Nemojte mi ovde prodavati neke instant filozofije o svetu black metala.
Činjenica jest da je 90% black metala plagijatorsko smeće i mlaćenje prazne slame, i da se retko nađe neki doista kvalitetan bend. I kvaliteta jest spoj inventivnosti i dobroga koncepta, a produkcija jest manje bitna. Prilično je to nepravedno, jer novaca za dobru produkciju nedostaje nekim jako dobrim bendovima, nasuprot namerno lošoj produkciji Transilvanian Hungera i ostalih koji su pokušali nedostatak ''primitivnosti'' nadomestiti krčanjem.
Istina, Moonblood jest dosta jednostavna muzika, kao i dosta drugih kvlt bendova, no kompliciranost ne mora nužno značiti i neku kvalitetu. Pogledajte npr Emperorov Prometheus, gdje posve nestaje neka kontinuirana melodija i sve postaje krajnje rascepkano i teško za pratiti. To više umara uši nego što ih opušta. A Emperor je uvijek, od samoga početka, hvalio sam sebe, pa su ih i kritičari počeli hvaliti, i to ne nužno zbog kvalitete, već zbog tolike količine prepotencije i bahatosti, na kojoj bi i Sadam Hussein zavidio. Nemoj podcenjivati bendove koji su se raspali. Oni su svoje rekli, nema nastavaka, 10 albuma, 5 singlica, trideset Ep-eva, 5 reizdanja, tri DVD-a. Nema toga. Dva ili jedan album, i to je to. Tako se sprečava ponavljanje samoga sebe. Što Marduk jako dobro ilustrira. Samo povanlja isto ono od prije, samo bitno lošije. Od orginalnoga Marduka je ostalo jako malo, pa ja barem imam osećaj da su oni još svi skupa zbunjeni i neusklađeni.