Prethodnog vikenda čekirao ovo, jedno od najviših imena na koncertnoj bucketlisti. Uslovi i put daleko od idealnog, ali u retrospektivi ništa ne bih menjao. Žena videla Pariz prvi put, a ja Skalcija i trupu u podrumu veličine moje dnevne sobe. Pre svega toga mi je univerzum u petak bacio curveball u vidu bombe na železničkoj, te smo umesto 4h išli 8h do Pariza, jebavali se sa 4 voza i BlaBla busom od Lila. Zamišljao sam doduše u nekim trenucima kako se Slough ekipa vuče preko pola planete da svira pred publikama koje ne bi ni taj autobus napunili, te je to malo olakšalo bus blues.
Elem, glavna stvar, gig je bio u genijalno nazvanom prostoru, Le Klub (i dalje mi smešno svaki put). Nisam imao pojam šta da očekujem, malo mi je bio red flag što je klub u samom centru Pariza, ali nipošto nisam očekivao da je u pitanju podrum u kome može možda 50-70 ljudi da stane, i to ako se nabiju skroz oko šanka u suprotnom ćošku (iza stuba, naravno), i gde realno samo 20 ljudi možda može da vidi ceo bend dok svira, a i to ako se svi poređaju po visini. Ja samo bio 4-5. red, pa pola vremena nisam video bend od glave na dole. Bilo nas par fanova koji smo pratili tesktove i sl., ali rekao bih većina od 50ak(?) okupljenih duša bila tu više da podrži. Romantika heavy metal kultova nekad nije baš romantična. A da, kad smo kod romantike, koncert morao da se završi do 22h jer je posle toga u istom prostoru trebao da se održi drag show
Bend zvučao korektno, ponekad super-tight, ponekad very loose Pokušavao sam tokom svirke da ne budem previše obazriv ako ovaj Trinđali ne odradi baš stari solo kako ga imam u glavi i sl., i bilo je nekoliko jammy momenata koji su bili aj da kažem simpa i dali malo još malo veći raw "live" feel svirci. Jesam uvek malo za te stvari u fazonu, daj bolje još neku pesmu, ali vidiš da im je to MO, pa uživaš u predstavi. Zvuk je bio recipročno očekivanjima za memlasti ćumez od prostora, solidno glasno, ali se sve čulo fino, sem vokala, ali je tu i sam Skalci par puta propuštao da uleti kad treba, skraćivao linije i sl. Uostalom, evo ovde i celog snimka, nekog Frenchia u prvom redu nije mrzelo da snima sve. Skalci ovde zvuči još i gore nego što je meni tamo iskreno.
Mnogo kukanja u prvih par pasusa, ali valja naglasiti da kad je valjalo i kad su pleli pesme kojima sam se nadao, da nigde drugde na svetu ne bih bio sem tamo.. Setlista sve u svemu dobra, šarena, sa zdravim naglaskom na Deadmen i Travellera. Bio mi je težak anti-klimaks koncertnom hajpu kad su otvorili sa Lizzy obradom, ali već posle sa Headhunter i jebenom Sky Chariots odma' krenuo dopamine rush za mesec dana. Morao sam da udaram u plafon od sreće na Chariots, toliko nije mesta imalo gde da se digne ruka dok se peva refren. Da su zamenili još Organon pesme sa Laser Enforcer i Ape Uprising pa bih dobio maltene savršenu listu za prvi put. Još sam se tripovao pred gig da pošto prvi put sviraju u Parizu da će da krenu gig sa "Hunchback"-om, ali realno je više da je Skalci verovatno i zaboravio da je napisao to
Um-pow-wow.