Jump to content

Nežni Jule

Iskreni članovi
  • Posts

    12
  • Joined

  • Last visited

Contact Methods

  • Website URL
    http://
  • ICQ
    0

Profile Information

  • Location
    Beograd

Profile Fields

  • Gender
    Male

Nežni Jule's Achievements

Anonimus of Metal

Anonimus of Metal (1/6)

0

Reputation

  1. Evo, i ja sam glasao. Cuo sam za Tiarah jos pre i prve pesme koje sam cuo su "What if" i "Silence" - ostavile su super utisak
  2. Da, mislio sam na Zdravkovica. Potpuno ludilo, a sin mu je tek smesan za medalju.
  3. Rodi, The Oppressed: Ceo intervju iz filma Skinhead Attitude (Dexa, da ti ga donosim?) se moze odgledati ovde.
  4. Jedan od meni najsmesnijih bendova na domacoj sceni Mozda zato sto znam Zdravkovice, a mozda i zato sto po meni bend stvarno ne vredi ni paru. Taj napaljeni hm fazon meni uopste ne pase, hebi ga ... Btw. Zorana su makljali klinci iz kraja ('91) pre nekih mesec dana
  5. Reko bih da je to Metallicina kompilacija (koju mi je srezao jedan lik, dakle ubacio random pesme) ...
  6. ima dosta smesnih ('smrt crnackoj muzici') postova, ali vidim ima i zrelih ljudi ovde dakle, ja volim da poslusam Emcee Lynx, Immortal Technique, pa neki stariji hop gde se oseca veci uticaj sa Jamajke itd. Sad da je nastao iz regea, nije bas tako, ali vuku iste korene. Cak je tu negde i rocksteady ...
  7. (molim admin/mod tim da ovaj topik postavi za 'sticky' Kratak pregled Industrial žanra, napisao Marko (Dawngreeter) Vujnović, iz zina Helly Cherry Mesto dešavanja je Italija, vreme je 1913. godina. Prošlo je već tri godine otkako je Umberto Boccioni napisao Futuristički manifest i skoro šest godina od samog rođenja pokreta. Za futurizam, stvaranje manifesta je svakako daleko bitniji trenutak od pomenute 1913. godine. Za našu priču međutim, ova godina je neizmerno važnija. Te 1913. godine, zaslugama izvesnog Luigi Russolo-a, rođena je buka. Reč, naravno, nije o prostoj buci koju mozemo čuti na bilo kojoj prometnoj ulici ili u nekakvoj fabrici. Sa druge strane, kako bi se gospodin Russolo verovatno pobunio, upravo je o toj buci reč, samo posmatranoj na malo prosvetljeniji način. Bilo kako bilo, svet potpuno nenadano dočekuje manifest L'Arte de Rumori (Umetnost buke) pomenutog Luigi Russolo-a. I sve se zauvek menja. Priroda je tiha, Russolo govori u svom manifestu. Prvi put kada je okinuta zategnuta žica, prvi put kada je šupalj balvan udaren – prvi put kada je čovek čuo zvuk, to je bilo nešto potpuno novo. Čitav jedan novi svet, izvan i iznad neme prirode je rođen. Zvucima, a kasnije i muzici, neretko je pripisivan religiozni značaj. Kompozicije tonova su za primitivnog čoveka bile nesto božansko. Danas međutim, čak i posle toliko godina i toliko mogućnosti daljeg razvoja, čovecanstvo i dalje drzi sebe okovano uskim spektrom zukova koji se prihvataju kao validna muzika. Industrijska revolucija sa sobom donosi neprebrojivo mnogo novih tonova, beskonačan dijapazon buke koju društvo usled svoje zatucanosti i neobjašnjive potrebe za obožavanjem prošlosti odbija da prihvati kao novo sredstvo za muzičko izražavanje. Čovek danas već razaznaje hiljade različith vrsta buka i kategorizuje ih po prirodi nastanka. Kako vreme prolazi, broj će samo rasti. Zašto, onda, ne iskoristi to na isti način na koji su primitivni ljudi koristili ‘buku’ tadašnjih alatki? Teorija muzike sačinjene od buke, potpuno očekivano, nije naišla na veliki odziv kod šire publike. To, naravno, nije sprečilo Russolo-a da svoju teoriju sprovede u delo. Za potrebe proizvođenja različitih vrsta buke napravio je potpuno novu vrustu instrumenata koje je nazvao “intonarumori” /slika gore desno/, što bi se prevelo kao ‘intonatori’ ili ‘mašine za buku’. Već 1914. godine je održan prvi koncert uz pomoć ovih instrumenata, kada su izvedene četri numere (Awakening of Capital, Meeting of Cars and Aeroplanes, Dining on the Terrace of the Casino i Skirmish in the Oasis). Reakcija auditorijuma je varirala od zaprepašćenosti do agresivnog negodovanja. Koncert se završio fizičkim sukobom publike i izvođača. Intonarumori instrumenti su bili poveći, a željeni zvuk se dobijao kombinacijom pomeranja poluge levom rukom i vrtenja čekrka desnom. Svaki instrument, od njih ukupno dvadeset sedam, je proizvodio neku specifičnu vrstu buke, a Russolo ih je sve grupisao u šest jasno definisanih kategorija. Zanimljivo je da moderna post-produkcija zvuka leži na gotovo nepromenjenim načelima koje je Russolo zacrtao u dotičnoj kategorizaciji. Nažalost, ni jedan Russolov instrument nije preživeo Drugi svetski rat, a jedini sačuvani zvučni zapis izvođenja intonarumori instrumenata je dugačak svega dvadeset sedam sekundi. U pitanju je deo kompozicije Risveglio di una Citta (Buđenje grada) i možete ga naći ovde. Očekivano, futurističke muzičke ideje Luigi Russolo-a nisu napravile nekakvu muzičku revoluciju. Međutim, svet je ipak bio izložen frontalnom napadu muzičkog (i do tada neprihvatljivog) ekstrema. Novi putokaz je bio postavljen, staza otkrivena, a novim generacijama ostavljeno da je utabaju. Jedan od prvih velikana koji su kročili Russolovom stazom, veliki muzički inovator i neosporni otac elektronske muzike je svakako Edgard Varese. Rođen u Francuskoj ali preseljen u Ameriku posle Prvog svetskog rata, Varese se bavio različitim muzičkim poslovima, između ostalog i komponovanjem. Njegovo stvaralaštvo se može podeliti u tri vremenska razdoblja. Prvi bi bio period pre rata i sastojao se od par nezavršenih radova od kojih ni jedan nije sačuvan. Drugi period je bio između dva rata. Varese se odcepljuje od evropskih uticaja i počinje da stvara muziku veoma drugačiju od svega što se tada moglo čuti. Hyperprism, delo koje je, između ostalih, koristilo i takve intrumente kao što su nakovanj i lavlja rika, izvedeno je 1923. godine i izazvalo je snažnu pobunu među publikom. Kažu da je polovina publike izašla pre kraja koncerta. Takođe kažu da je preostala polovina tražila bis. Varese Oko 1930. godine Varese stvara njegovo najpopularnije delo Ionisation. Po prvi put se kao instrument uvodi sirena (njih dva komada). Kompozicija je bila opisivana kao “udarac pesnicom u vilicu”. Svo to eksperimentisanje zvukom dovodi do Varese-ovog manifesta koji nosi naziv The Liberation of Sound (Oslobođenje zvuka), u kojem se mogu primetiti Varese-ove žudnje za elektronskim instrumentima kakve danas poznajemo. Posle malo slave u avandgardnim krugovima i nekoliko odbijenih molbi za rad u Bell laboratorijama, Varese upada u potpunu anonimnost i do kraja Drugog svetskog rata stvaralštvo mu je na nuli. Posle rata i vrtoglavog industrijskog razvoja, ponovo se javlja neko interesovanje za Varese-ovim idejama. U sedamdeset prvoj godini života, Varese-u se konačno pružila šansa da radi na muzici onako kako je oduvek želeo. Prvi rezultat tog rada je kompozicija Deserts koja po njegovom sopstvenom priznanju nije baš ono što je hteo da napravi. U pitanju je svojevrstan kolaž snimljenih zvukova praćen duvačkim orkestrom koji je, ponovo, izazvao snažne negativne reakcije publike. Jedan kritičar je tražio da se Varese pošalje na električnu stolicu. Spletom srećnih okolnosti, a posredstvom izvesnog arhitekte Le Corbusier-a, Varese nešto kasnije dobija puno sponzorstvo Philips kompanije i potpuno odrešene ruke. Rezultat je veličanstvena Poem Electronique koja predstavlja ostvarenje svih Varese-ovih težnji i želja. 480 sekundi dugačka kompozicija, puštena na preko 400 zvučnika, predstavlja najverovatnije prvu u potpunosti elektronsku muzičku kompoziciju koju je svet ikada čuo. Edgard Varese je umro 1965. ostavljajući za sobom čitave generacije muzičara inspirisanih njegovom mini-revolucijom. Sa ustanovljenim korenima sintetičke muzike, priča moze polako preći na sam Industrial žanr. Jos pre samog definisanja imena žanra, jedna osoba se izdvaja kao veoma bitna. Pierre Schaeffer je bio Varese-ov savremenik maltene, i uzima se kao prvi kompozitor koji je pravio muziku uz pomoć magnetnih traka. Ne mozemo o tome govoriti kao o elektronskoj muzici, jer su u pitanju bili snimci ‘stvarnih’ zvukova (njegov rad Étude aux chemins de fer, na primer, je sačinjen isključivo od različitih zvukova vozova), međutim svakako je u pitanju inovantan pristup komponovanju. Schaeffer bi delove zvučnih zapisa puštao unazad, usporavao, ubrzavao, kombinovao… a sve su to bile do tada nepoznate muzičke tehnike. Industrial filozofija muzike se velikim delom oslanja na Schaeffer-ove muzičke opite i primitivne koncepte nečega što ce tek kasnije biti nazvano sempl. 1969. godine, pod snažnim uticajima dadaističkog pokreta, formalno nastaje COUM Transmissions grupa. U pitanju je bila neka vrsta veoma ekscentrične umetnicke trupe koja je pokušavala (i uspevala) da pomeri granice… pa, nije toliko bitno čega. Bitno je da se pomeraju granice i da je društvo šokirano. 1975. godine, povodom poslednje COUM Transmissions muzičke performanse, rođen je četvoročlani Throbbing Gristle bend (čiji naziv, uzgred, u slengu znači ‘erekcija’). Zajedno sa bendom, rođen je i label Industrial Records. I tako je konačno rođen Industrial kao definisan žanr. Do duše, sama definicija žanra mozda i nije bila toliko jasna jer se u početku jednostavno odnosila na bendove iz Industrial Records label-a. Muzika na koju je Industrial Records ciljao je bila, u stvari, anti-muzika. U pitanju je bio bunt protiv tadašnjeg ustrojstva muzike, protiv pop kulture. Industrial nije bio usamljen u tom buntu jer se njegov nastanak podudara sa nastankom Punk pokreta, ali doklen je Punk bio eksplozija nezadovoljstva niže srednje klase sa maksimalno uprošćenom muzikom i direktnim tekstovima, Industrial je ipak bio neka vrsta intelektualnog bunta kroz eksperimentalnu muziku. Protiv komercijalizovano zaslađene melodije pop muzike i lepuškastih sujetnih pevača, Industrial se borio teškim sintezovanim zvukom, glasom distorzovanim do neprepoznatljivosti i performansama koje su predstavljale frontalni napad neprihvatljivog. Upravo iz tog razloga će proći neko vreme dok Industrial pravač ne dobije neku veću popularnost. intonarumori Od samog početka, pored Throbbing Gristle izdanja, Industrial Records je takođe obuhvatao i bendove Clock DVA i The Leather Nun, kao i neke radove Američkog kompozitora Monte Cazazza. Takođe, nikako se nesme zaobići i bend NON (Navodno, Boyd Rice je uzeo baš to za ime benda jer "znači sve i ništa") iz ’75. koji je kombinovao kasetno miksovan Industrial zvuk sa ženskim ‘bubblegum pop’ vokalima. Iako žanrovski slican Throbbing Gristle muzici, NON se ipak može smatrati malčice drugačijim zvukom koji udara osnove kasnijem razvoju Noise zvuka. To i nije toliko čudno ako uzmemo u obzir da je Rice koristio takve instrumente kao što je elektricni ventilator prikljucen na električnu gitaru, pa čak i uređaje poput električnog glancača cipela. Vec ’78. godine na scenu stupaju novi bendovi kao sto su britanski Cabaret Voltaire, Australijski SPK i Američki Factrix, kao i nemački DAF kojeg bi ipak mogli da razlikujemo od prethodna tri benda jer je imao nesto tradicionalniji prustup muzici, no ipak se moze bez većih problema uvrstiti u Industrial žanr. Od pomenutih, Cabaret Voltaire je posebno zanimljiv jer njihov naziv predstavlja jasnu i nedvosmislenu vezu između Industrial pokreta i dadaizma. Naime, Cabaret Voltaire je naziv kabarea koji se nalazio odmah iznad galerije/pozorišta u Cirihu, i upravo je tu 1916. godine rođen dadaizam. Tokom osamdesetih, čudne stvari se dešavaju sa žanrom Industrial muzike. Stari bendovi opstaju sa manjim ili većim procentom smrtnosti (bitno bi bilo napomenuti da se Throbbing Gristle raspao 1981. godine; mada to nie bio u potpunosti kraj aktivnosti benda), relativno je slab dotok novih bendova voljnih da eksperimentišu sa bukom u Industrial Records smislu i, za nekoga ko bi tu celu situaciju posmatrao sa strane, moglo bi izgledati kao da je žanr upao u krizu. Dalji progres ide u nekoliko generalnih pravaca, a tačan stepen pripadnost Industrial žanru bendova koji će u daljem tekstu biti izlistani varira u zavisnosti od toga sa kim izaberete da razgovarate. Sa jedne strane, javljaju se bendovi kao što su nemački Einstürzende Neubauten i kanadski Skinny Puppy i Front Line Assembly. Za neke, izvesna razlika u zvuku između Industrial Records ideje i ovih bendova je dovoljna da se okarakterisu kao pod-žanr zvan Electro-Industrial. No razlika u zvuku proizilazi iz jednostavne činjenice da je elektronska oprema uznapredovala pa je to sa sobom povuklo nesto ‘elektronskiji’ zvuk. Dozvolićete mi da tvrdoglavo odbijem da prihvatim postojanje Electro-Industrial žanra kao nečega odvojenog od klasičnog Industrial-a. Evolucija zvuka u nešto drugačijem pravcu se desila u Belgiji gde se početkom osamdesetih rađa EBM (Electronic Body Music). Termin je izmišljen i prvi put upotrebljen od strane benda Front 242 kao ime za njihovu muziku, zasnovanu u Industrial zvuku sa snažnim uticajem nekih čisto elektronskih bendova kao što je Kraftwerk (koji se u izvesnim krugovima smatra sastavnim delom Industrial muzike na ovaj ili onaj način). Krajnji produkt je bio agresivan zvuk sličan Industrial-u sa pozadinskim pulsirajućim ritmovima nešto igrivijeg tipa. Tokom vremena, ovaj ogranak će izroditi u početku bendove kao što su Nitzer Ebb i Neon Judgement (Cabaret Voltaire u ovom periodu takođe počinje da naginje ka EBM zvuku, neki ga cak zovu “EBM pre EBM-a”) a kasnije i modernu generaciju EBM zvuka u vidu bendova :wumpscut:, Suicide Commando, Funker Vogt, Tactical Sekt i tako dalje. NON-inspirisana muzika prelazi u formu Noise žanra koji će u početku biti manje-više isključivo evropski fenomen, no relativno brzo će se uticaj proširiti do Japana. Rezultat je japanski Noise, često zvan i Japanoise, koji koncept nesputane buke zaista dovodi do ekstrema. Sirene, bizarni vokali, aritmični pulsirajući zvuci, takozvani 'white noise' i liberalne količine čudnih semplova počevši od zvuka tekuće vode do svakodnevnih konverzacija su sve elementi koji se mogu sresti u Japanoise muzici. Vremenom, napraviće se pun krug i japanski Noise će postati inspiracija za evropsku Noise scenu. Međutim, i pored toga, Japan će uvek ostati jedino mesto na svetu gde je ovaj tip muzike doživeo neku afirmaciju izvan uskih underground krugova. Bitna imena Noise muzike uključuju Merzbow, KK Null, Hanatarash i Masonna. I na kraju, jedan ogranak Industrial žanra počinje da kombinuje poznat Industrial zvuk sa gitarskim riff-ovima popularnim u Metal muzici kao jednim od dominantnih zvukova (i Electro-Industrial se ponekad koristio gitarama, ali nikad u dominantnom kapacitetu). Za neke ljubitelje Industrial-a, uvođenjem klasičnih instrumenata je prekršen najosnovniji postulat žanra. Za druge, dalje eksperimentisanje sa zvukom distorzovane gitare upravo predstavlja logičan produžetak Industrial ideje. Bilo kako bilo, na scenu stupaju bendovi kao što su Ministry, KMFDM, Godflesh i Nine Inch Nails. Treba ipak imati u vidu da ovakva podela ni u kom slučaju nije definitivna. Sa jedne strane, sasvim sigurno ne pokriva sve što je iz Industrial pravca izašlo tokom osamdesetih. Sa druge strane, dobar deo bendova spada u više od jedne kategorije. Dobar primer bi bili Die Krupps za koje se, u zavisnosti od vremenskog perioda i ličnih shvatanja, može komotno reći da spadaju u bilo koju od ove tri kategorije, ili mozda ni jednu od njih. Nastupaju devedesete i sa njima potpun pičvajz. Kao jedna od retko jasnih stvari u vezi ovog perioda, može se izdvojiti fuzija Gothic i Industrial žanrova u zajedničku podkulturu koja se odigrala maltene bez ikakvog posebnog truda. Slično kao što je bio slučaj sa ranom Gothic muzikom i Gotskom književnočću, kako je Industrial prestao da bude striktno govoreći eksperimentalna muzika, tako je postalo evidentno da se ova dva žanra nalaze na manje-više sličnoj teritoriji. Mudar čovek jednom reče da i Industrial i Gothic ispoljavaju angst (termin na engleskom za koji zaista ne postoji adekvatan prevod na srpski), samo što Gothic to radi na introvertan način dok je Industrial veoma ekstrovertan. Nije škodilo ni što su obe scene vukle snažnu inspiraciju iz dadaizma, a povremeno cak i nadrealizma i slicnih umetničkih pokreta. Kako je Gothic Rock već prošao svoj vrhunac i bio u rapidnom opadanju, elektronski zvuk je došao kao svojevrstan spas za žanr. Sa jedne strane nastaje nesto sto bi se moglo nazvati Electro-Gothic, dobijen dodavanjem progresivno sve većih količina elektronike u klasičan Gothic zvuk. Sa druge strane nastaje Darkwave koji bi se možda mogao okarakterisati kao suprotan proces, tj. Približavanje elektronskog zvuka klasičnom Gothic-u. U isto vreme EBM se razvija u maltene potpuno samostalan žanr sa sopstvenim ograncima koji rezultuju u stvaranju Future Pop zvuka. Podžanrovi se, naravno, ne zaustavljaju tu. Sigurno trideset do četrdeset različitih podžanrova u toku devedesetih se mogu izdvojiti kao kojekakvi produkti evolucije i mešanja Gothic i Industrial zvuka, mnogi od kojih bi se sastojali isključivo iz bendova koji bi u isto vreme spadali u jos nekoliko drugih kategorija. A1anrovska definisanost u sred tog celog tuluma je maltene nemoguća. Za par činjenica se, srećom, čovek i dalje može uhvatiti. Bend VNV Nation je izumitelj termina Future Pop, pa bi se teško moglo osporiti da spada u tu kategoriju. Takođe, u glavnom postoji koncenzus da se za osnovu Darkwave muzike uzima Project Pitchfork. Dobar primer Electro-Gothic zvuka koji će retko gde biti osporen je The Crüxshadows. Izvan toga, jedini način da u definitivnom smislu okarakterišete neki bend je da se dohvatite drvene palice i bijete svakoga ko se ne slaže sa vama. Bendovi kao što su And One, Covenant (kasniji radovi pogotovo) i Icon of Coil se u glavnom smatraju Future Pop muzikom, mada nije retka pojava videti ih svrstane u Darkwave (ili neki obskurniji žanr). Deine Lakaien i Diary of Dreams bi izbornom većinom verovatno otišli u Darkwave, ali klasifikacija od Electro-Gothic do EBM se mogu sresti svuda po Internetu. Sam žanr EBM-a i uopšteno uži krug Industrial pod-žanrova spomenutih tokom osamdesetih ostaju relativno jasno definisani, mada se za svaki od njih od strane entuzijastične publike smišlja po nekoliko pod-pod-žanrova, ne obavezno zbog razlike u muzici. Kao definitivno poslednji korak razvoja Industrial muzike, kraj devedesetih nam donosi Industrial Rock koji je toliko snažno zagazio u metal vode da se teško i dalje moze smatrati Industrial-om. Rob Zombie, Marilyn Manson, Rammstein pa čak i Nine Inch Nails u nekim momentima spadaju u tu priču. Kao rezultat imamo Industrial Metal koji vise u opšte i nije Industrial već primarno Metal koji vuče inspiraciju iz Industrial zvuka. Rammsten bi bio školski primer ovog hibridnog žanra, ali jasnu crtu između njega i Industrial Rock-a postaje sve teže povući. Mogli bi reći da je prilično sigurno da se Marilyn Manson nalazi sa metal strane te granice a Nine Inch Nails sa Industrial strane, ali to je sve otvoreno za interpretaciju.
  8. Sto se tice skinsa, mislim da itekako treba o njima da se pise na ovoj temi jer je ta subkultura dosta vezana za rege (ovo zna svako ko je upoznat sa skinhead pokretom i vidi dalje od main stream medija). Sramota bre i avatar od drugarice da niko nije izvalio Dolazim na Mastu Bastu, prvi put vas slusam uzivo Dodah info na last.fm.. Nego, jel bio neko na Apatride Utd. u oktobru prosle godine? Meni mnogo zao sto nisam bio
  9. Bice opasno! Pre nekih par meseci sam skinuo neke vase stvari i dodje gotivno ...
  10. Pazite kad kazemo Linux mislimo na Linux kernel, dakle kernel ne moze biti tezak za koriscenje Ovakav kernel je po meni savrseniji od M$-ovog Wina (tj. WinNT kernela jelte) upravo zato sto imamo uvid u kod (mada se i komercijala verovatno vrti negde po netu ). Milion glava bolje razmislje od dve i u tome je sustina open source uspeha. GNU/Linux kao OS, polako napreduje ima dosta user-friendly distroa. Relativno skoro je zaziveo domaci Atomix Linux projekat (ja ga nisam koristio ali cuo sam da je izuzetno uf), zatim tu je Mepis - u njegov uf interfejs sam se i sam uverio , an OS for the 21st Century ... @ maria najpre rispekt dalje, mozes instalirati i win i gnu/linux (ili neki drugi open source os npr. BSD - OS od koga je i Microsoft ekipa (prljavo) krala ideje), to ti se naziva dual boot. Dakle, imas oba operativna sistema. Ja od kad znam za Linux ipak imam oba os-a radi nekog win softvera. Preporucujem ti da instaliras MEPIS. Kada ga budes lepo instalirala na pocetku ce ti se pojaviti boot loader gde ces moci da biras koji os da pokrenes (pogledaj screenshot). Ja se stvarno izvinjavam na offtopicu (mada uzmite u obzir da mi nije ceo post ot vec samo jedan deo) ida je ovo bio vazan info za sve koje zanima open source softver
  11. FF je open source tako da je sa eticke strane ok a i kao browser uopste meni vise prija nego opera. ff je uvek imao gomilu korisnih ekstenzija, prepravki (kao onaj ice* sto ga koristi debian) ... opera je to pocela kasnije, koliko znam ...
  12. Pozdrav! Evo i jedna anarho-komunjara da se oglasi Tolstojev zivot i rad pratim vec jedno vreme (sada treba da pocnem "Vaskrsenje" da citam) i mogu reci da sam od njega procitao neke stvari za koje mislim da su jeres, ali da sam itekako procitao i stvari koje su mi pomogle da shvatim neke greske sebe i drustva. Npr. shvatanje "okretanja drugog obraza" se danas siri u dosta izvitoperenom i pogresnom tumacenju, a Tolstoj je, koliko vidim, to sasvim dobro tumacio. Cak mislim da je to jedan od razloga zasto ga se RPC odrekla. Jer to nuzno vodi ka poricanju dobra Drzave, a to se njima, naravno ne svidja. U svakom slucaju Tolstoj nije bio ateista.
×
×
  • Create New...