Jump to content

Anya's Works


Bejbe Kompajler

Recommended Posts

  • Replies 91
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • 5 months later...

neshto novo, kratko:::::

 

- Jutro je. Gubim svest.

Daleko si, a moja se snaga smanjuje.

Da mi je samo da te poljubim,

da opet dosegnemo zvezde...

ali ne... daleko si...

 

- Svanulo je divno jutro.

Ali bez tvojih usana..

Prerasce u divan dan.

Ali bez tvog osmeha..

Pasce i tamna noc.

Ali van tvog zagrljaja..

Sta ce meni onda ovaj dan?!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Sorry sto upadam ovako,verovatno me se ne tice tema,sve u svemu ne pises lose,ali mislim da danas ne prolazi takva vrsta pisanja...Mislim da trebas da se pozabavis onim iskrenim pisanjem,u fazonu da kazes prvo sto ti padne napamet bez ikakvog uoblicavanja,metaforicnosti ili cega vec.ali ako je to tvoj stil,onda ok.postujem

poz

Rekla bih isto. Pronashla sam sebe u nekim delicima pesama, pronashla neka svoja osecanja prema jednoj osobi, ali to malo drugachije treba da se ukorichi... Ne znam da li su ti to neki pochetci (ili pocheci- jooj, jedva chekam da sa nekim progovorim srpski, pochinjem da zaboravljam tu gramatiku...) mozda?

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 1 month later...
Rekla bih isto. Pronashla sam sebe u nekim delicima pesama, pronashla neka svoja osecanja prema jednoj osobi, ali to malo drugachije treba da se ukorichi... Ne znam da li su ti to neki pochetci (ili pocheci- jooj, jedva chekam da sa nekim progovorim srpski, pochinjem da zaboravljam tu gramatiku...) mozda?

 

Pocheci..... :rockdevil:

 

Sve je to pisano u kasne vechernje,,, rane jutarnje sate.. U tim momentima niko nije preterano savrsheno ukorichen, pa ni ja - uprkos mom savrshenstvu..:)

 

u zadnje vreme sam neshto batalila pesme, pa se bacila na prozu... ako odluchim da je neshto za metanje ovdi, cem da metnem... :evotigana:

 

stay mJetal :pivopije:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 4 weeks later...

SRECA

 

Da, sreca je imati tebe.

Sreca je gledati tvoje tamne ochi chije se zenice shire posmatrajuci moje usne.

Sreca je kada me zagrlish i pokrijesh svojom fajerkom, da ne drhtim.

Sreca je kada me poljubish i kazesh da me wolish najwishe na swetu.

Sa tobom, swaki trenutak je sreca.

Chak i onaj kada se budim sama i shwatam da me swe boli, jer nisi kraj mene.

Sreca je...

zato shto znam da si moj, da cesh uwek biti tu za mene.

 

 

Edited by Anya

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...
  • 10 months later...

Posle deset meseci pauze:

 

Kako da se probudim?

Iz sna u kome vidim samo tvoje oči,

samo tvoj blesavi smešak,

samo tvoju neukrotivu kosicu......

Kako da se probudim i shvatim da te gubim,

jer nemam snage da se pomerim i uhvatim te?!

Kako da te zadržim uz sebe,

kad znam da ću te povrediti.

Kao što su i oni mene....

Jedan po jedan - ubadali su me oštricama pravo u srce,

sekire oštrili i kopljima ciljali...

Jedan po jedan - ostavljali su me samu, patetičnu, u teškim razarajućim bolovima...

Kako da te ne ubijem kao što su i oni mene?

Kako da se na tebi ne osvetim za sve ožiljke ikada napravljene...

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...
ПОТРЕБАН СИ МИ

 

Још увек не знам шта да радим.

Гледам Те како се смејеш.

Забацујеш главу, усне Ти се криве

У диван, симетричан осмех,

А она мала минђуша на левом уху,

Чини Те мангупом у ког сам се заљубила.

Исто тако си изгледао и први пут,

Оне вечери када смо се упознали.

И, ево, опет сада...

Чак носиш и ону мајцу са

Суперменовим «С».

Све је као и оне вечери. Све, осим нас.

Ми смо се покварили.

Покварили су нас људи и њихове заједљиве ћуди.

Иако ништа није исто још од оног трена

Када сам Ти рекла да си Ти мог срца лава ватрена.

Од тада си постао чудан, некако дивљачки стран.

Између нас се створио неки чудни јарак.

Могли смо да га прескочимо уз само један замах,

Само да си хтео. Хтео да схватиш.

Да овакву љубав вероватно нећеш у животу срести.

Јер ретко је срести некога ко трпи све боли

Које доноси љубав којом Те тај неко воли.

Не среће се често неко ко Те воли неизмерно,

Безусловно, страствено али и смерно.

Сада тај језиви јарак клизи и шири се све више и више...

И то због Тебе.

Зато што ниси спреман да мислиш на своје добро.

Битна су Ти туђа мишљења, а не Твоја сопствена срећа.

Како не схваташ да ти други могу бити само

Пријатељи, људи које ћеш у животу сретати.

Само ја могу да Ти пружим љубав, мир и срећу...

Не, не, не... Не желим да звучим

Себично, самоуверено и јадно.

Једино што желим је да будем сигурна да знаш.

Да знаш да си Ти светлост која обасјава моје тамне вечери.

Ти си онај облачак који ми разређује

Монотонију бескрајног, плавог неба.

Ти си онај делић који ми је потребан

Да бих довршила своју животну слагалицу.

Ти си, Ти си... мени све.

Све што ми треба да бих могла да наставим.

Да биx живела, дисала, кретала се....

Без тебе то није могуће.

Али, у реду. Спремна сам и на компромис.

Ако не желиш, или још увек не схваташ Да Ти је моја љубав потребна, у реду је.

Једино што тражим, то је да Те повремено видим.

Да удахнем мало свежег ваздуха.

Да ми очи виде Сунца.

Да на моје срце после суше падне киша.

Да процвета оголела, одрвенела душа.

Да живнем, јер...

За све то, Ти си ми потребан.

Много си ми значио.

Много ми значиш.

Много ћеш ми значити.

Не знам како да побегнем од те зависности.

Не знам да ли то уопште желим.

Али, једно знам.

Желим Тебе, желим твоју љубав.

Желим живот.

Зар много тражим?

Ova pesma mi deluje pomalo detinjasto, ali toliko sam se pronashla u njoj da je to prosto neverovatno! Ievo, ako smem, odmah je posvecujem meni veoma dragoj osobi, a sad idem da chitam i druge tvoje pesme :)

 

 

 

Posle deset meseci pauze:

 

Kako da se probudim?

Iz sna u kome vidim samo tvoje oči,

samo tvoj blesavi smešak,

samo tvoju neukrotivu kosicu......

Kako da se probudim i shvatim da te gubim,

jer nemam snage da se pomerim i uhvatim te?!

Kako da te zadržim uz sebe,

kad znam da ću te povrediti.

Kao što su i oni mene....

Jedan po jedan - ubadali su me oštricama pravo u srce,

sekire oštrili i kopljima ciljali...

Jedan po jedan - ostavljali su me samu, patetičnu, u teškim razarajućim bolovima...

Kako da te ne ubijem kao što su i oni mene?

Kako da se na tebi ne osvetim za sve ožiljke ikada napravljene...

Voljenom se nikada ne svetish. Kada te boli ljubav- trpish. Slatko je to :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...