Dersu Uzala
-
Posts
2854 -
Joined
-
Last visited
Posts posted by Dersu Uzala
-
-
Meni se to nikad nije desilo ili ne pamtim da mi se desilo. Bas da zardja. A zivim blizu velike vode, tako da je vlazno mada nikad nije pretoplo. I koristio sam razne zice tako da i to otpada. Perem ruke pre svirke u principu a posle svirke prebrisem zice i vrat.
Nesto tu nije u redu ili sa zicama ili sa klimom. Neki rdjajuci agent u vazduhu?
-
Meni su svi ti testovi odavno prestali da budu iole bitni. Mozes da uzmes bilo koja dva uredjaja maltene, dva radija i da namestis prvo test da jedan bude 'bolji' a onda namestis drugi test da drugi bude bolji. Sve su to zamke za slonove, da ne kazem marketinske smicalice.
Ne znam na sta se klinci konkretno loze, nije mi toliko ni bitno, ne prodajem ni procesore ni hardver. Ali Intel i AMD su u nekom blesavom braku (imaju neke cross-license ugovore od 2001.) i jedan bez drugog i ne mogu. AMD ima (jedina firma na svetu, sto ce reci i u Americi) licencu da pravi x86 bazirane procesore a Intel ima licencu da ugradjuje u svoje procesore x64 extenzije za x86 procesore koje je originalno razvio AMD oko 1997. valjda. Intel je tada muljavio za EPIC tehnologijom koja je uvedena za Itanium procesore koji su kompletno 64-bitni i ne mogu da egzekutuju 32-bitne aplikacije u ludilu. To se i nije pokazalo kao briljantna ideja posto nikom nije palo na pamet da sedne i preradi par miliona Windows aplikacija sa 32 bita u nativni 64-bitni kod (prosta rekompilacija sa 64-bitnim kompajlerom jednostavno ne biva, nije to bas tako prosto inace bi se i Turci dosetili). AMD je s druge strane imao briljantnu ideju i hakovao x86 dizajn da omoguci egzekuciju bilo 32-bitnih bilo 64-bitnih aplikacija. U medjuvremenu je Intel odradio isti posao pa sad koriste sopstveni pristup extenzibilnosti x-86 arhitekture ali nekako i dalje se drze jedni drugih ko pijan plota a i ugovor je ugovor i tesko ga je raskinuti (doduse jednom su ovi iz Intela pretili AMD-ju i dali im 60 day notice, tamo negde 2006. valjda ili mozda malo kasnije). Anyway, otislo je to bilo i do US Supreme Court-a gde je donesena odluka da u tako kriticnom naucnom i industrijskom sektoru mora da postoje bar dve firme koje se bave razvojem i proizvodnjom tehnologije i komponenti jel bi u protivnom jedna firma imala i teorijski i prakticni jel monopol. A to ne biva navodno u US, tako su razlupali i onu naftnu kompaniju onomad (Standard Oil), pa potom i onu telefonsku (AT&T). I onu avionsku (PanAm) na neki nacin. Htedose oni onomad da razlupaju i Microsoft pre 15-tak godina ali je Bill pripretio da ce seli firmu preko vode u Vancouver i nacija se usrala jel. Dobar blef para vredi. Na kraju krajeva, ne odgovara ni jednoj od ove dve kompanije da se razidju, Intel bi morao da se osloni na tu sopstvenu implementaciju x64 extenzija (radi to sve ali su navodno dosta 'ideja' drpili od AMD-ja prvobitno pa bi ih to kostalo) a AMD bi morao da 'izmisli' svoju varijantu x86 implementacije (nije nemoguce, been done before, ali opet, kosta bre, ko ce to da plati).
Elem, Intel je bio super firma dok ih je vodio Andy Grove, a sad je postalo obicno palamudjenje ko i vecina tih hi-tech biznisa po Americi gde sad caruju kojekakvi MBAs umesto old school inzenjera koji su bili i menadzeri (cesto katastrofalni menadzeri istini za volju iako sjajni inzenjeri). Samo se nadvikuju, galame, kenjaju preko reklama, podjebavaju jedni druge a nekog kvantnog pomaka ni od korova. E sad, jedno vreme je Microsoft kosio a Intel vodu nosio jer im bilo stalo da se maksimalno rasire po trzistu, a kako drukcije nego preko najpopularnijeg OS-a jel. U medjuvremenu je to medjutim postalo moot point sto kazu i obzirom da je sad i Apple prisao stadu, ima se utisak da Intel komanduje paradom jer ima zaboga dve najvece firme na svetu koje pisu softver za bas njihov hardver, malo li je. A ovi iz MS i Apple se nasli u nebranom grozdju, kao cek sad otkud sad pa ovi da kolo vode, uvek je bilo obrnuto. Ko bi gori sad je doli sto kaze Petrica Kerempuh.
Sto se tice ovih ostalih firmi koje spominjes, prosao je taj voz. Prvo ovi imaju te exkluzivne ugovore koje Intel ne nudi nikom drugom. Drugo, kosta (verovatno i trece, cetvrto i peto). Prave Japanci jedino procesore koji mogu da se mere sa americkim. A monopol nad procesom izrade svega toga nemaju ni Intel ni Ameri ni Japanci. Svajcarci bato. Sva ta oprema je njihovih ruku (ne)delo. Bez Svajcaraca nema kompjutera i smart-phones i konzoli za igrice. Ali to je prica za neku drugu temu.
-
2
-
-
sve ok djede,tako je kao sto kazes,ali ga intel bas pretjera zadnje vrijeme,i to sad prosto lazu,vise se ni ne trude da natjeraju developere da kripljuju amd kao onda sa cinebench-om.
Pa to i nije neka bitka koju bi trebalo biti.
Druge su tu neke akcije u pitanju koje su bitnije. Vidi pod ono 20-tak.
-
Tesko je danas firmi kao AMD da parira firmi kao Intel. Grdosiji. To ne znaci da je sad, da ce biti ili da je ikad bila 'losija' firma. Previse tu ima promenljivih a ni igra nije bas 'fer plej'. AMD je fakat sirotinja u poredjenju sa ovim drugim, to je problem.
Inace sljako sam u karijeri projekte, sto hardverske sto softverske, na bar 20 familija CPU. Tako da, bilo je tu i ima svasta.Svako je u ponecemu bolji od mnogih drugih. Long story.
-
Radi se uveliko na tome (modlap, samarpan bento book laptop etc) samo guglajte modular laptop recimo. Video sam pre par nedelja ili meseci u nekoj emisiji fenomenalni dizajn za novi modularni laptop, sve se kaci preko zajednickog bus-a, pazaris samo sta ti treba ili udenes sta ti treba za poneti na posao ili teren. Nije problem elektronika per se, problem je industrija i nedostatak zelje za kolaboracijom/standardizacijom (ono na cemu je nekad davno Microsoft insistirao i postigao inace bi jos uvek ziveli u 1970.-toj godini da su se ostali pitali). U sustini nije standardizacija problem per se vec sto svaka firma zeli da njen dizajn postane standard jel. I da na konto toga uzima lovu od licenci i patenata.
A onaj baja sto demantuje ovaj phonebloks dizajn, pa on i nije neki baja sudeci prema sopstvenom iskustvu koje je opisao.
-
1
-
-
...Talisker 10 je divota...
A pri tome je najmanje kvalitetan i shodno tome najjeftiniji Talisker. Cek da probas Talisker 18 ili neki bolji (distiller's edition/old cask ili sherry cask). Na zapadu to i nije preterano skupo i ja na dnevnoj bazi alteriram Talisker 10 i Caol Ila 12. Ko da pijes viski iz bacve
. Ovi bolji deru naravno. Pre par godina sam puko 280$ za cetiri case, doduse u baru. Mogo sam celu fajlku da kupim za te pare, di mi bila pamet.-
1
-
-
Da bi zvucali 'konekad' moro bi Dejv da pocne ponovo da se gudrira i bar jednom godisnje ljucki da overdozira. I da vidis inspiracije.
-
1
-
-
Ja nikada nisam voleo spricer. Spricer je izmisljen da bi voda ubila ukus loseg vina. Dobro belo vino nemo guja da vas ujede da ikada pravite spricer. To je najveci greh koji postoji pri alkoholisanju belim vinom i uopste pri alkoholisanju.
Zavisi koliko ti je debeo budjelar i od ponude/potraznje.
Mene u'vate spriceri jednom u 3-4 godine na oko mesec dana. Ne vise od mesec, u ludilu. Posto nemam pristup domacem vinu petljam nesto sa uvoznim nemackko/francuskim rizlinzima koje volim brate da pijem i klot. Sto kaze Bijelo Dugme, 'ne pijem bevandu - cista voda - cisto vino'. Ja pijem sve. Ali volim dobro da pijem pa kad mi dune da pijem spricer/gemist (ili soda/mineralna, whatevs) isprsim se za 9-12-17 a ponekad i 20 baka za rizlimg za spomenoto raboto. I uvek mi prija vise onaj skuplji, mada naravno necu da ludujem pa da kupim rizling od 30-40 baka da gi mixam (dobro desilo se mozda jedamput-dvared).
Ali spricer od dobra rizlinga (spricer i mora da bude rizling, ne tamo neko belo vino, Svabo je to) je svakako bolji od ne znam tamo nekog sirketa. Samo ne budes glup oko cene, ali ono sto mozes da priustis. U Amerigi je pitje iz Europe skupo. Muy expensive.
NIje uopste ni poenta da postoji neki limit u kvalitetu vina ili budzetu vecma, ako mozes da si priustis neko vino (belo/rizling) neki put te spopadne da gucnes spricer. Spricer je recimo sports friendly, I've known people to drink it and play sports. Stoni tenis, da, ali i sire. Bilijar, sah a bogumi i kuglanje.
Ima seljaka veruj mi. Par puta samo sto nisam zaplakao kada sam video skrnavljenje predivnih spanskih vina.
Ay Caramba. Spanska bela vina za spricer. Where's the Spanish inquisition when one needs it.
-
Vuka za modulatora!!!
-
Tsung-Dao Lee's Address to the University Students on the Evening of December 10, 1957
Ladies and Gentlemen:
Representing all the laureates of this year I wish to thank you for arranging this delightful occasion. While all of us are happy about our own works, we realize that trying to understand the infinite wonders of nature with our limited human intellect is a story that has no ending. In connection with this I would like to tell you a little tale, taken from a Chinese novel, called "Hsi Yin Chi".
It's about a monkey.
This monkey, unlike other monkeys, was born out of a rock, and consequently he was very very intelligent. He happened to realize this himself - and that's how the whole thing started.
He began to grow ambitious.
First he wanted to become the king of the monkeys. This he achieved with no difficulty at all.
But soon he grew tired of being a monkey - of being even the king of the monkeys. Now he wanted to learn the ways of men. After years and years of studying human habits and behavior, he was able to dress like a man and talk like a man - indeed, he even managed to look like a man.
But again he was dissatisfied. Now he wanted to learn the ways of the gods. He went to the holy mountain, and after centuries and centuries of hard study and difficult research he did learn the ways of the gods. Indeed, he was able to acquire great magic power. He knew, for instance, how to travel 108,000 miles by one single jump.
So he decided to jump for heaven, - and he reached it in half a jump. There he demanded the position of a god. The emperor of the gods at first tried to ignore him, but the monkey was so persistent, that the emperor yielded and granted him the position of a god together with the title "The great saint".
But again the monkey grew dissatisfied. Now he wanted to be not only a god - but the king of heaven. The emperor of the gods had no choice. He was forced to fight the monkey, - and he did. But the monkey defeated the whole army of heaven. As a last resort the emperor of the gods asked the help of the great Buddha.
The Buddha came. He told the monkey that in order to become the king of heaven one ought to have some special qualifications. The Buddha opened his hand and said to the monkey: "If you want to be the king of heaven, you must be able to jump into my palm - and then out again."
The monkey looked at the Buddha, who was, say 100 feet tall. "I can travel 108,000 miles in one jump", he said to himself, "and this will be an easy way indeed of becoming the king of heaven."
So he jumped into Buddha's palm - and then made a big jump trying to get out. To be on the safe side, he kept on jumping. After millions and millions of years of jumping, the monkey began to feel a little tired. Finally he reached a place, which had five huge, pinkish columns. He thought that this must certainly be the boundary of the universe - the columns marking its very limit. He was very excited about this, and at the foot of the middle column he wrote: "The king of heaven was here." and very gay and very happy he started to jump back. At long last he reached the place from which he had started, and he proudly demanded to be the king of heaven.
The Buddha then, with his other hand, lifted the monkey up, pointed down into the open palm and showed him, just where his middle finger began, some tiny, tiny little words in the monkey's writing: "The king of heaven was here."
Since then there is in Chinese a saying: "Jump as you may, it is not possible to jump out of the Buddha's palm."
In our search for knowledge we may be making rapid progress. But we must remember that even at the bottom of the Buddha's finger we are still very far from absolute truth.
From Les Prix Nobel en 1957, Editor Göran Liljestrand, [Nobel Foundation], Stockholm, 1958
Copyright © The Nobel Foundation 1957
-
2
-
-
Interesantna stvarcica. A GoPro je keva, fakat. Mi smo pazarili ortaku onaj helikopter za rodjendan a onda je on namontirao GoPro i spijunira srez.
-
-
-
-
Ja radim web development u C# (radio sam i u C++ par puta ali to bas i nije vremenski produktivno iako je kod, pa samim tim i web aplikacija mnogo brza), ne kapiram u cemu je problem. C# kao jezik nema veze sa tipom razvoja (desktop vs web). Radi i jedno i drugo.
-
-
Samo ve jos starcuga treba. Ajd odatle breee.
-
@Vuk
Pa skapirao sam da ih neprilagodjenost impednase moze sjebati. Išao sam pretpostavkom da line6 na tim analog outima daje linijski signal na izlazu a kako postoji balanced ulaz za monitore kontao sam da nema veze ako je instr kabl. Uzimam svakako aktivne monitore, pa me je interesovalo da li je tu moguće koristiti instrumentalne kablove ali kapiram da ne. Hvala
@BLAGOJE
Još nisam presekao tačno šta bih...gledao sam po netu dosta i imam par ideja..Obzirom na to da nemam preveliki budžet ~40k za par još nisam siguran. Najverovatnije 5" neke (KRK, Yamaha, Alesis..). Prvenstveno za gitarski orijentisanu muziku.
Impedansa tu nema veze, ne igra nikakvu ulogu. Gitarski (instrumentalni) i TRS balanced kablovi nisu isti. Sem ako ne mislis na TRS balanced instrumentalne kablove
. TRS su trozilni mono kablovi (pozitivan signal, negativan signal i masa). Instrumentalni su uglavnom dvozilni (pozitivan signal i masa). Da bi spojio korektno (tojest da bi iskoristio to sto si platio, znaci balansirani output sa UX1 prema balansiranom ulazu na neki aktivni monitor sa TRS konektorom) moras da koristis adekvatni balansirani kabl. Ja imam onaj UX2 i KRK Rokit 8 monitore pa mogu da spojim iz UX2 TRS izlaz ili na monitorov TRS ulaz ili na XLR ulaz (drukcijim kablom, TRS->XLR jel). Kablovi sto kraci u principu, minimalne duzine koja radi posao (znaci da stigne samo do monitora).-
1
-
-
prastara tema,al moram reci,da je ovo najveca glupost koju sam u zivotu proitao...
Sto volim kad ispadnem glup u drustvu.
"In 924 the Bulgarians under Emperor Simeon destroyed the Serbian realm, and a large part of the Serbian population fled to Croatia. They were chased by a Bulgarian army led by Alogobotur, but Tomislav cut his advance into Croatian realm and entirely destroyed his army at the Battle of the Bosnian Highlands in 927. The huge battle, considered to be one of the most important battles in the history of south-eastern Europe, took place in the north-eastern part of Bosnia. The Croatians under Tomislav won a great victory, decimating the entire Bulgarian force."
http://en.wikipedia.org/wiki/Tomislav_of_Croatia
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_the_Bosnian_Highlands
Za tebe, sudeci po nadimku, verovatno je i Wikipedia pretezak koncept. Obaska sto postoje knjige napisane o tome.
Gazda teme,
Sorry for OT.
-
Ma kuliraj. Ja sam se oprostio od onog foruma. Zaboravih da ovde moze da se psuje sosue, ali mator sam i za to.
-
Joj. Fender i laz. Micim, joj.
-
da,i odje sam bio umart.
Al si mu ga dao odje u medjuvremenu
. -
Jos mu ga dajete.
-
Turskka papucha...
@Dersu - sitnica za americhku platu ili je neka drugarska rabota?
Pa da, poklon really.
-
1
-
1
-
. Ovi bolji deru naravno. Pre par godina sam puko 280$ za cetiri case, doduse u baru. Mogo sam celu fajlku da kupim za te pare, di mi bila pamet.
Breaking Bad (2008-2013)
in Film, serije, emisije
Posted · Edited by Dersu Uzala
(Po meni) epohalna glupost od serije (a la Sopranos), ali sta da se radi. Sad je oslobodjen nedeljni vecernji termin za jos vecu glupost. Na srecu, pogledao sam samo pilot epizodu onomad, pa tamo neku pre par godina, pa pretposlednju i poslednju. Whew.
Kapiram da 99% vas zabole, no budite njezni, kao nekada.