Ja sam samo jednom gledao Neguru, u originalnoj postavi. Pre toga ih nisam nesto slusao, posle toga sam postao veliki fan. I dan danas pamtim taj koncert kao jedno od najmagicnijih iskustava kojima sam prisustvovao gde je bend potpuno zaposeo faking malu salu Doma omladine (sto je najcrnje bili su predgrupa Amon dinu).
O albumima pre raspada prve postave nema potrebe trositi reci, ovi posle su mi iskreno malo teze seli ali vremenom su mi i oni dosli na svoje, vec sam pricao da mi je Zi bio jedan od vrhunaca 2016. Sad neka izbace kraj trilogije i odu sumorno u legendu.
Zaista kada god magla padne setim se Negure i mnogo puta mi je njihova muzika pravila drustvo u setnjama po prirodi.
RIP Negru, hvala za sve.