Jump to content

Budizam


Recommended Posts

812. Napredak

 

Pitanje: Kako možemo da ubrzamo napredak tokom meditacije?

 

Odgovor: Ne upinjite se da vaše napredovanje bude brže. Vežbanje je mnogo važnije. Na osnovu tog vežbanja napredak dolazi prirodno. Buda je dao lepo poređenje: Budite poput vrtlara. Negujte marljivo svoj vrt i zaista uživajte u tome. Dopustite cvetovima i plodovima da dođu kada bude pravo godišnje doba za to.

 

Godwin Samararatne: Motivation and Meditation

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

814. Plemeniti osmostruki put

 

Plemeniti osmostruki put je Budina mapa postepenog putovanja ka oslobođenju, pre nego nekakav momentalni uvid potpunog probuđenja. Nekada ćete izgubiti balans u odnosu na pojedine delove puta, ali ćete ipak nastaviti da sazrevate. U mnogim područji života možda ćete skrenuti sa puta, ali iskrenost vaših namera i mudra sabranost koju unosite u različite situacije u kojima se nađete, obezbeđuju to sazrevanje čak i kada se spotičete.

 

Phillip Moffitt: Dancing with Life

 

 

eightfold-path.png

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

816. Budizam je nihilističan

 

Monasi, u kom smislu neko može reći: "Monah Gotama je nihilista, on propoveda učenje o poništavanju", a da to bude istina? Ja podučavam poništavanje pohlepe, mržnje i obmane. I propovedam poništenje loših, štetnih mentalnih stanja. Samo u tom smislu, monasi, neko može reći: "Monah Gotama je nihilista, on propoveda učenje o poništavanju", a da to bude istina.

 

Buda

Sīha sutta (AN 8.12)

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

817. Obična sreća

 

Postoji pet struna zadovoljstva čula. Kojih pet? Materijalni oblici koje opaža oko, prijatni, dopadljivi, primamljivi, povezani sa čulnim zadovoljstvima. Zvukovi koje opaža uho, mirisi koje opaža nos, ukusi koje opaža jezik i dodiri koje opaža telo, a svaki od njih prijatan, dopadljiv, primamljiv, povezan sa čulnim zadovoljstvima. To su pet struna zadovoljstava čula.

 

Koja god sreća i radost da nastanu kao rezultat tih pet struna zadovoljstava čula, to se naziva srećom čula. To je obična sreća, sreća prosečnog čoveka, sreća neznalice. Nju ne treba juriti, negovati, niti isticati. To je sreća, kažem vam, od koje treba zazirati.

 

Buda

Latukikopama sutta (MN 66)

 

article-2424441-1BE5E56D000005DC-762_634x417.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

MLAD MESEC - petak, 4. oktobar 2013.

 

Ništa specijalno

 

Dok živi uživa, kad umre uživa,

dobročinitelj uživa i ovde i tamo,

”Dobro učinih”, u takvoj misli uživa.

Još više uživa kad se u dobru ponovo rodi.

 

Dhammapada, 18

 

Nema ničeg specijalnog u vezi sa Dhammom. Dhamma je ono što jeste prirodno. Zato, živeći na neprirodan način, u opasnosti smo da previdimo ono što nam je pred očima. Kada smo u ravnoteži i opušteni, naše mentalne i fizičke sposobnosti funkcionišu na način koji doprinosi našem blagostanju. No, ako smo zaslepljeni i zbunjeni, gubimo pravi ugao gledanja na stvari. Tada smo skloni da zaboravimo da smo mi sami odgovorni za svoju sudbinu. Ako činimo dobro, dobro nam se vraća. Ako činimo loše, patnja nam se vraća. Ovo ne znači biti naivan, već biti prirodan. Ali biti istinski prirodan nije lako. I na kraju, nastojimo da odemo iza dobrog i lošeg i boravimo u miru koji je trajan, koji se se ne može narušiti.

 

S ljubavlju

monah Munindo

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

818. Um ispunjen ljubavlju

 

Monasi, ako makar i za trenutak monah neguje um ispunjen ljubavlju, za toga se monaha kaže da ne zanemaruje zadubljenje, da praktikuje Učenje, da sledi savete Učitelja, da ne jede uzalud isprošenu hranu. A koliko još i više ako to radi često.

 

Buda

Aććharāsaṅghāta vaggo (AN 1.53)

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

819. Razvijanje strpljenja kroz bol

 

Rad sa bolom će nam pomoći da razvijemo strpljenje, još jedan vitalni kvalitet uma. Unutar vremena odvojenog za meditaciju, pripremite svoj um da se suoči sa i uči od bola. Ne menjajte svoj položaj suviše često, jer time uklanjate izvanrednu priliku da naučite nešto od bola. Veliki pāli komentator poštovani Buddhaghosa u svom čuvenom delu Visuddhimagga, Put pročišćenja, rekao je da bol prikrivamo promenom položaja. Budite rešeni da naučite sve reakcije na bol, kao što su odbojnost, nestrpljivost, frustracija, bes, nemir, razočarenje i konfuzija. Samo kroz rad sa nestrpljenjem i njegovim razumevanjem možemo razviti strpljenje. Strpljivost i nestrpljivost su dva mentalna stanja koja isključuju jedno drugo. Sabranost pažnje na nestrpljivost vodi nas do znanja o nestrpljivosti. I tim znanjem je možemo iskoreniti. Nestrpljivost nije nešto što možete baciti u kantu za đubre onda kad vam se ne dopada. Nju treba prepoznati i razumeti, pre nego što je na efikasan način uklonimo.

 

Khammai Dhammasami: Vipassana Meditation Made Easy

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

820. Kupiš jedan, dobijaš dva

 

Uzmite na primer kosu na svojoj glavi. Kad je na vašoj glavi, volite je, brinete o njoj. Čim je odsečete i ona padne na pod, više se ne identifikujete sa njom kao sa svojom kosom. Nije vas više briga šta će se sa njom dogoditi. U sekundi se vaša percepcija promenila. Kosa je postala objekat. Iako se priroda same kose nije promenila. Promenila se jedino vaša percepcija onoga što ste nazivali moja kosa. Dakle, pogrešna percepcija je jedan od faktora uvećavanja patnje koju doživljavamo. Buda i arahanti bol koji doživljavaju smatraju tek objektom, gledaju na njega na objektivan način. Otuda, iako postoji fizički bol, nema i mentalnog bola povezanog sa njim. Mentalni bol je nešto što osetimo kada se javi fizički bol. Nije onda ni čudo da je bol toliko snažan. Povrh fizičkog bola dodajemo i mentalni; tako dupliramo ili tripliramo bol. Kada se slučajno spotaknemo o nešto i udarimo stopalo, kažemo: „Oh jadno moje stopalo kako boli“. Umesto da obratimo pažnju na bol, mi je usmerimo na stopalo. Otuda, bol istog trenutka naraste. Dobili ste tako bonus, kao kad u radnji platite jedan artikal, a dobijete još jedan, nekad i više, besplatno.

 

Khammai Dhammasami: Mindfulness Meditation Made Easy

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

821. Iskrenost i metta meditacija

 

Ljudi ponekad komentarišu da je neiskreno govoriti u sebi "Neka budeš dobro i srećan" nekome za koga nas i nije mnogo briga ili ga možda baš i ne volimo. Jedan skeptik mi je to ovako formulisao: "Govorim u sebi 'Neka ti budeš zdrav i srećan', ali u stvari osećam 'Neka ti budeš bolestan i nesrećan'." Ovo je zanimljivo zapažanje. Međutim, suština metta meditacije, barem ne u početku, nije šta osećamo prema nekoj osobi, već pre čemu težimo da osećamo prema njoj. Da ne želimo da budemo prijateljskiji prema nekome ili da iscelimo nekakav nesporazum sa njom, tada je ne bismo ni uključili u meditaciju. To što govorimo možda je u velikoj meri u suprotnosti sa našim sadašnjim stavom prema njoj, ali mi svejedno ulažemo napor da izmenimo taj stav i utoliko smo zaista iskreni kada izgovaramo reči tokom meditacije.

 

Shravasti Dhammika: Like Milk and Water Mixed: Buddhist Reflections on Love

 

 

c5120f1c1470c93c3239c32486226a01.png

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

822. Ljubav prema životinjama

 

Za Budu saosećanje i ljubav bili su nekompletni ako se nisu obuhvatali sva svesna bića. Čak je sugerisao da u određenim okolnostima dobrota prema životinja ima prednost pred ljudskim zakonima. Jednom je neki monah naišao na životinju uhvaćenu u klopku i iz saosećanja za nju, odlobodio je. Običajno pravo toga vremena smatralo je da u zamku uhvaćena životnja pripada lovcu koji je i postavio klopku, tako da su monaha njegovi prijatelji monasi optužili za krađu. Međutim, Buda ga je oslobodio optužbe, rekavši da zato što je postupao vođen saosećanjem, nije načinio bilo kakav prekršaj.

 

Shravasti Dhammika: Like Milk and Water Mixed: Buddhist Reflections on Love

 

 

buddha.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 2 weeks later...

826. Bolestan čovek

 

Kada ima pet osobina, bolestan čovek je velika pomoć samome sebi. Kojih pet? On zna koji lek jeste dobar za njega, zna pravu meru u terapiji, uzima redovno lekove, osobi koja se iz blagonaklonosti stara o njemu, svoju bolest opisuje ovim rečima: "Ona se javlja ovako. Ona prolazi ovako. Kada je tu, onda je ovako." I na kraju, strpljivo podnosi različite bolove izazavane bolešću.

 

Buda

Paṭhama upaṭṭhāka sutta (AN 5.123)

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

828. Ko ti je učitelj?

 

Onome ko vežba svesnost nije neophodno da ima nekoga da ga mnogo savetuje i podučava kako bi bio u stanju da vidi i razume. Jedan primer je sam Buda, koji je u jednom od svojih prethodnih života bio kralj Mahađanaka. On nije morao mnogo da uči. Sve što mu je bio potrebno jeste da posmatra drvo mangoa.

 

Jednoga dana, dok je jašući na slonu išao parkom u pratnji svojih savetnika, opazio je da su se grane nekih stabala povijala od bogatog roda. Pošto nije mogao da se tom prilikom zaustavi, odlučio je da se kasnije vrati i da nabere mango. Nije mu, međutim, ni na kraj pameti padalo da su pohlepni savetnici koji su išli za njim obrali sve što se moglo obrati; da su koristili motke kako bih sve plodove otresli, udarali i lomili grane i razbacivali lišće na sve strane. Kada se uveče kralj vratio u voćnjak mangoa, unapred je zamišljao izuzetni ukus plodova, da bi odjednom otkrio da nema nijednog, svi su bili obrani! I ne samo to, već su i grane bile polomljene, a lišće svuda po zemlji.

 

Sasvim razočaran i uznemiren, kralj onda opazi još jedno stablo mangoa u blizini, ali na njemu nijedna grana nije bila slomljena, niti list otrešen. Zapitao se zašto je to tako. I onda shvati da na njemu nema nijednog ploda. Ako drvo nema ploda, niko ga ni ne primećuje i njegovi lišće i grane ostanu neoštećeni. Ova lekcija ga je zaokupila tokom povratka u palate: “Muka je, teret i teškoća biti kralj. Potrebno je neprekidno brinuti o svakom podaniku. I šta ako neko pokuša da napadne, opljačka ili osvoji delove kraljevstva?” I tako nije mogao mirno da zaspi; a i kad je zaspao, mučili su ga teški snovi.

 

Posle buđenja ponovo je u mislima video drvo mangoa bez plodova i njegove nedirnute grane i lišće. “Ako i mi postanemo slični tom mangou”, razmišljao je, “I naše ‘lišće’ i ‘grane’ će takođe ostati neoštećeni”.

 

U svojoj odaji kralj je sedeo i meditirao. Na kraju, nadahnut lekcijom koju mu je dao mango, odlučio je da se zaredi. Upoređivao je sebe sa tim drvetom i zaključio da ako se neko ne zapetlja u poslove ovoga sveta, postaće istinski nezavistan, oslobođen briga i poteškoća. Njegov um biće miran. Posle takvog razmišljanja, postao je lutajući monah.

 

Nadalje, kud god bi došao, kad bi ga pitali ko je njegov učitelj, odgovorio bi: “Mango”. Nije mu toliko bilo potrebno bilo kakvo drugo učenje. Drvo mangoa bilo je povod njegovom probuđenju za Opanayiko-Dhammu, za učenje koje vodi ka unutra. I sa tim probuđenjem je on postao monah, onaj ko ima malo briga, zadovoljan je malim i raduje se samoći. Kraljevski status je napustio i konačno je njegov um našao svoj mir.

 

Ađahn Chah: Priroda Dhamme

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

829. Prilježnost

 

Jedna stvar, ako se neguje i često čini, čini nam obe vrste dobra dostižnim: dobrobit u ovom životu i dobrobit u životima koji dolaze. Koja je to jedna stvar? Prilježnost u dobrim delima. Ta jedna stvar, ako se neguje i često čini, čini nam obe vrste dobra dostižnim: dobrobit u ovom životu i dobrobit u životima koji dolaze.

 

Buda

Itivuttaka, 23

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

MLAD MESEC -- subota, 2. novembar 2013.

 

Sreća

 

Dobro je videti Plemenite,

sreća sa njima biti,

ko ne gleda budale

trajno je srećan.

 

Dhammapada, 206

 

 

Buda je ovo kratko učenje dao u vezi sa stanjem u svetu oko sebe i sa njime se nije teško složiti. Takođe možemo kontemplirati duh ovog učenja u vezi sa našim unutrašnjim svetom, stanjima našeg uma. Kako izgleda kada sretnemo budalastu misao? Šta se događa kada prestanemo da joj se prepuštamo? Koji je rezultat kad smo svedoci dobrih težnji našeg srca? Je li moguće tokom dužeg perioda živeti sa svojim plemenitim namerama?

 

S ljubavlju

monah Munindo

 

anjali.gif

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

830. Dostojanstvo

 

Kada opisujemo sedeći položaj u meditaciji, reč koja se čini najprikladnijom jeste „dostojanstvo“. Sevši da meditiramo, naš položaj govori umesto nas. On definiše sopstveni iskaz. Moglo bi se reći da je sam položaj meditacija. Ako smo pogureni, to odražava nizak nivo energije, pasivnost, manjak jasnoće. Ako sedimo kao da imamo dršku od metle u leđima, tada smo napeti, ulažemo previše napora, suviše se upinjemo. Kada koristim reč „dostojanstvo“ pri podučavanju, kao što je rečenica „Sedite na način koji otelovljuje dostojanstvo“, svi odmah počnu da popravljaju svoj položaj tako da im je telo uspravnije. Ali se ne koče. Lice se opusti, ramena se spuste, glava, vrat i leđa dolaze u istu liniju. Iz svog korena kičma se izdiže nagore zajedno sa plimom energije. Neki koji sede na stolici se pomere napred, dalje od naslona, više autonomni. Čini se kao da svako od prisutnih istog trenutka prepoznaje taj unutrašnji osećaj dostojanstva i kako ga izraziti telom.

 

Možda nam je svima potrebno samo malo podsećanja s vremena na vreme da mi već jesmo dostojanstveni, dostojni, vredni. Ponekad se ne osećamo tako, zbog svih onih rana i ožiljaka koje nosimo iz prošlosti ili zbog neizvesnosti budućnosti. Sumnjam da smo sami od sebe počeli da se osećamo nedostojnima. Neko nam je pomogao da se osetimo bezvrednim. Podučavani smo na hiljade raznih načina da smo mali i tu lekciju smo dobro naučili.

 

Dakle, kada sedamo da meditiramo i podsetimo sami sebe da sedimo sa dostojanstvom, time se vraćamo svojoj prvobitnoj dragocenosti. I to je samo po sebi vrlo važan iskaz. I budite sigurni da će ga naše unutrašnje biće pažljivo saslušati. Jesmo li i mi spremni da ga čujemo? Jesmo li spremni da slušamo reči neposrednog iskustva u ovom trenutku, i u ovom, i u ovom...?

 

Jon Kabat-Zinn: Mindfulness Meditation

 

 

meditation-posture.png

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Poštovani Dhammasami: Budistička meditacija, Joga studio Hipokrat, Novi Sad, 12. avgust 2013.

https://drive.google.com/file/d/0B-vksvWkNw7BMHM1VHFmTG82Rjg/edit?usp=sharing

 

 

Poštovani Pannyavamsa: Budistička meditacija, Joga studio Hipokrat, Novi Sad, 8. jula 2013.

https://drive.google.com/file/d/0B-vksvWkNw7Bd1RfbVpxcU1fVGs/edit?usp=sharing

 

 

dhammasami_zps87ae1b42.jpg

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

831. Koja je razlika?

 

Monasi, neuk, običan čovek doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Dobro upućen sledbenik plemenitih takođe doživljava prijatne, bolne i neutralne osećaje. Pa kakva je razlika, koja odlika, koja karakteristika što razdvaja jednog od drugog?

 

Kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Tako on oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ubrzo potom pogodi i druga, te sad oseća bol dve strele. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, neuk, običan čovek brine i tuguje, jadikuje, udara se u grudi, plače i postaje mahnit. Kad ga pogodi osećaj bola, on mu se odupire i ogorčen je. Tako nastaje duboko ukorenjena sklonost ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on pokušava da uživa u čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer neuk, običan čovek ne vidi nijedan drugi izlaz iz osećaja bola izuzev čulnih zadovoljstava. Kad im se prepusti, u njemu nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On ne uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto nema to znanje, u njemu nastaje duboko ukorenjena sklonost ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je njima zarobljen. Zarobili su ga rođenje, starost i smrt, žalost, naricanje, bolovi, uznemirenost i očaj. Zarobila ga je, kažem vam, patnja.

 

Ali kada dobro upućen sledbenik plemenitih doživljava bolne osećaje, on ne brine i ne tuguje, ne jadikuje, ne udara se u grudi, ne plače i ne postaje mahnit. Tako on ne oseća dva bola, fizički i mentalni. Baš kao kad čoveka pogođenog jednom strelom ne pogodi ubrzo potom i druga. Na isti način, kada ga pogodi bolan osećaj, dobro upućen sledbenik plemenitih mu se ne odupire i nije ogorčen. Tako nema u njemu ni duboko ukorenjene sklonosti ka odupiranju i ogorčenosti. Kad je pogođen bolom, on ne žudi za čulnim zadovoljstvima. A zašto? Zato jer vidi drugi drugi izlaz iz osećaja bola osim uživanja u čulnih zadovoljstvima. Pošto im se ne prepušta, u njemu ne nastaje duboko ukorenjena žudnja za prijatnim osećajima. On uviđa ono što jeste, a to je prolaznost tih osećaja, njihova zavodljivost, opasnost i mogućnost bega od njih. I pošto ima to znanje, u njemu nema duboko ukorenjene sklonosti ka neznanju u vezi sa neutralnim osećajima. Tako, bilo da doživljava prijatne, bolne ili neutralne osećaje, on ih oseća kao neko ko je slobodan. Slobodan je od rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bolova, uznemirenosti i očaja. Slobodan je, kažem vam, od patnje.

 

Buda

Salla sutta (SN 36.6)

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

832. Opesesivna misao

 

Umesto da guramo u stranu misli koje se uvek iznova javljaju, ono uobičajeno naklapanje uma, kritikovanje, sadržaje koje vidimo kao iritirajuće, možemo im dopustiti da govore sami za sebe, da zauzmu središte pozornice i ispričaju svoju priču. Već sam taj gest može biti dovoljan da ti glasovi utihnu...

 

Jedan od mojih učitelja Ađahn Sumedho često je pričao o opsesivnoj misli koja ga je opsedala prve godine monaškog života, kada je tokom godinu dana živeo potpuno sam u jednoj kolibi na severoistoku Tajlanda. Niodakle bi iskrasla misao: "Gvendolin, šta ti meni dođeš?" Na to bi pomislio: "Gvendolin? Ja ne poznajem nikakvu Gvendolin. Nijednu Gvendolin nisam sreo u životu! To je samo glupa misao - beži od mene!"I onda bi se misao "Gvendolin, šta ti meni dođeš?" ponovo javila. Što ju je češće odgurivao, sve bi se češće vraćala. Imao je toliko toga da nauči o opsesivnim mislima i ovakvom metodu promišljanja. Na kraju je otkrio da samo kada bi se do kraja otvorio za tu misao, bio je u stanju da je ostavi i dopusti joj da sama od sebe izbledi.

 

Ađahn Amaro: Finding the Missing Peace

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

833. Sedenje

 

Sedenje ne stvara istinu,

meditacija ne proizvodi uvid,

baš kao što mirisanje cveta

ne čini ga mirisnim.

 

Miris ruže je već tu.

Usporavamo kako bismo prisustvovali

otvaranju i cvetanju njegove prirode.

Usporavanje i prisustvo

upravo ovom udahu dopušta

stvarnosti Sada da nam otkrije svoju prirodu.

 

Sedenje u miru daje nam priliku

da budemo svedoci otkrivanja te istine.

 

Mesec se pojavljuje samo kada je voda mirna.

 

 

Ian McCrorie: When the Water is Still

 

 

8712815901_93beb560bf_z.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

834. Buđenje

 

To što ste počeli da meditirate, odvojivši za to neko vreme svaki dan, ne znači da više nećete moći da razmišljate ili da jurite svojim poslom i obavljate stvari. To samo znači da je od sada verovatnije da ćete znati šta radite, zato što ste se zaustavili na kratko, oslušnuli, razumeli.

 

Jedan praktičan način da to učinite jeste da pogledate druge ljude i zapitate se da li zaista vidite njih ili tek svoje misli o njima. Ponekad naše misli deluju kao ružičaste naočare. Kada ih stavimo, vidimo decu iz snova, muža iz snova, ženu iz snova, posao iz snova, kolege iz snova, životnog partnera iz snova, projatelje iz snova. Možemo živeti sadašnjost iz snova i čekati budućnost iz snova. Potpuno nesvesni toga, bojimo sve oko sebe, oblikujemo ga prema svojoj želji. I dok se stvari u snu mogu menjati i stvoriti nam iluziju da su žive i stvarne, sve je to ipak san u kojem smo zarobljeni. Ali ako skinemo naočare, možda, samo možda, možemo tek malo preciznije videti to što nam je zapravo pred očima.

 

Vežba: Zapitajte sebe s vremena na vreme: "Jesam li budan u ovom trenutku?"

 

 

Jon Kabat-Zinn: Mindfulness Meditation

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

PUN MESEC – nedelja, 17. novembar 2013.

 

Voljeno

 

Iz voljenog bol se rađa, iz voljenog strah se rađa,

u onom ko se voljenog oslobodi, bola nema, a otkud bi strah?

 

Dhammapada, strofa 212

 

 

Čitanje ovog teksta na jedan način kaže nam da grešimo ako volimo neke stvari: porodicu, prijatelje, sećanja. Takvo inicijalno tumačenje nalazi krivca za našu patnju u osećanjima. Ali Buda ovde ne govori samo o osećanjima, on pokazuje način na koji možemo biti slobodni. Je li moguće osetiti privrženost i biti slobodan u isto vreme? Kada je čuo da su njegova dva najistaknutija učenika poštovani Sariputta and Moggallana umrli, Buda je prokomentarisao da je to kao da su Sunce i Mesec nestali sa neba. Ovo ne zvuči kao reči nekoga ko ne oseća bilo šta. Znati pravu prirodu osećanja znači da se više ne identifikujemo sa njima. Napuštanje osećanja ne znači da ona nestaju. U čemu to sva ta osećanja nastaju i nestaju? To je bilo Budino boravište i otude je mogao da oseća potpuno i slobodno, ali bez patnje.

 

S ljubavlju,

monah Munindo

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...