na prvo-drugo slušanje mnogo dobar album jebem im mater, a nisam očekivao da ću ovo ikad reći posle Jeffove smrti. doduše, kapiram da ovde ima masa matorog materijala (Piano Wire i beše Jeffova?), ali sad to nije ni važno, je li
kad su puštali pesme jednu po jednu baš su mi nekako previše raznoliko zvučale i produkcija je bivala sumnjiva, ali na albumu to sve zvuči ujednačenije i dotegnutije, što već rekosmo - mrzi me da proveravam, ali recimo Implode zaista nekako bolje zvuči sada i ovde.
ipak, najbolji su momenti kad mu ga daju po maksimalnoj brzini, zato mi je naslovna apsolutni favorit zasad, mada i ovi gruvačkiji zvuče dobro. volim što nema mnogo onih sporijih delova pošto mislim da im je to teritorija na kojoj su najslabiji trenutno. gitare naravno najbolji deo albuma, Arajine vokalne linije najslabiji, tj. dosta ravno i neispirisano zvuči lik na više mesta, ali kad krene vožnja ispod zaboraviš na to jebiga.
dakle, uprkos svim mojim očekivanjima, sumnjama i strepnjama, dobar je album jebeno.
sve u svemu: