Sjajna utakmica, kao i obicno kobna za moje srce i moj pritisak... pocetkom drugog poluvremena, nisam mogao da verujem sta rade... davali su im loptu u ruke... srce je popustalo, a pritisak odlazio u 3 lepe... kad se zavrsila 3/4, znao sam da je moje srce ugrozeno, al sam ipak ostao na nogama... drao sam se ko konj, pljujuci sudijama i realovim igracima majke i ostalu familiju... odlicno smo odigrali 4/4 i dobili, a moje srce je prezivelo... Skoro u svakom igracu sam video potencijal, pa cak i u tuznom Slavku Vranesu... Dopada mi se Rakocevic, jer nama treba jedna takva zivotinja, koja ce i iz nemogucih pozicija da zakucava... u nekoliko nasih zakucavanja sudija nije dosudio i faul, al dobro... Rasica necu da komentarisem, ja sam oduvek govorio da je on ODLICAN igrac i da ga treba malo sacekati... ekipu treba malo smiriti, posto luduje... pogotovo Tripkovica sa svojim ishitrenim sutevima... no, to ce Dule sve dovesti u red sa nekoliko samara... Bilo kako bilo, dobro je...