Jump to content

Lunar

Iskreni članovi
  • Posts

    5656
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    1

Posts posted by Lunar

  1. Bedak za Pašu... Obozavam street art, kada ima nekog smisla, i kada ostavlja jaku iza sebe poruku. Zato npr. imam problem sa domaćim street arterima, gde se malo ko i malo gde cima oko toga. Samo žele da iskopiraju ono što su videli u inostranstvu i to postave na zid.

  2. I jos jedna stvar podseti me LoveHateLove, u danasnje vreme fraza "Ajmo kod mene da gledamo neki film?" kada kažeš nekoj devojci ima apsolutno drugo značenje. Tako u poslednje vreme, ja se baš čudio, kako to neke cure koje znam da nisu neki ljubitelji filmske kulture, su bile baš zainteresovane za tu varijantu gledanja filmova kod mene. Kao ono, "Da, da , definitivno bi trebali. Super, da kao ono gledaćemo film". Ja sav sretan što ću sa nekim provesti dva kvalitetna sata gledajući Wong Kar Waia, a oni zbunjeni što gledamo film.

    I onda shvatim, kolko je pogrešno moglo da zvuči to kada nekoj interesatnoj devojci, krajnje dobronamarno kažem, mogli bi nekad da pogledamo film zajedno.

    Ali dobro čovek se uči vremenom o skrivenom jeziku ovog grada, ali barem to gledanje filma se uvek interesantno završavalo.

  3. Ako oduzmemo Betmene iz njegove filmografije(mada meni je Dark Knight fenomenalan film, ova druga dva su mi samo okej), svaki mu je dobar. Ali npr. u poslednje vreme sve cesce, zajdno se nekim ljudima sa kojim gledam filmove, govore kako je Inecption sranje od filma. Razumem da se nekom ne dopadne, ali da bas misli da je film apsolutni bullshit mi nikako ne ide u glavu.

  4. Inace ove godine treba da izadje Oldboy remake od Spike Lee. Film je gotov, mada se jos ne znaju nikakvi detalji osim da Josh Brolin igra glavnu ulogu, i glavni bad guy je Samuel L Jackson.

     

    http://www.imdb.com/title/tt1321511/

     

    Bas me interesuje na sta ce to da lici. Oldboy je film koji moze samo da uspe da ga radi neko ko shvata invertni aziski humor, glumu, ponasanje i zivot iz drugog ugla i sve to sa odlicnom vizijom. Zato je Oldboy i uspeo jer je sve to pogodio, ali kako ce Spike Lee, nigger uber ales, reziser to da uradi.... skeptican sam definitivno.

  5. Što da ne.

     

    Odgledah Following, iz znatiželje prema Nolanovom ranom radu. Simpatičan noir film, ima nečeg živog i prijatno nenametljivog u odvijanju radnje i kadrovima, veoma drugačije od blokbastera koji su ga proslavili.

     

    Dobar je Following, sasvim interesantan film sa interesantnim krajem. Pogotovo sto film nije linearan vec ima ispresecan narativ i tok filma. Bas onako pravi debute dokaz da ima talenta u ovom reziseru. Ali nisu njega blokbasteri prosalvili, vec njegov sledeci film. http://www.imdb.com/...ref_=fn_al_tt_1 . Danas Memento se gleda kao cult clasic.

  6. Okej je epizoda, klasična Game of Thrones, samo mi je cool pošto se neke scene dosta razlikuju od knjige.

     

     

    Nego ne znam, da li sam ja propustio, ali da li je bilo proročanstvo do sada u seriji. Ono tigar kroz travu, kralj sa vučijom glavom itd. ? Vidim da se ne pominju prorocanstva uopste, a to je veoma vazan deo knjiga.

     

  7. Sad sam pronasao neki moj stari esej na temu filma Pillow Book. Oh, kolko sam bio mlad i naivan i kolko se ne slazem u nekim stavkama sa samim sobom, ali interesantno sam ovo napisao pa mozda nekog zainteresuje nesto. XD

     

     

    The Pillow book nije lak za razumevanje, film što vise teče postaje sve bizarniji. Film će vas ostaviti u čudu I naterati vas da vičete “šta mi ovo gledamo?”.

     

    The Pillow Book možemo porediti sa 7 minutnim remiksom pesme od jedna minut “Son of Godzila”, gde prvih četri minuta čujemo Brazilkinju kako vrši naraciju za film Godzila na Portugalskom sa ambijentalnim zvucima u pozadini. Za ostala tri minuta mi čujemo usporenu verziju Son of Godzila sa tehno beats u pozadini. Kada sve ovo poslušamo samo možemo u čudu da se pitamo šta se ovde tačno dogodilo. Postoji nešto …. čudno sa prikazanom slikom, motivi vam nikako nisu jasni. Ali šta ako u tom delu nije ni namenjeno da razumete motive. Da kažem da Pillow Book ima dobru priču ne bi bila istina, zapravo cela priča je ko da vam je neko ispričao više za redom neumesnih viceva. Ali sama priča nije ni trebala da bude dobro konstruisana. Sama priroda post-modernizma je da napadne socijalnu dogmu koja postoji u filmovima od početka vremena,a to je da “Sve price moraju da imaju smisla, sve ljubavi moraju biti istinite, svi krajevi moraju da budu srećni I lako razumljivi”.

     

    Mi imamo tendeciju da NE razmišljamo. Razmišljanje se javi tek onog trenutka kada mi se susretnemo sa nečim novim, po prvi put u životu, čak I ako je to neka repeticija dogadjaja koja se već dogodila. Moć umetništva/nauke/filozofije je baš ta da vas nateraju da ponovo razmišljate, tako što će terati vaš um da pravi NOVE konekcije(povezanosti). Inače mi imamo naviku da sprečimo razmišljanje. To je zato što razmišljanje je interval izmedju osećaja I delovanja, ne subjekat koji razmišlja svo vreme. Subjekat se stvara kada započnemo ovaj interval. Život je tok kreacije novog stvaranja.

     

    Vreme je množina. Ne postoji jedno standardno (potrošivo vreme, koje se koristi u trenutnom interval) vreme. Svaka interakcija ima svoje trajanje, koja ima svoj tok. Naprimer, kolko je potrebno kocki šećera da se otopi u čaju ili vreme za koje smo budni protiv onog kada spavamo. Vreme nije deljivo , jer svaki novi momenat može da doprinese korišćenju već postojanih I novih čula, I samim tim ima potencijal da bude novo u svakom trenutku.

     

    Specifična moć filmova je to da reprodukuje ljudsko oko , kao super ekstra ljudsko oko. Dozvoljava nam vid iznad ličnog vida. Vid I slike(prosto mislim objekti, jer sve što vidimo su objekti) su izdvojeni I postaju “nehumani” I dozvoljavjau nove konekcije-iskustva-razmišljanja. Razmišljajmo o David Lynchu na sekund, njegov Twin Peaks definitivno omogućavan novi način percepcije onoga što vidimo.

     

    Velika umetnost , dakle, nije jednostavno ponavljanje dogadjaja koji su se već odigrali već stvara nove konekcije koje zahtevaju razmišljanje. Ne zahteva racionalno razmišljanje, jer svaka umetnost zahteva različitu forumu razmišljanja(slikanje,muzika,igre). Pravi nastavak naprimer Star Warsa neće biti Star Wars 2, već skroz nova stvar koja će samo imati originalnu koncepciju prvog dela. Velika umetnost nije uskraćena oko novca ili neke forme prikazivanja. U takvoj umetnosti ceni se otvorenost, novina, novi stil, način na koji posmatramo film i nove konekcije. Ono što se odbacuje je derivativnost, stare formule, standardni nastavci i linearno vreme toka filma.

    Ako razmišljamo o The Pillow Book, kao vrsti umetnosti, njegova vrednost se postiže uspehom kolko ono tera gledaoce da razmišljaju na novi način i u novom stilu, i da dovodi u život neka nova vrsta življenja. Znači dobar film, ne bi trebao da ponavlja već sličnu standardnu formulu filmova koja tera gledaoce da ne razmišljaju, već da otvara nova vrsta postojanja , da stvara nove stvari i svetove.

     

    Ovo se veoma ralikuje od tipične vrednosti filmova, koje glasi da li su oni zabavni? ili da li predstavljaju nešto dobro? Već vrednost je postavljena na potencijal za njegove nove konekcije, novi način percepcije. Tako da novo pitanje može da glasi: Da li film može da promeni način na koji razmišljate? Da li vam otvara novi svet? Da li vam film pospešuje način na koji razmišljate? Da li može film da promeni način na koji vi živite? Da li ovako razmišljanje o filmovima menja vaš pogled na gledanje filmova?

     

    Ovo su samo neka od pitanja koja sam izvukao dok sam razmišljao o the Pillow Book. Glavna stvar je to što me je film naterao da malo razmišljam i filozofiram o vrednosti umetničkih filmova i kako se one odslikavaju na nas i uopšte kako one mogu da utiču na ljudsku percepciju i način razmišljanja. Tako da sa otvorenim pitanjima završavam ovaj esej, i dozvoljavam dalji tok misli koji će da dovodi do nekih novih razmišljanja,saznanja i odgovora.

     

     

     

  8. Hmmm... da li postoji ta osoba, koja je aktivno slušala metal i stvarno volela to da sluša, da je jednog dana sebi rekla da neće više slušati metal? Teško. Isto tako teško da ću ja ikada prestati da slušam metal, isto tako što nikad neću prestati da igram igre. Ne mogu tek tako da se odsečem od nečega što je predstavljalo bitan faktor u mom životu. Istina 2009e sam se razbijao od slušanja muzike, skidao sam dnevno po tri albuma, pa je to počelo polako da degradira do neke 2012e kada sam slabo otkrivao nove stvari. Ali i u trenutcima kada sam umoran od svega toga, uvek imam pesme koje volim, koji mi zvuče nostalgično koje ću uvek okrenuti kada slušam muziku. Čak i da imam tolko obaveza da nikad više ne skinem novi album, uvek ću se vraćati mojim favoritima iz mladosti. Do neke 2008e, nije bilo perioda da nisam igrao neku igru, danas ne igram tolko često više igre, ali znam da neće doći to vreme da barem jednu igru godišnje ne predjem. Sigurno ću juriti neki JRPG sa kvalitetnim storytellingom, ako ništa barem zbog inspiracije.

    Možda ću ga manje slušati, ali teško da ću prestati.

  9. Nije stvar u tome Vojvodo, nego sto su u traileru i posteru nabrojali ribu od Colin Ferrela i onu ribu koju Sam Rockwell jebe kao psihopate, aj sto je to laz, nego sto se jedva po minut, dva obe pojavljuju. :D To je trick, da ih ubace u trailer i poster, posto bolje da imas tu neke ribe, nego nekog Vijetnamca i nekog krajnje ne poznatog lika.

×
×
  • Create New...