Opet pobeda gospodina Stevena i opet nešto skroz drugačije u odnosu na prethodne radove, čak mogu reći da me ni najmnaje ne podseća na Ravena. Ne znam da li sam biased ali ja hvatam na svom radaru neke novije Anathema vajbove, samo da nisu takvi holier than thou pederi mogli bi ovako nešto da smisle, pa ćak i Alcest u vidu te nevine dečije emocije. Nema ovde nekog kurčenja monstruoznim sviranjem, sve je u atmosferi i emociji. Preslušao sam čak i 4 CD edition sa uživanjem, što dovoljno govori (Routine verzija samo sa female vokalom je keva, stvarno šteta što nije više upotrebljena). Sve u svemu, putovanje se nastavlja, kraj se ne vidi.