sve u svemu album dosta lici na DHIADW ali nema toliko hitova. Zvuk bubnja mi je stvarno odvratan i plastican.
the termination proclamation - tekstovi su jadni, refren narocito, riffovi nista spec.
your poison throne - najgora mozda, onaj rise rise momenat je
moonrise - super refren ali riffovi zvuci kao Inside Four Walls rehash, neki jump jump numetalski koji su meh.
and the maiden spoke - najbolja sto se tice brzih, komplikovanih riffova, lici mi na najzajebanije pesme sa EoR
emptiness obstructed - refren mi lici na neki in flames sa warrelom na vokalu, catchy ali nista vise.
the blue marble - cilja se na neki In Memory vibe ali ne postize se, najvise zbog govnjave produkcije i dosadnih riffova. ne volim kad nevermore ima klavira posto jeftino zvuci uglavnom.
without morals - opet neki Inside Four Walls stil riffing kao moonrise i dobar refren, mada mi refren postaje dobar samo kad povuce onaj "this is why I hate" malo vislje na kraju.
the day you built the wall - zvuci kao pesma koja nije dovoljno dobra bila za warrelov solo album.
she comes in colors - najbolje riffove na albumu ali nista vise, refren je dosta glup.
the obsidian consiracy - najgora pesma na albumu, losi tekstovi, potpuno bezidejno pevanje, dosadni riffovi. neki propali pokusaj da se napravi brza pesma koja lici na nesto sa TGE.
mislim da je loomis najvise ispustio loptu, ponekad prosto da ne verujes da je isti lik koji je smislio sve one genijalne riffove 1995-2000.