Pa pazi, tako ti je sa svakim njihovim albumom. Primjetićeš da se razlikuje svaki od svakog, i da su fanovi isto ovako kao mi danas govorili u smislu "ovo nije Guardian", "muzika drugačija",... itd. I sa ovog stanovišta mi govorimo "sve je Guardian, samo ne zadnji album" (posebno zaboravih pretposljednji, jer on je zbilja drugačiji).
Ja sam prezadovoljna njihovim dosadašnjim radom, Guardian-i su mi i dalje bend broj 1, upravo zbog toga što su svaki put drugačiji, i što svaki put znaju strpat priče i to spojit sa muzikom, ali baš spojit, znaju ubost brzinu muzike sa određenim tekstom, zbilja rijetkost i plus što mi jednostavno odgovaraju i kao muzičari, i tekstopisci, stilom, i tim nekim odnosom prema muzici, a da ne govorim o koncertima. Hansi je tako statičan na sceni a muzika tako puna energije, neke Hansijeve moći nad publikom iako te on ni sa čim ne poziva na skakanje... Stoji a mi ko tigrovi u kavezima, dok se neki muzičari ubiše, ne pjesmom-nego skakanjem, maltene moljakanjem da se pokreneš.
Koja muzika, koja energija, to treba doživjet'.