Upravo tako.
Zvuk užasan, prostor užasan, gomila one najgrđe provincijske metalne stoke kakva u današnje vrijeme (srećom) još postoji samo u tragovima, što domaće što bugarske. Majmunsko guranje, omanje tuče, pišanje na sve strane i tako to.
Još kad pomislim da mi je to bio drugi put da ih gledam, nakon Budimpešte 2000. godine, koja je u svakom smislu bila skoro savršen koncert. Od tamošnjeg kristalno čistog zvuka i svemirske svirke, kao i sjajne setliste do ovoga na sajmu - osjećaj je bio kao da je riječ o potpuno drugom bendu, bio sam totalno razočaran.
Ipak, srećom u Areni je već bila druga priča.