Morpheus

Sestov je jako zanimljiv pisac,citao sam negdje ranije njegovu knjigu 'Atina i Jerusalim' gdje raspravlja o gnoseoloskim problemima,pise o tom odnosu Gracke filozofije i Hriscanske teologije,znanja i vjere,naginjuci ovom drugom,i referirajuci se sve vrijeme na knjigu Postanka daje kritiku srednjovjekovne hriscanske filozofije i klasicnog njemackog idealizma,racionalizma itd.,i citao sam jos jednu negovu knjigu cijeg se naslova trenutno ne nogu sjetiti,nazalost u to vrijeme nisam imao mnogo interesovanja za pisce kao sto je Sestov,pa bi ih zaobilazio,ostavljao nedocitanje,ili citao na preskoke...Zanimljivo je da je jako uticao na Siorana,kojeg mnogo volim,a koji za Sestova na jednom mjestu kaze da je Dostojevski u savremenoj verziji,Dostojevski filozof.Sto se tice ruskih spiritualista,iliti religioznih pisaca,zanima me da li si citao Rozanova?Njega mi jedan drugar dosta nahvalio,ali nikako da nadjem nesto od njega...sto god nadjes od Sestova,okaci ovdje. Pozdrav.

Evo za Novallisa jedna pjesma A.B. Simica: OPOMENA Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde! Eto,mozda pomogne,a mozda je umjetnost samo posljednji veo na licu uzasa. Kendall,ja bih se slozio sa svim sto si naveo ovdje,ali mi neki vrag ne dopusta da to ucinim. On kaze da je covjek tako usamljen,malen,napusten i slab,stvoren samo da na ovoj zemlji isplace svoj kratkotrajni plac,a pogledaj samo te prirodne zakone,kaze, po kojima sve funkcionise,taj vjeciti haos,tu igru vjecite prolaznosti gdje razni organizmi vrebaju jedan drugog i na kraju prozdiru.Sve sto jeste nije vodjeno nekom mudrom,a narocito ne moralnom silom,vice on.A onda mi stane citirati Dzek Londona koji je rekao da umjetnost suocena sa gvozdenim cinjenicama biologije postaje smijesna,a njeni predstavnici jos smjesniji.Nazalost,tu sam se morao sloziti,ali se obicno bunim i pokusavam ga potuci,suprostaviti mu neke argumente.Pa ipak,cini mi se da on uvijek odnese pobjedu.Ja kazem da je covjek jedinstven i vrijedan,ali on pomocu savrsene logike od covjeka nacini puzavog crva.Taj gad uvijek pobjedjuje!Eto,juce sam mu govorio ovu Simicevu pjesmu gore,ali on se samo kikotao i kazao da ne obracam paznju na te pjesnike-sanjalice,koji su od istine bjezali u poeziju.I tako to biva iz dana u dan.Sve je to moja duboka dilema.

procitah malocas na nekom portalu da su komadi meteora dvadeset puta skuplji od zlata,mada sam mogao i bez ove informacije...

Kendall,dobar ti je ovaj primjer sa Suncem. A Mjesec,sta bi on pomislio da je svjesno bice?Jesi li razmisljao? mozda bi nesretnik proklinjao svoj zivot i krenuo da luta po svemiru,tuzan...eh,ko bi ga znao..

Ajde,reko da podijelim sa vama jedno neobicno iskustvo u vezi hrane,iako cete sigurno misliti da sam lud. Danas smo ja i jedan moj kolega sa posla (stariji covjek koji je pred penzijom) otisli na rucak,u jedan restoran.On je narucio kuvanu jagnjecu glavu,ja sam se neko vrijeme dvoumio izmedju mijesanog mesa i punjene vjesalice na zaru,ali na kraju,jagnjecu glavu narucim i ja.Do danas to nisam nikad okusio,ali kolega je navaljivao da probam jer je bas ukusno,kako je rekao. Moram priznati da je bila ukusna,nisam pojeo cijelu:jezik i mozak sam ostavio;ali ne i moj kolega.Njemu je to najukusniji dio glave.Mozak je kao pasteta,samo mnogo ukusnije,kaze. Posto sam zavrsio sa jelom,kolega je stao da me gnjavi,sa nekom teskom pricom.Bio je ogorcen na aktuelnu vlast,i govorio nesto o samoupravnom socijalizmu,tvrdeci da se tada zivjelo neuporedivo bolje.Nije prestajao da brblja.Posto sam se najeo spopala me je nekakva mucnina,pripalio sam cigar,pijuckao pivo i dok sam buljio u jagnjecu lobanju stadoh da razmisljam o tom jagnjetu ciju smo glavu upravo smazali.Zalio sam samoga sebe,ili je,prije,to bilo samo gadjenje. Razmisljam,kako je,dok je bilo zivo,to jagnje trckaralo po livadama,sa ostalim stadom,pasuci travke;a kada bi se zasitilo drijemalo bi na suncu,pa opet paslo travu.Sve dok ga coban sa ostalim stadom ne bi spratio u stalu.A mozda je taj coban imao malog sincica,ili pak unuka i to mu je jagnje bilo najdrazi ljubumac,sa kime se igrao.I kako to obicno biva sigurno mu je dao neko ime...mozda Meki,pomislih. Kada je poraslo,a jagnje raste brzo,nesumnjivo je i taj djecak na njega zaboravio,bas kao na neku staru igracku koja se zagubila ispod njegovog kreveta.A onda je jednog jutra dovuceno u kasapnicu i prije nego ga je kasap priklao,u njegovim ocima se mogao opaziti neizmjeran strah.Za kasapa je to kao i svaki drugi posao,to radi hitro i predano:odmah mu je noz zario u vrat,i krv je siknula iz vratnih arterija.Naravno,kasap se tu nije zaustavio,okacio ga je na kuku,i odrao.Zatim je u neku posudu izrucio njegove iznutrice.Nesto kasnije,kada je sve to oposljeno,jagnje je,odnosno ono sto je od njega ostalo-zavrsilo u restoran.Nas dvojica smo u slast pojeli meso sa njegove glave.Popili smo jos po dva piva,prije nego smo krenuli kucama. Smijesno,ali to mi je sve proslo kroz glavu, o tome sam razmisljao onako...iz dosade.Covjek o tome ne razmislja kad jede razne mesne preradjevine,salame,cajne,pastete,nareske... A i bilo mi je bas odvratno dok sam sit gledao u tu jagnjecu lobanju.Htio sam da povratim.Stvarno sam se gnusao samog sebe. Takodje mi je uvijek bilo smijesno da ljudi kad procitaju vijest u novinama koja govori da je neko mucio kakvog psa ili macku,toboz se zgroze,a ima li nevinijeg stvorenja od jagnjeta? Nedavno je moj ujak koji zivi na selu prodao konja.Volio sam tog konja i uvijek kad sam posjecivao ujaka,isao sam da ga vidim i nosio mu hranu.Ostarao je i kupio ga je jedan mesar,zaklace ga.Od konjskog mesa takodje prave razne specijalitete,cuo sam. Sve je to pateticno i glupo,o tome nikad nisam vodio racuna,vec bih se sa tim stvarima sprdao,ali ovih dana sam u nekom cudnom dusevnom razpolozenju,pa i takve misli mi prolaze kroz glavu,osecam slabost prema svemu.Mada ne i prema ljudima.Nesto se cudno sa mnom desava.

Ma sprdam se malo,moram izdusit nedje,ne obracaj paznju na te moje gluposti...mada je Boris Groys dobro primijetio:Hrist je potpuni covjek i time nerazluciv od ostalih ljudi,u njegovoj tjelesnoj pojavi nema niceg sto bi ga ucinilo razlicitim.On nije Bog zbog svojih bozanskih svojstava vec je kao potpuni covjek sin boziji.Pa valjda kad se utjelotvorio imao je slododnu volju i potrebe covjeka.No,mozda ja grijesim,odnosno ovaj mudri covjek gore,zna me jad zajedno sa njim...

Ja se uzdrzavam od hrane,meso ne konzumiram,samo pijem vino,jedem malo povrca i hljeb cije mrvice podijelim sa pticama nebeskim.Trebalo bi da zivim preko 150 godina,sta znam...

U jevandjelju jasno stoje Hristove rijeci:"Nisam dosa da mi sluze nego da sluzim i dam zivot svoj u otkup za mnoge."To je to, i tu nema mjesta za razne interpretacije. Tvrdnja da se tu nije radilo o otkupu,(koja je kako rekoste,nastala po juridickom pogledu na hriscanstvo)vec da je rijec jedino o ljubavi Boga prema ljudima-je jos besmislenija.Ako se hrist slobodno zrtvovao na krstu,onda je njegova zrtva suvisna i besmislena,jer zasto bi to radio ako nije u pitanju otkup,to jest nuznost te zrtve.Ili,da bi bog pokazao ljubav prema ljudima,nije htio postedjeti svog sina.Meni je to besmisleno i neprihvatljivo,ali sta znam...mozda sam ja drukcije sazdan. Ali,zamislite da se nakon utjelovljenja Hrista situacija odvijala na drugaciji nacin.Da je,naime,Hrist tokom zemaljskog zivota uvidio svu apsurdnost i besmislenost svoje zrtve i zakljuci da ne zeli nositi njihove grijehe i da nece igrati ulogu posrednika,ne zeli cak ni prstom mrdnuti u pogledu sjedinjenja covjecanstva sa Bogom,iako mu je bila namijenjena uloga "da sluzi i da da zivot svoj u otkup za mnoge"-on to nece uciniti. I poruci:Sva je sreca sto sam zadobio zivot zemaljski,i napokon pobjegao od Boga Oca.Hehe, ne znate vi njega.To je psihopata i tiranin;imao je taj stari idiot svu vjecnost da razmisli i svu moc da upotrijebi a stvorio je ovaj ludi haoticni svijet.A tek taj raj...taj sladunjavi kic,to prokleto mjesto.Ne budite ludi!Da li zaista drzite da je ideal srece da sjedite u hladu maslinjaka i posmatrate te glupe jaganjce kako posvuda skakucu;i sto je jos groznije-da zivite vjecno!Ja sam ovdje upoznao jednu zgodnu curu.Dobra picka,sto bi rekao narod.Zenicu je,pa neka ide sve u kurac.Ona me ceka. I na kraju doda:Dosta mi je njegovog autoriteta.Vi ljudi ste se bili sasvim otudjili od Boga,i dobro ste ucinili. Slijedite me braco,jer ja dizem pobunu protiv Zakona Boga Oca. Ali,opet bi ga ljudi razapeli Salim se,C.A_R.I.A. nece zamjeriti. Rogozube,cini mi se da si negdje napisao da ti ZNAS da Bog postoji,pa je li to ovaj hriscanski Bog ili sta?Volio bih da znam,oprosti sto te maltretiram.

Ma sve je u redu.Nije mi bila namjera da uvrijedim tebe ili tvoja vjerska osjecanja,daleko od toga,mada mi ni to nije strano u raspravi,moram priznati;ali,ti si me ovog puta svojom pristojnoscu razoruzao. Sta znam...ja volim voditi raspravu na nacin koji se nekome moze uciniti bezobrazan i uvrjedljiv,ali ja drukcije ne umijem.Prosto,na taj nacin ja funkcionisem.To je glas moje krvi;a i ponekad je zanimljivije raspravljati na taj nacin,moras priznati. Eto,mozes dati svoj komentar na moj prethodni post,ukoliko nalazis da je toga vrijedno,naravno. Pozdrav

BIOGRAFIJA BOLA Gde sam juce spavao, danas je dan odmora. Ispred ulaza nabacane su stolice, i niko koga upitam za sebe nije me video. Ptice su uzletele da bi moje lice nacrtale u oblacima iznad moje kuce i iznad vrta mrtvih. Razgovarao sam s mrtvima i govorio o gitari sveta; oni više ne radaju svoja usta ni svoje usne što govore jezik koji vreda psa mog rodaka. Zemlja govori jezik koji niko ne razume jer neiscrpan je - iz njega sam istrgnuo zvezde i gnoj u ocajanju i pio vino iz njegova vrca, koji je ispecen od mojih bolova. Ti putevi vode u progonstvo. Cujem Boga iza okna i davola u zvucniku i obojica dopiru mi do srca koje objavljuje propast duša. Lišce neprekidno leti po ulicama i spomenike potkopava. Voleo bih da u oktobru sanjam o zelenilu. Ispod vrata prikovana je zapovest: ne ubij – a u novinama svakog dana izveštaj o tri ubistva koja bih mogao da pocinim ja ili moj prijatelj. Citam ih kao basnu, od jednog uboda nožem do drugog – ne dosadujuci se. Dok oni menjaju meso i slavu, duša mi spava pod pokretom ruke božje. Thomas Bernhard Zove me postelja Legnem.O,posteljo, posteljo,lane jos, lane jos bila si, bila si: gnezdo sna, gnezdo sna,snage slap, snage slap,loznica, loznica,veselje. Veselje.Sta posta? Sta posta?Kovceg moj, kovceg moj.Sve vise, sve vise gusis me, gusis me.Prileci, prileci drscuci, drscuci ustati, ustati drscuci, drscuci ustajem. Ustati,gledati, gledati,shvatiti, shvatiti,misliti, misliti,videti, videti,skriti se, skriti se,viriti, viriti,izici, izici,zeleti, zeleti,camiti, camiti,ceznuti, ceznuti,klonuti, klonuti,patiti, patiti.Posteljo, posteljo:kovcegu, kovcegu,zoves me, zoves me.Leci cu. ENDRE ADI

Jeste li primjetili kako je najlukaviji "momenat" u hriscanstvu upravo taj sami cin zrtvovanja.Dakle,Bog Otac je zrtvovao ono sto mu je najvrijednije,svog jednorodjenog sina(tu je Bog isti kao Abraham)koji na sebe preuzima zadatak da otkupi covjecanstvo iz stanja nesavrsenosti,to jest grijeha(..po Mateju 20:28 "Kao sto ni Sin Covečji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao OTKUP za mnoge.") i sada bismo svi mi kao trebali imati veliki osjecaj krivnje,i nekakvog duga prema bogu,jer nas je on oslobodio,zrtvovao je vlastitog sina,malo li je...tolika je bila njegova ljubav prema ljudima,a Hrist je umro za nas,zrtvovan za racun svih nas itd. Posto je Bog svemocan,mogao je to (valjda) uciniti bez zrtve,mogao je postedjeti muka svog sina.Ali ne,morao je postojati otkup;zrtva je bila potrebna,da bi u nama izazvala osjecaj krivnje,duga... Hehe...ikao u Novom Zavjetu ima mnogo nelogicnosti i gresaka,moram priznati da je napisano od strane lukavih,namazanih mangupa. I jos nesto.Od koga je to Bog otkupio nase grijehe?Ko je to mogao biti?Mozda Sotona,licno?Sa kime se on to pogadjao oko cijene?Kako je tekla ta trgovina? Pretpostavljam da ce C.A_R.I.A ovo pojasniti.Hriscani naprosto na svako pitanje imaju odgovor.

" Jedina crkva koja siri svjetlost je crkva koja gori " Buenaventura Durutti

Vec sam u par navrata ovdje raspravljao na tu temu,i moja razmisljanja o covjeku i njegovom odnosu spram prirode teku u suprotnom pravcu.Prije svega,taj koncept (ako to mogu tako nasvati) koji zagovaraju neki New age ekoloski,duhovni pokreti (ili kako vec) koji ^da nastavim,omace se,jebem ti forum ... koji,naime,konstantno upozoravaju na tu,po njihovom shvatanju, odvec bolnu cinjenicu koja glasi da se covjek suvise udaljio od prirode i ostao zarobljen u nekom sterilnom,materijalnom svijetu pri cemu najvecu krivicu za takav njegov "izbor" ima da snosi moderna civilizacija;a s druge strane pravu srecu i duhovnost covjek ce naci u tom velikom "povratku" prirodi,u njenom majcinskom zagrljaju.Jer covjek je dio prirode,on treba da zivi u skladu sa njom,da dise sa njom;to je njegov dom itd itd.Ovo misljenje je dominantno na forumu,primijetio sam. Moram priznati da mi je takodje prilicno bizaran ovaj tvoj vapaj za tim velikim povratkom koji bi se,ocito,imao isposlovati na taj nacin sto bi ljudi u svome pamcenju prizvali neke obicaje i rituale koje su praktikovale "nase majke i bake". E sad,bilo bi korektno da pojasnis sta ti zapravo u tome nalazis vrijedno,na sta time zelis ukazati?Kaku poruku zelis poslati?Koja vrsta duhovnosti se tu krije?Da li mislis da bismo svi to trebali praktikovati?Da li je po tebi to metod "povratka prirodi". I na koncu,sta je po tebi vrijedno u prirodi samoj? Moje misljenje je-a nadam se da cemo se ovdje sloziti-da su se te i takve predstave kod covjeka razvile na osnovu krajnje slabog i siromasnog znanja o svijetu u kome je covjek zivio,i to ogromno podrucje nepoznatog(priroda) s kojim se on srijece i naspram koga se osjeca malen i slab cine da covjek pocinje stvarati sebi predstave pomocu kojih bi imao svladati razne pojave u prirodi.Naravno,posto to nije mogao uciniti u stvarnosti on zamislja da to moze uciniti u svijetu svoje fantazije.Stoga je primitivan covjek pomocu culnog opazanja,koje je svojstveno zivotinjama,stvorio "mehanizme" za ovladavanje tim silama:magiju,gatanja,citav taj ceremonijal... Drugo,kada je rijec o prirodi -a to sam vec negdje ovdje napisao-da priroda nije nikakav balans,nikakva ravnoteza,hramonija vec HAOS,LUDILO priroda je slijepa sila,ravnodusna spram svih stovorenja.Da bi prezivjela,napredovala,i razvila svoju svijest-moras voditi aktivnu proizvodnu razmjenu,moras mijenjati predmete prirode ,prilagodjavati ih svojim potrebama i prisvajati ih.Toja pozicija spram prirode je pozicija stranca,ti si nasuprot,da tako kazem. Takodje, u nekom visem egzistencijalnom smislu,ja cvrsto drzim,ili je to bar moj temeljni osjecaj da ne pripadamo ovoj Zemlji,da se ovdje nikad ne osjecamo kod kuce;ne naravno u pogledu gnosticke tradicije po kojoj smo svi mi potekli od nekog neznanog Boga,odsjeceni smo od ovog svijeta,tu ne pripadamo no nasa dusa tezi povratku;vec da smo mi "baceni" u ovaj svijet hajdegerijanski receno,i nemamo prvobitnog doma,i bar u mom slucaju, oduvijek je bio prisutan onaj osjecaj nepripadanja,i uznemirenosti bica koje se radja iz nekog iskonskog straha pred zivotom,pred egzistiranjem,koje je sustinsko stanje covjeka.Ovim zadnjim samo pokusavam oznaciti jer ne vjerujem da mogu i objasniti moj "dozivljaj svijeta".

^ Dirljivo saglasje...

Nisu,oni su samo sljedbenici vodeceg filozofa sa Yumetala,druga Novaliisa,u cijim tekstovima logika nije daleko od izvjesne sofistike. Svaku smijesnu tezu u njegovim postovima oni hitro nagrade plusicem,a vrlo je moguce da pri tom dozive i erekciju. Komedija lisena humora,sto bi rekao Lalic. Aj uzdravlje!

Pa evo,samo mi reci,da li se ti razlikujes od covjeka koji je zivio prije 10 000 godina?Hvala.

Izgleda da na ovom forumu covjek mora slikati i sluziti se primjerima,pa cak i cijelu stvar dovesti do karikaturalnosti da bi ljudima predocio ono sto je normalnom covjeku odvec jasno i bjelodano. Pa evo da pokusam,iako svjestan cinjenice da je to na ovom forumu donkihotovska borba. U olujnoj,kisovitoj noci kada zaurla grom tako snazno da djeluje kao da se nebeski svod cijepa,nekdasnji primitivan covjek, u svojoj trosnoj kucici,strahovito strekne,preplasi se,a potom ustane i zapocne svoj komicni ritual:tiho u sebi ponavlja molitvu upucenu nekom svom bozanstvu,jer jasno je:na nebu sjede bogovi i prilicno su ljuti,samo njihovom miloscu on moze biti postedjen stradanja. Cak i u danasnje vrijeme egzistiraju i to ne u malnom broju slicni nestretnici koji i dalje vjeruju da zvuk crkvenih zvona moze odagnati grmljavinu.Kroz njega joj uvijek progovara divljina,i tama minulih vjekova.Jedino sta osjeca je strah,tako mnogo straha... Glupost i praznovjerje su sve sto ima. S druge strane,danasnji moderan covjek savrseno dobro zna da je udar groma prirodni fenomen,elektrizno praznjenje generisano u naelektrisaom oblaku,izmedju tog oblaka i zemlje ili između dva oblaka (munja izmedju oblaka) ili između većeg broja oblaka i u svom udobnom domu zasticenom od groma on na to samo nemarno mane rukom i nastavi svoju aktivnost.On cijeni sve one blagodeti civilizacije koje su ga stvorile covjekom.Ima svoje knjige i sve sto mu je potrebno za duhovnu nadgradnju.On pise knjizevna i filozofska djela,bavi se naukom,komponuje muziku,proizvodi,stvara citavu jednu kulturu,umjetnost itd. On je cuvar svih tekovina moderne civilizacije koje ga razlikuju od covjeka koji je zivio prije 10 000 godina. On vjeruje u nauku i progres. Eto razlike izmedju negdasnjeg i danasnjeg covjeka.

Ma daj,losa je ta analogija sa tinejdzerom i bubuljicama,i do te mjere cinicna da ne znam sta da ti odgovorim,mozda ovo: cunami je prije par godina odnio preko 250.000 ljudskih zivota,iako razumijem da hoces reci da je to nuznost,ali ja govorim o tzv.prirodnoj harmoniji u odnodu na covjeka.Zar ne mislis da si pretjerao? Nije covjekova pozicija na Zemlji kao na nakoj "gozbi",gdje se priroda stara o svemu,ugoscuje ga kao pravi domacin ,sve mu je sve pri ruci,i na njemu je samo da se posluzi,vec na nacin zivota covjeka i drustvenih zajednica,prirodni uslovi uticu tako sto ih ljudi iskoriscavaju u procesu drustvene proizvodnje,prilagodjavaju prirodu svojim potrebama i na taj nacin mijenjaju prirodne uslove svog postojanja,oslobadjajuci se vlasti sila prirode cije je dejstvo u odnosu na covjeka-slijepo.Ali,covjek je tim svojim cinjenjem izmjenio klimatske uslove svog prebivalista da posledice njegove djelatnosti mogu nestati samo sa opstim izumiranjem planete Zemlje;ali valjda je tako moralo biti da bismo mogli napredovati,ako me razumijes... Covjek se izdigao iz blata evolucije i vodjen svojim razumom uspio ukrotiti prirodu i prilagoditi je sebi,stoga je dosegnuo ovaj nivo evolutivnog razvoja sto ga je odvojilo od divljastva u sebi i prirodi.

Ne smijete zaboraviti da ti ekoloski pokreti mogu biti jedna velika manipulacija ljudima,sa ciljem politickog djelovanja. Sto bi rekao Danilo Kis:postoje vece opasnosti od boce kokakole koja pluta u morima. Drugo,priroda nije nikakva harmonija,vidjeli smo njeno pravo lice u mnogim zemljotresima,poplavama,tornadima,erupcijama,cunamijima.Nedavno su snijezni nanosi i niske temperature uzele mnogo zivota.Rijec je,naime, o vrlo smrtonosnoj harmoniji.Tu se savrseno dobro vidjela ljubav planete Zemlje spram stvorenja koja na njoj zive.Eto,na taj nacin se priroda strara o nama i samoj sebi. Priroda mozda jeste majka,ali majka koja jede svoju djecu.