Da budem iskren, ja sam na osnovu prvog solo albuma ocekivao neki Nevermore lite a uzimajuci u obzir katastroficnu situaciju oko coveka u poslednje vreme i informaciju da je album trebao da traje 80 min a jedva nakrpljen na 40 (sto in hindsight i nije tako lose hah) ja bas nisam zurio da cujem ovo. No onda pozitivni komentari krenuse, aj da se ubaci u plejlistu i da, moze da se racuna kao prijatno iznenadjenje. Ovo je punokrvni Nevermore zvuk, jeste bolje od poslednjeg njihovog (sto doduse ne znaci mnogo jer je isti jako slab) i svojom crnom aurom jos vise rastuzuje kad se skonta da je ovo poslednje sto cemo cuti od njega (mada ima sad nekih traceva da ce se skrpiti jos jedan EP). Jos jedan fin tribjut za NM je The Cure obrada koju su potpuno izvrnuli i nacinili svojom, bas kao Sound of Silence nazad u dan.
Sve u svemu prigodan epitaf za Vorela, za kraj zaista album u njegovom pravom stilu, nije otisao kao raspali alkos.