Neverovatno koliko se paznje posvecuje ovom "problemu".
Milijarde ljudi u starosti voli istu hranu koju su jeli kad su bili tinejdzeri, prija im da cesto odu na "stara" mesta, popricaju sa starim prijateljima, pricaju nekim svojim starim slengom itd..itd i to je ok, svima. Nikome nije shokantno. Kao, normalno.
E, ali kad se dodje do muzike, ovi mladji odlepe od tih adrenalin stavova i mlacenja prazne slame. Ocigledno, ako neko i u starosti voli muziku koju je slusao dok je odrastao - u ocima jednih on je car, a u ocima drugih idiot koji se ne ponasa u skladu sa svojim godinama. Sve nesto kao jako bitno i sad tu treba voditi neki rat. Nazalost, najmanje je onih koji kazu "on slusa muziku koju voli" i tu stave tacku, bez nekog posebnog dokazivanja teze. Sta tu ima puno da se bistri?
Nista novo ljudi, nasi pretci su do kraja zivota voleli muziku svoje mladosti, pa cemo tako i mi. Naravno, sa dodatkom svega kvalitetnog sto se skupi along the way. Razlika ce nici iz cinjenice da u njihovom detinjstvu nije bilo mjetala i punka, van toga sve je to stara prica.