wild cat

hmmmm.. umro je svojom voljom, odnosno izabrao je otrov.. lijepo je kontrolirati svoju smrt..eto, ja ne bih htjela umrijeti u snu.. grozna spoznaja je ta da nisi svijestan vlastitog htijenja..

to nije religija, već latinizirani naziv za vješticu iliti coperncu

žao mi je, ne znam novi tip ćirilice.. Maye- znaš valjda za Maye, Inke i Azsteke. Psiholog Srećko Lazić piše: «Inke i Maye bili su veliki narodi, a danas ih nema. Nije im pomogla njihova velika kultura da opstanu na svjetskoj pozornici života.» to bi trebalo pojasniti situaciju, odnosno sitovaciju. ...kako god... kužiš? odnosno razmeš? srpski mi ne ide.. patka poganstvo=paganstvo, paganizam. Slaveni=Sloveni (ne nacija, već narod koji stiže sa Dona, Dnjepra, itd. pročitaj Komtov "Sloveni") ...Bastet, Set, Oziris, Horus, Raa...su staroegipatska božanstva... el sad jasnije?

imam sve..najdraži Under A Funeral Moon, pjesma: Natassja In Eternal Sleep. objašnjenje još nisam dobila

BLJEDILO SJENA Spušta se noć... ista kao i prije. ...nikad dorečena zrakama tame. Spušta se veo mraka. ...nikad isti kao noć. ...i opet je dan. ...isti kao jučer. ...i opet isti san. ...isti kao jučer. Spušta se noć... opet ista noć. ...nikad pusta, nikad bez mene. Spušta se veo mraka. ...uvijek nikad dorečen. ...i opet je dan. ...isti kao jučer. ...i opet isti san. ...opet dan... opet sam. Spušta se tmina. ...u ljudskom srcu. Spušta se taština. ...nikad vidljiva na licu. ...i opet laž. ...ista kao jučer. ...i opet sam. ...star, a mlad. Spušta se isti dan Spušta se mrak sam ...i opet ...sam. ...i opet ...proklet.

..a šta da štujem kult Maya?? ..osim što studiram južnoslavenske filologije- smatram da je poganstvo u namaiako je i o neki kult, oblik vjere.. ..štujem i Nefertiti (kao ženu faraona)..ali i Bastet i Amenofisa,etc... sve ima nekakav kult, čak i trubaduri imahu kult bogorodice (pazi- malo slovo)

a šta vi kažete na novi album Leta 3 "Bombardiranje Srbije i Čačka"? mene zanima- gdje je taj Čačak, Čičak ..il ..kako god --ok--to nema veze sa temom--al me zanima..i nemam pojma di da postavin pitanje ..ja sam pogan, Slaven(ka), maštam o vremenima kad smo svi bili jednaki, blijedoputi, bijelokosi, nadob(l)udni i štovali ono što bi trebali i sada.. ..iako se dajem marxizmu..

SAVE YOUR CRY BEFORE YOU DIE From thy darkness to mine We, the abandoned, forever Not to cry, with nocturnal shine; Either to bleed in each-other*s need; Pain to deserve, Dusk to come, Thin necessity to curve. From thylucidity to mine We, shadowed, in winter Not to die, in His eyes; Either to breathe in each-other*s seed; Death to serve, Dark sun to heil, His Majesty*s veil. Save your cry before you die ..for me Save your shape before you rape ..for Him! For blasphemy, for blankness, She, who is never blest (blessed); For bleakness, for sadness, She, who is never put to rest... SHALL BE BORN DEAD ...SHALL BE EMPTY IN HEAD! For wound deeply graven, She, with poisoned chest; For betrayal never forgiven, She, whose sanity is on test... SHALL GO ROUND, EMPTY IN HEAD ...TO SEARCH HER OWN*S GRAVE! Save your cry before you die ..for me Save your kneel before you kill ..thee

WITH HIM AS ONE Thy hand in mine seeking for souls sold, To postpone the time, reaching thru hearts of cold. Gothic glit shall be broken, Never-told stories again spoken. Orgasm brought from the mute, like sweetnesses that hurt. With thee I shall never come, forever breed; With thee night is to run, for lethal creed. ...to ruin sacred enthralment, to deserve eternal entombment. As thou art chained with my words, As they hurt with the strenght of swords; We breathe with Him as one. da ne bi bilo nesporazuma- On- je "(...)my master"

ŽIVLJENJE Udahni posljednji dim prije nego se cigara ugasi, drži ga u sebi što duže, dok se skoro ne ugušiš. Kroz nos izdahni, neka te glava zaboli, srce skoro izda, ruka zadrhti. Tiho reci da te briga nije, na krevet lezi, Holy Moses raspali, ne sve zaboravi. ..i tješiš se: "SVE JE TO U TVOJOJ GLAVI!"

Tišina pješčanog sata Lišće prahu veselo u smrt hodi, kao i moj duh za tobom. Tišinom pješčanog sata vrijeme nam kroz prste izmiče strast; padamo negdje u beskraj gdje poljupcima zaustavljamo vrijeme. Dok sve se mijenja, pijesak ostaje isti; naše ruke suhe, obrazi oronuli. Sve se mijenja, ti ostani! U mraku samnom. U mraku gdje se ne vide suze ni maska. Samo budi. Svojom me zovi! Ne mijenjaj, ostani! Ubij vrijeme. Uzmi mu dah. Ostali smo sami, u tišini pijeska. Imamo sebe. Imamo nas.

Bremen vremena Udaljeni mjestom, mislima se dodirujemo; opterećeni vremenom, tišinom bivamo. Pokoravamo se željama naspram htijenja, al' vrijeme ide, sve mijenja. S povezom na rukama s tobom se stapam; sa boli iznutra ipak se pokoravam. ...i gledamo vrijeme, postaje dio nas. ...i u šaptu tišine zbog njeg' gubimo glas

Zbog nje Zbog Njenih usana moje se srame, u tim očima odraz svijeta gubim. ...i najcrvenijom ružom miriše, pred Njom moj glas postaje tuđim. Bjelja je od najbijelijeg snijega, Sunce pred Njom u tami me grli. Zemlja dostojna nije da Ona po njoj kroči ni nebo da tu lijepost vidi jer Djeva je moja svijeća u noći, Njen glas od sebe same me štiti.

Majci Luno mahnita, zar ja, Tvoja kći, moći nemam da zaboravim? Zar ja, Tvojom što se zovem, praha dovoljno nemam da oprostim? Zar voska više da nemam, da život ugasim, da skončam tuđu laž? ...jer bivanju dolazi kraj, snage ponestaje za 'zaludnost... 'Zalud je živjet' bez vrlina. Tvojom da se zovem? ...birati ne mogu... Smijem li 'mrijet? Besciljno lutam,stazama krivim; riječi onijemiše, 'zaludno se nadam... Bar da Ti, Majko, shvaćaš... Tvoja kći, dijete grijeha, suze ti nosi, al' prah truni. Zar ja, Majko, Luno Mahnita, imam moć da patim? Tvoja sam tvorevina, prazna, sama u ciljevima. Zemlju za me rastvori, da bar slijepim druzima od koristi budem. ...jer osjećati je za slabe...a ja, kamen, Tvoja, Majko, želim da budem.

2 soneta..nastala 28.08.'05: Poljubac smrti Kosom plavom ili očima me zoveš Anđele tame, sjeno bivanja moga; praznine vječne, bivanja rasutoga odrazu, među misli sve dublje toneš. Usnama vrelim moriš me svojom krvlju, pod plahtu dozivaš me hladnim noćima, šapatom sve tišim, ugaslim moćima; da imaš me opet nagu u naručju. ...jer trebaš me da ti prazninu popunim, da ti pokažem stazu koja nestaje; tvoja da budem, žeđ gorku da ugasim. Slatkih li riječi, al djela je malo! Tijelo da, al duša se ne predaje; duboko u sebi znam.. nije ti stalo. Nepravilna metrika Mrtvilo živo što kruži mene, groblja sivilo i žive sjene, ne mogu njega da mi dadu, zakopanog živog u raku. Ni lune pomahnitale vaj, ni slutnje raja lažnog kraj, ni ožujak, ni april, ni maj ne daju njegov očiju sjaj. Osjećaja grubih se mirim, nikad što zacijele rana stadoh naspram; bez duše, bez sana. Vremena nema da opet živim, bez dana okruži me tama. Ostadoh napuštena. Sama.

Oči, ruka, strah Sa lica ruku makni da ne peče ..i gledaj.. kako krv polagano teče Dok se gruša ne peče ruka raspada se duša ..jer te strah da si sam da nikog nema ..samo ti Skupi suze u prah Da odagnaš strah Sam si ..sam Kroz prozor gledaš ..samo mrak ..samo strah ..samo sram U zrcalo se gledaš gadiš se sebi Ruci pogled ne daš da od pogleda se oči raspale ne bi Šutiš Da od svog glasa ne poludiš ..jer samo njega čuješ ..samo njega imaš Truješ se Suzama Grcaš Strah Ruka Sam si ..svoj neprijatelj

ILUZIJA Večeras samoći drugujem da od praznih prijatelja vrijeme ne ubijem. ..i tišini šapćem da se od visokih tonova tih čudovišta ne rasplačem. Večeras nema istine, samo spoznaja o šupljoj punoći praznine. ..i dok u svijeću zurim, tonem među kisik, iščezavam. ..da se barem probudim! Britvu koži prinosim, strah me da se u sve unosim i sve izgubim. Večeras je iluzija jer ni popodneva bilo nije ni jutra ..neće ni sutra.

hmm.. preserava? ajde to malo objasni pobliže..jer svei se oni preseravaju stavom "ja sam tru(L)"