dobar dan.
samo jedno pitanje. ako su bogovi i mitovi samo izraz nekih psiholoških procesa tj ako ne verujete u njih doslovno, čemu uopšte to celo pakovanje. zašto ne udarite direktno na samu psihu, odete na kauč ili se onako rajhovski dobro istegnete i izvičete.
pitam ovo jer verujem da većina vas ne živi više na selu, a bogovi koje slavite ipak imaju više veze sa drugačijim načinom života, da ne kažem u pitanju je potpuno drugačiji svet. verujem da mitovi imaju umetničku vrednost, ali ako pomislimo na nešto više od toga, pitam se kako neko u srbiji, u gradu, u 21 veku može da ostvari kontakt sa nečim što se prenosilo uz ognjište, s kolena na koleno, u nekim ledarama na severu pre 1000 godina?
jedna zanimljivost, pošto vidim da se ovde odvija dijalog severnjaka i muslimana. gledao sam skoro neki dokumentarac na bbcu gde se između ostalog govorilo o normanskom osvajanju arapske sicilije. najsmešnije je što se se vikinzima, ladno, pošto su osvojili ostrvo, dopala jako islamska kultura, pa su na dvoru pričali arapski, a u neki gradovima je još ostala hibridna, norveško-arapska arhitektura