pa dobro, 'ajde
blagoje prodaja
BIG|BRAVE je kanadski post-zivot-post-muzika trio koji je opravdano delio binu sa Sunn. Uglavnom ne mozes opravdano da delis binu sa Sunn. Nema tu nikakve posebne virtuoznosti ni umeca, pa cak ni kompleksnosti, ali je u potpunosti nadoknadjeno time sto bend svira tacno kao svajcarski sat, i odmah zatim sjajnim novim idejama. Ja lately imam dosta problema sa noiseom generalno, i nije mnogo tesko da mi se nesto iz zanra dopadne, sve i da nije boom originalno i da nije ne znam kakva tehnikalija, ali ovi ljudi su nesto drugo. Razmisljam se od kako sam ih cula da l' da skinem album, ali mi se sve nesto cini da ne moze ni blizu da zvuci dobro kao uzivo. Fenomenalna punoca zvuka, divna energija + kombinuj vokal one ribe koja zvuci kao da samo sto nije umrla od neke zajebane ubodne rane i bubnjara koji tu i tamo upadne i zvuci k'o da je raspalio mali prst o cosak od kreveta = jebanje majke na mnogo nivoa. Evo, i dalje se dvoumim da l' da skinem.
Uporno pokusava da udavi svoju publiku dimcinom - pustaju ono sranje iz 4 kanala jedno 15 minuta pre koncerta. Dok mozes da vidis publiku - ne valja.
Onako bez svetla sa bine i uz dimom udavljeno svetlo sa bara, mozes da nazres mozda 3 reda ispred sebe, i tu je kraj.
Atila izlazi i pocinje da chantuje - u publici mrtva tisina, niko se ne pomera (i tako ceo koncert). Svetlo je strasno odradjeno, jedan crveni reflektor iza njega, izgleda k'o da su se otvorila vrata pakla i da vatra polako guta i ostatak svega.
Izadjose i ostali i ono...
Ne mogu da kazem da se svega secam dovoljno jasno, zao mi je. Da se razumemo, bez uticaja bilo cega. Skoro 2 sata se slilo u minut, bez zajebavanja.
Na momente osecas talas kako ti udara u pluca i u zeludac i u grkljan i kako steze, osecaj je uznemirujuce prijatan. Nekada nisi siguran da l' si ziv, eto.
Svaki put kada je Atila izasao sa bine, ponovo su izlazili oblaci dima i sakrivali sve ostalo, i onda krene zvuk mraka da te steze. Neverovatne stvari. Deonice sa trombonom su bile... Cak ni ne znam sta tu da kazem Da legnes dole i ne mrdas nikada vise.
Pred kraj je prezentovan i kostim sa ogledalima koji te opasulji, skapiras sta gledas, i dalje ti nije jasno zasto se sve to desava, ali bar znas da se desava.
Inace, ja volim te vizuelne pizdarije - volim koncerte Rammsteina, volim Alcest album kavere, volim Guillermove filmove i volim kako bi Panopticon izgledao da nije album nego nemi film. Ko moze da skapira sta ovim hocu reci razumece i da:
Sun je kontra svemu tome - kao kada obrises sve sto znas o necemu i odes u minus i krenes odatle - i jebeno je mnogo dobro.
Ljudi su odlazili sa koncerta, izlazili, i nisu se vracali. Bilo je devojaka koje su molile momke da izadju napolje. Bilo je ljudi koji nisu poneli cepove za usi i koji su se cimali i trzali i cucali i raspadali.
Aplauz koji je bend dobio kada je okacio gitare u plafon je verovatno najduzi aplauz kojem sam ikada prisustvovala. Bend se naklonio, jako lepo raspolozen, a ljudi su samo stajali tu, u soku, i blenuli i tapsali. Zavrsis koncert u grcu i ne mozes dalje jos neko vreme.
Slede stvari koje ce vas manje interesovati, standardno
Put ka tamo je bio iznenadjujuce brz, given da smo delili kombi sa 7 putnika, od cega jedan madjar koji ne prica srpski i ne zna gde ide, dvoje definitivno madjara i jedan imigrant sa madjarskim pasosem, od cega su dvoje definitivno madjara toliko debeli da njihovo jebeno ulazenje u kombi traje 5 minuta po glavi dok se guze tamo-vamo i razmisljaju da l' je pametnije prvo dupe onda noge ili prvo glava onda dupe ili sta god. Naravno da su zdrali na obe petnaestominutne pauze, i pritom kasnili 15 minuta na pickup u NS-u. Vozac je bio ekstremno nadrkani debeli lik koji je lupao onim vratima od kombija kao da je proizvodjac tih specificnih vrata pobio sve macice koje je njegova macka omacila letos. Izbacio nas negde u sred Budimpeste, u srednjoj traci, i zapali dalje.
Ostatak dana provedoh trazeci kafic iz kojeg mogu da radim + nasla ovo
Nazalost, nije bilo vremena da se sve overi
Random notice je da je John Dyer Baizley look sve popularniji - ljudi su na svakom koraku, prosto nemoguce.
Na samom koncertu je bila toliko strangely appropriate ekipa Jebeni debeli azijat i random lik sa zuto plavim rancem za hiking, tacno ih gledas i vidis da sa svakim pojedinacno nesto nije u redu.
Molba benda da se kamere i telefoni ne koriste je delimicno ispostovana, i ti sto su pokusavali da blicaju su bili tako zahejtovani da su odustajali jako brzo. Jebem im ja mater nevaspitanu.
Mercha je bilo, nije bio ni skup - vinili, cdovi, majice, jastucnice i bandane. Steta sto su jastucnice bile bele
U povratku nas saceka prazan kombi koji je iz neshvatljivih razloga kasnio sat vremena. Stali na 5 minuta i stigli kuci u roku od 3 sata. Ovaj je bio manje nadrkan, al' je bio jednako lud
Da se ne zaboravi da je
Blagoje prodaja
Ostavljam potkovanijima da pricaju o svemu ostalom, my job here is done