Lepo si rekao, samo nije bas da zapadna Evropa nije imala i ranije veze sa Arapskim svetom i Bliskim istokom. U vikinskim grobovima je nadjeno dosta arapskog novca sto svedoci da su intenzivno trgovali. I ne samo kod njih, puno srebrnog arapskog novca je nadjeno i u Panoskoj niziji iz 10. i 11. veka. Vikinski i Slovenski najamnici bili su sasvim normalna stvar u Vizantiji i u Mavarskoj Spaniji od oko druge polovine 9. veka neprekidno do 12. veka. A Vikinzi nisu bili samo pljackasi, vec od 10. veka su osnivali svoje hriscanske drzave na kontinentu i uklapali se u feudalni sistem Evrope. Normandiju su osvojili 911. na primer. Uostalom Vizantija je u drugoj polovini 10. veka osvojila veliki deo Svete zemlje, doduse i izgubila ga u prvoj polovini 11. A Vizantija je sve do 36 godina pred prvi krstaski rat imala posede u juznoj Italiji. I u umetnosti Sicilije i juzne Italije se vidi pripadnost Vizantiji. Sa druge strane, ima puno sacuvanih spisa arapskih putopisaca koji opisuju Vizantiju, zapadnu Evropu, Slovenske zemlje iz 9. 10. i 11. veka (Al Kindi, Masudi su mislim najpoznatiji ali ima ih jos. Ovi putopisi i veze Vikinga i Arapa su i bili glavna inspiracija filma 12 Ratnik). Kao uostalom i Marko Polo za koga se pogresno misli da je bio prvi evropljanin koji je dosao do Kine. Arapski svet i Vizantija su neprekidno odrzavali trgovacke veze sa Indijom i Dalekim istokom i ne samo oni. Uostalom Vizantinci su i prvi prokrijumcarili svilenu bubu iz Kine u 6. veku i uspesno cuvali tu tajnu do 12. veka. Huni su iz Kine dosli u Evropu, preteca katane je stigla u Japan u 7. veku preko Kine, evroazijskih stepa, a poreklo joj je na Bliskom istoku, u Persiji. Avari su vojno saradjivali sa Persijom protiv Vizantije, a posle poraza Persije sredinom 7. veka mnoge zanatlije su izbegle bas u Panoniju sto se vidi u umetnosti tog doba. Karlo Veliki je pocetkom 9. veka razmenio diplomatske poklone sa nekim arapskim vladarem koji je tada vladao i Svetom zemljom. Ali tacno je da od epohe krstaskih ratova obican svet zapadne Evrope vise nije dozivljavao Bliski istok samo kao neku egzoticnu, bajkovitu zemlju preko sedam brda i sedam mora nego kao stvarnu zemlju iz koje su se vracale njihove komsije i rodjaci sa realnim pricama i dozivljajima. U jednom kratkom vremenu (oko druge polovine 12 veka) Sveta zemlja je zapravo dozivljavana kao jos jedna katolicka feudalna drzava, koja je imala odlicne odnose sa vecinom najjacih evropskih zemalja, u koju su cesto odlazili kraljevi Nemacke, Francuske ili Engleske i iz koje su stalno cirkulisali clanovi viteskih redova (Temlari, Tevtonci i drugi). Mnogi od njih su poticali iz uglednih evropskih porodica i vise puta u toku godine su putovali sirom Evrope, kontaktirali sa najmocnijim ljudima toga doba i vracali se u Svetu zemlju.