Preslusao sam album par puta od sinoc - i utisci su mi... raznoliki. U sustini, sporije pesme su zastupljenije ovaj put (sto ne znaci da to lose). Prvih sedam pesama je sasvim solidno - ne odstupaju previse od onoga na sta smo navikli. "Celestial Bond" je odlicna, "Pohjola" mi se takodje svidja. "Last Breath" je, s druge strane, prava tragedija - onaj nesretnik (Markus?) na momente peva tako lose da vas hvata jeza. "Passion Proof Power" je nepotrebno dugacka - ima par sjajnih mesta, ali generalno, pesma je (barem meni) naporna za slusanje i previse usiljena (i oni operski vokali ovde kao da su pali s Marsa). Imao sam utisak da slusam filler u trajanju od 17 minuta. Obrada pesme "Bamboleo"... sumanuto. Sve u svemu, od jedan do pet, albumu bih dao 3+ - meni je ovo najlosiji Ensiferum album, ali i dalje zabavan i sa par upecatljivih pesama.