Ono što mi najviše smeta kod albuma je nedostatak zaraznosti rifova i melodija, dobar deo materijala nije naročito upečatljiv, što ga značajno odvaja od prethodnih albuma. Azal pomenu "Ashes Screaming Silence" - meni pesma nije loša zbog deathcore rifova, već zbog toga što nema materijala da ostavi utisak, pogotovo zato što je to pesma koja zatvara album (ne računam "Portrait Of The Artist"). Album počinje odlično, ali kvalitet opada ka sredini, da bi se popravio sa "Tod Huetet Uebel" i "Paragon Pariah" i završio, kao što rekoh, bez posebnog utiska ili dela koji bi jebački stavio tačku.