu. Coveka bi cak I obukli u zensku odecu ili u kostim sacinjen od zvoncica, nagaravili mu lice I na tocku okruzenom krcazima medovine I peciva ga nosili po selu uz tradicionalno pevanje ritualnih pesama. Simbol maslenice bio je cekic koji je predstavljao plodnost.
Mnogo obicaja postovanja sunca bilo je ukljuceno u festivale kao na primer velike vatre, guranje zapaljenog tocka ili kruzenje po selu na konju sa bakljama.
Maslenica kao sto je bilo pomenuto je vreme prociscenja. So je koriscenja kao medikament u ritualnom kupanju koje je bilo priprema za nadolazece poljske radove I uvek je obavljano pre izlaska sunca. Ritualno kupanje je bilo praceno kadjenjem u dimu zapaljene smreke.
Vrlo vazan deo slovenskih rituala bio je pogrebni obrok kad bi velika gozba spremana I nosena na groblje uz smeh I veselje. Deo hrane bi bio ostavljan za mrtve. Ovaj obicaj je vremenom modifikovan ali se unekoliko zadrzao I dan danas u pravoslavnim obicajima. Na kraju maslenice ako je koriscena lutka obicno bi bila spaljena u poljima ili bacena u reku. Tu su ociti tragovi drevnog kulta smrti I ponovo rodjenog boga, najverovatnije Volosa cija smrt po verovanju donosi zivot usevima. U istocnoj evropi Volos bog stada je bio poistovecen sa Velesom bozanstvom podzemlja.
Po staroslovenskoj tradiciji period pre I posle uskrsa bili su puni slavlja iako je uskrs prolazio bez mnogo buke. To je verovatno zbog truda hriscanskih svestenika da ograde ovaj praznik od mnogobrojnih paganskih uticaja.
Krasnaja gorka je bila prva nedelja posle uskrsa. Sam praznik je stariji od uskrsa medjutim nakon pokrstavanja je ipak nastavio da se obelezava u nesto izmenjenom obliku. U Rusiji zena drzeci crveno jaje I okruglu pogacu okretala bi lice prema istoku I pevala prolecne pesme. Kasnije bi lutka nazvana Marcena ili otelovljenje zime odnosena na rub sela I unistavana pracena veseljem I atraktivnim kruznim plesom mestana.
Radunica je drugi utorak nakon uskrsa. Praznik je izvorno znan kao Nav dan (dan mrtvih). To je bio dan sljavljenja predaka koji je obelezavan kao dvostruki praznik. U pocetku ova dva datuma su obelezavana u maju I novembru medjutim podaci o toj starijoj radunici su veoma oskudni. Slavlje je lokalizovano po grobljima kad bi uz ritualno jadikovanje ostavljali jaja za mrtve.
Sveti Egorij je slavljen na 23. april. Ime egorij je kasnije promenjeno u Djordje ili “farmera” na grckom. Ljudi bi pevali pesme zazivanja svetog Egorija moleci ga da posveti stada. Ovaj obicaj potice verovatno od mnogo starijeg kulta boga Velesa zastitnika rogate marve I bozanstva podzemlja. Simbol svetog Egorija bila je mackasta vrba kojoj su bile pridavane mnoge moci. Verovalo se da bi stoki koja bi se terala grancicom ovog drveta predavao delic energije kojom je sveti Egorij posvetio ovo drvo na taj datum.
Sedam ili osam nedelja nakon uskrza bila bi obelezavana nedelja Rusalki. Mnogi izvori navode da praznik datira od starog rimskog praznika Rosalija. Tokom cele nedelje rusalke ili zenski vodeni duhovi bi po verovanju napustale reke I odlazile u sume. Breze su smatrane izvorima moci I njima su ukrasavane kuce. Sredom te nedelje devojke bi odlazile u sume I obelezavale breze da bi sledeceg dana drugacije nazvanog Semika ukrasavale breze cvecem I odabirale jednu kao specijalnu oko koje bi postavljale jaja I hranu. Potom bi bila odrzana ceremonija kumicije kada bi se devojke ljubile kroz venac sacinjen od grana ove breze I specijalnim ritualima skapale prijateljstva. Drvo bi obicno nakon toga bilo poseceno I odneseno u selo gde muskarci nisu smeli da ga diraju ni po koju cenu. Ponekad bi ta breza bila oblacena u zensku narodnu njosnju I predstavljala je ukras sela tokom cele nedelje. Ako bi drvo ostavljali u sumi bilo bi savijano do zemlje kako bi se osiguralo da ce sveta energija biti vracena zemlji u ponovo kruzenje. U nedelju ovog praznika devojke bi odrzavale ritual na porodicnim grobljima. Tada bi devojke vence koje su nosile cele protekle nedelje bacale iz kose u vodu. Bilo je prosireno verovanej da ako bi venac otplovio vodom ljubav za tu devojku bi dosla iz smera u kojem je venac otisao. Ako bi potonuo devojka bi trebalo da umre u tekucoj godini. Ako bi venac pak ostao da kruzi devojku bi najverovatnije zadesila neka nesreca.
Proslava letnjeg solsticija nazivala se Kupalo. Kad bi se masovna kupanja odrzavala u samu zoru ovog dana, jer po verovanju sunce se tada I samo kupalo a potom izranjalo iz vode koja se nalazila iza horizonta. To bi na taj dan davalo vodi deo sunceve energije pa otuda I verovanje u moc vode. Vatre su bile svete za stare Slovene koji su ih tokom cele godine odrzavali. Uglavnom domacinske vatre bi odrzavale zene. U veceri Kupale vatre su gasene I zamenjivane novim. Smatrano je kao predskazenje dobrog braka ako bi mladi par mogao da skoci kroz veliku vatru koja bi obicno bila paljena u centru sela a da se drze za ruke. Kupala je takodje smatrana za najmocnije doba u godini za sakupljanje lekovitog bilja I magicne vatrene paprati.
Perunov dan pada na 20. Jun. Ovo je bio jedan od najvaznijih praznika za stare slovene. Na ovaj dan birana je ljudska zrtva glasanjem. Zrtve su smatrane za neophodne zbog bozije milosti I da bi se oterale pozne letnje oluje koje bi unistavale sve useve. Perunu bi se obicno zrtvovao vo ili bik kome su stari sloveni davali mnoge moci. Sa nadolazecom hriscanskom erom zrtvu bika bi zamenjivali za zrtvu ulovnjene hriscanske glave.
Dan svetog Ilije je padao na 2. avgust. U Ukrajni ovaj dan je obelezavao pocetak jeseni. Ilija je u stvari hriscansko modifikovan Perun. Tokom ovog dana nije bilo dozvoljeno plivanje jer bi po predanju Ilija prokleo svakog ko bi plivao I nakon vecernje gozbe.
Zaziuki je obelezavan oko 7. avgusta. To je bio najvazniji praznik u okviru sirokog kompleksa zetvenih obicaja. Najveca paznja bi se predavala zveznju koji bi prvi bio unesen u kucu I obicno bi bio posvecen da bi se nakon ceremonije samleo I stavljao zajedno sa semenom u sledecu sezonu. Kraj zetve je nazvan Dozinki kad bi se poslednji svezanj donosio u domacinstvo I ukrasavao cvecem I sarenim trakama ili cak ponekad oblacio u zensku odecu. Potom bi bio ostavljen na ulaz kuce sve do 1. oktobra kad bi se davao stoki da ga pojede. Sama zavrsna ceremonija je bila ritualno okupljanje oko malog dela polja koji je ostao neposecen I nazvan Volosova brata u koju se po predanju krio duh zetve. Volosovoj bradi bi bila ostavljna so I hleb koji su kod starih slovena a I danas bili simbol gostoprimstva.
Svim ovim praznicima valja dodati I praznike u cast domacim bogovima I precima koji su kasnije nazvani krsne slave. Sloveni su bili vrlo konzervativni I toliko su tesko napustali svoju staru veru I praznike sto se vidi po tome da hriscanstvo nikako nije moglo unistiti praznik nepobedivog sunca koji se slavio 25. decembra. Zbog toga je u 4 veku isti dan uzet za dan hristovog rodjenja pa je tako potisnuo mnoge druge zimske praznike a dao ovom drevnom prazniku bozica novo znacenje I objasnjenje.
Stari Sloveni su imali I svoj horoskop koji je veoma podsecao na danasnji zodijacki sistem. Svaki horoskopski znak imao je odredjene karakteristike I radio se uglavnom pred rodjenje deteta da bi se dobi uvid o zivotnim predispozicijama
HRAST - 21.Marta
BREZA - 24.Juna
MASLINA - 23.Septembra
BUKVA - 22.Decembra
LIPA - 11-20.Marta i 13-22.Septembra
VRBA - 01-10.Marta i 03-12.Septembra
BOR - 19-28.Februara i 24.Avgusta do 02.Septembra
KEDAR - 09-18.Februara i 14-23.Avgusta
TOPOLA - 04-08.Februara i 05-13.Avgusta
CEMPRES - 25.Januara do 03.Februara i 26.jula do 04.Avgusta
BREST - 12-24.Januara i 15-25.jula
JELA - 02-11.Januara i 05-14.Jula
JABUKA - 23.Decembra do 01.Januara i 25.Juna do 04.jul
SMOKVA - 12-21.Decembra i 14-23.Juna
GRAB - 02-11.Decembra i 04-13.Juna
JASEN - 22.Novembra do 01.Decembra i 25.Maja do 03.Juna
KESTEN - 12-21.Novembra i 15-24.Maja
TISA - 03-11.Novembra i 01-04.Maja
ORAH - 24.Oktobra do 02.Novembra i 21-30.Aprila
JAVOR - 14-23.Oktobra i 11-20.Aprila
OSKORUŠA - 04-13.Oktobra i 01-10.Aprila
LEŠNIK - 24.Septembra do 13.Oktobra i 22-31.Marta
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I jos ne znam da li pise gore,ne mogoh da nadjem ali verovatno ne... dan kada se slavi Bozic je bio dan posvecen Nepopedivom Suncu kod Slovena. Taj kult je bio toliko jak da se nije mogao nikako iskoreniti, i jako bitan dan za Slovene. Pa su pri pokrstavanju na taj dan stavili Bozic. Napominjem da se o Hristu ne zna nista do pocetka njegovog propovedanja. A prica o 3 kralja,mudraca koja prate zvezdu,da dodju do buduceg kralja spasitelja je uzeta iz Vavilonske price za decu.