Jovan Dučic
SUSRET
Jedne se noći beše srela
na jednoj zračnoj stazi,
duša u nebo što se pela,
i angel što na zemlju slazi.
Angel ispriča priču sjajnu
šta su nebeski vrti,
a duša cele zemlje tajnu;
magiju ljubavi i smrti.
I osmehnu se angel potom
na carstvo večnih zraka,
duša zaplaka za lepotom
igre svetlosti i mraka.
SAMOĆA
Leži reka rasuta u mraku,
Mrtva, bela. Ne čujem da prska
Ni talasić između gustih trska,
Ni ptić rečni gdegod u vrbaku.
Samo drhte u providnoj tmini
Dve tri zvezde bele u dnu svoda;
I diže se iznad nemih voda
Crn siluet šume u visini.
Dok blisnuše nebesa u času,
I šum čudan prođe po samoći,
Miris lipa dolinom se rasu:
Jedna duša minu posred noći...
na prvu pisem solo pesmu, na drugu horsku komp.
dve pesme koje oduzimaju dah pri prvom citanju.
@Dark Princess
Donekle jeste bio Rakic u pravu