Jump to content

Odelo

Iskreni članovi
  • Posts

    252
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by Odelo

  1. @RNA

    Naravno da to neće nekom doneti bogznakakvu zaradu od nekog malog benda, samo napominjem da je takva piraterija dosta jednostavna i svakako MOGUĆA kada je album izdat kao CD-R.

     

    Jos jednom te pitam, da li je bolje fabricki CD sa 2 strane ili CD-R sa 30 strana knjizice?

     

    Fabrički CD. Fabrički CD, all the way.

     

    Da imam bend kome je izdavač ponudio ove dve opcije samo bih se nasmejao i bez razmišljanja mu rekao da mi izda fabrički CD.

     

    A ako sam baš zapeo da mi booklet ima bar još tih nekoliko stranica, mogu od izdavača da tražim da mi odštampa tiraž, ali da malo pričeka sa izdavanjem albuma dok ne prikupi novac i odradi taj booklet kako valja. Na kraju krajeva, može i sam bend u toj situaciji da se postara i prikupi nešto novca da se taj booklet odradi sa još kojom stranicom, jer to su zanemarljive pare naspram toga koliko košta štampanje fabričkog diska.

     

    Elem, a što mora booklet od dve stranice uopšte da bude problem? Imam par originala sa takvim bookletima i neki i kao takvi imaju vrlo efektnu estetiku.

     

  2. Zasto bacati novac na izradu presovanog CD-a, kada za taj novac moze da se napravi isti tiraz sa bookletom od 30 strana, koji se opet nikom ne isplati da kopira. Da li je bolje imati u ruci presovani CD sa 2 lista ili CD-R sa bookletom od 30 strana, na kom ces pokazati i neku drugu dimenziju umetnosti sem muzike.Konkretno : ulozis 600-700 eura za 500 kopija presovanog CD-a. Realno taj ti tiraz nije potreban ali manje nije izvodljivo stampati. Umesto toga ti napravis 200 kopija, sa mnogo bogatijim bokletom i jos ustedis novac. Kopiranje nije moguce jer kopiranje bookleta zahteva veliko zezanje...

    CD-R? Pa tako ljudi i mahom rade ovde, što je tužna slika. Svi ti albumi što su objavljeni kao rezanci tim bendovima ne mogu da donesu gotovo nikakvu korist za neki eventualni diskografski proboj van Srbije.

     

    Gotovo pa svakome je od bookleta jako lako napraviti njegovog pirata koji je maltane isti kao original. Sve što ti treba je jedan pristojniji skener, malo đuskanja po fotošopu, a onda ga odneseš u štampariju da ti odrade te piratske omote (možda ti čak ni to ne treba ako imaš neki ultradobar laserski štampač). Zatim kupiš nekoliko praznih diskova, odneseš ih da ti na njima urade štampu koja je na disku, onda narežeš taj album...

     

    ...i eto - imaš svoj sasvim dobro urađeni original koji je u stvari pirat. Ako imaš svoju radnju ili držiš distro možeš komotno da ih prodaješ a da ljudi ni ne provale da su kupili pirate!

     

    Sa normalnim, fabrički urađenim diskovima takva neka priča je u startu eliminisana. Kad kupim takav CD ili vinil nema sumnje da sam kupio album. Kad pak kupim CD-R mogu da se zapitam da li sam ja to kupio album ili promo, demo, bootleg... a iako je to vrlo malo verovatno, možda su mi uvalili pirata, ko zna?

     

    gde je problem?U piratskim fabrikama ne treba dozvola. Ajd sad ces da me pitas gde ima piratiskih fabrika?

    Te piratske fabrike je držala mafija. Danas se mafiji te ilegalne fabrike čak uopšte ni ne isplate, a 90ih su se npr. masovno kupovali "bugari" jer su nama balkanskoj sirotinji tada odrađivali posao koji nam sada odrade download s interneta (koji tada nije postojao) i obični CD-R rezači (koji su tada bili luksuz i velika retkost)...

  3. Stvar je u tome da kad je album objavljen na CD-R može se dosta lako izpiratisati njegov pravi FIZIČKI format. Kada je u pitanju štampani CD, to ne možeš da uradiš i dobiješ još jedan "original"... Prvo, treba ti dosta novca za tako nešto, a i da imaš taj novac, opet ne bi to mogao da uradiš jer nemaš dozvolu za autorska prava koju bi morao da podneseš da bi ti ti diskovi uopšte bili odštampani.

     

     

  4. Stampani disk ili CD-R, koja je razlika?

    Pa, razlike su velike i vrlo očigledne.

    Prvo, CD-R može da se izpirateriše dok štampani CD ne može. Zbog toga je taj štampani CD jedan opšti standard za album, a CD-R to nije. Dalje, štampani CD je mnogo istrajniji i izdržljiviji od običnog rezanca.

     

  5. @Dushan S:

     

    Apsolutno se slažem, samo bih te malo dopunio jer si objasnio kako funkcioniše cela stvar u jednoj malo više mainstream priči. U okviru jedne underground metal/hardcore/punk/whatever priče ona ide istim tokom kroz drugačije detalje:

    1. Izdavanje albuma za diskografsku kuću je bitno jer VALIDIRA bend.
    Tačno, a ova stvar takođe važi i za underground.

    Pošto pričamo i o ovdašnjem raširenom fenomenu da se izdaju albumi na narezanim CD-R diskovima, ja mislim da to bendove skoro nikuda ne vodi. Kad imaš ŠTAMPANI CD ili vinil to znači da imaš i materijal koji je bez sumnje validiran kao album. Kada je to CD-R, on je album tek onako "samo usmeno" jer se ne nalazi na adekvatnom formatu pa je više kao kakav li luksuzno upakovani promo ili demo.

     

    Bez namere da nekoga vređam, ali mislim da kad bend ide s namerom da snima album mora da i do kraja insistira na tome da nađe izdavača koji će mu za taj ALBUM obezbediti i njemu adekvatan format, tj. štampani disk.

     

    Mislim, kad se radi o domaćem bendu koji mi se sviđa, kupujem ja i te zvanično izdate CD-Rove, ali je tu problem što se tiče stranaca. Oni će ga kao takvog jednostavno prevideti pri kupovini albuma, a distroi uglavnom neće biti zainteresovani da ga imaju na svojoj listi.

     

    Jednostavno, kad bend i izdavač izbace album kao CD-R, nisu ni svesni koliko su u startu diskvalifikovali njegovu prodaju i eventualni proboj benda van Srbije. A da je potrebno našim UG bendovima da tiraže svojih izdanja prodaju i kod underground publike van Srbije, mislim da je to valjda svima jasno.

    2. Ako izdavačka kuća ne prodaje CD-e nekog benda, neće im izdati sledeći album, i teže će se odlučiti da izda album nekom sličnom bendu.
    Tačno, uz dodatak da ta situacija mnogo teže padne underground bendovima i izdavačima. Malog UG izdavača drži par ljudi (ili čak samo jedan čovek) iz hobija te se ne vode time da izdaju nešto komercijano na čemu bi mogli da zarade već se vode po svom ukusu da pruže afirmaciju malim bendovima koje vole. Kad takav izdavač recimo pukne kintu da bi odštampao album jednog benda a on se uopšte ne prodaje, to može da ga dovede do situacije da uopšte ne može da objavi album drugog benda koga je nameravao, ili čak do gašenja samog labela.

     

  6. Problem je u tome sto ti ne shvatas da bend nema nista od toga sto ce mu izdavac izdati album (govorim o situaciji kod nas, a nije mnogo bolje ni "preko"). Na koji nacin izdavac po tebi pomaze svoje bendove? Cak su isle i price da Rock Express trazi pare za izdavanje albuma. Ne znam koliko su tacne, ipak je to rekla kazala. Ja sam svirao u 2 benda koji su izdali za domacu izdavacku kucu. Necu da je spominjem. Jedan je izdao album, drugi demo. Ovaj sto je izdao album dobio je 50 diskova, od kojih nije prodao ni 10, mozda 15, i dobio je odstampane omote uz "Kad ostanete bez diskova, rezite durge, imate omote". Slicno se desilo i sa drugim bendom, jedino ne znam koliko je diskova dobio. Jedini novac koji bend vidi od izdavanja albuma je ako kupis disk direkno od njega, ali taj novac nije ni blizu dovoljan da se bend "okrpi". Eventualno ako kupe nove zice i palice i to je to. Jedini nacin da se zarade pare, jesu svirke i prodaja majica, dukseva i sl. na istim.

     

    Osnovno što i underground izdavač treba da ponudi bendu je da mu plati štampanje izdanja i odradi mu, koliko je god u mogućnosti, promociju i distibuciju. Neki koji su u situaciji će čak pripomoći bendu i za troškove snimanja, uraditi mu majice i sl.

     

    E, sad, priča oko tih par domaćih izdavača često spada u ono - "srpska posla". Mnogima su poznati ti "uslovi" koje REX daje mnogim bendovima, poznato je da ovde praktično i nemaš izbor UG izdavača (REX nije underground izdavač, ma koliko to delovalo nekome drugačije), a masovno izdavanje albuma na rezanim diskovima je poseban fenomen (za koji sam uveren da ne vodi te bendove nikuda)...

  7. Tesko da ce bend da se oporavi od finansijskih problema koje prate snimanje albuma, tako sto ce izdavacka kuca da proda neki disk. Ako pricamo o velikim kucama, bend od diska ima 10-15%. Ako pricamo o malim kucama, bend ce eventualno dobiti 50 diskova, od kojih ce jednu trecinu da pokloni drugarima, maksimalno ce jednu trecinu prodati, a preostala trecina ce da skuplja prasinu, pa ce na kraju i to da se pokloni nekome.

     

    Underground bendovima i izdavačima znači svaki dinar da bi kako-tako opstajali.

    Kad kupiš album direktno od takvog benda - dao si mu svoj doprinos da se izvuče iz minusa ili da ga ublaži da bi mogao dalje da funkcioniše.

    Kad kupuješ album od UG izdavača povećavaš bendu šansu da mu taj izdavač izda naredni album i bolje ga pripomogne. Tim malim izdavačima isto znači svaki dinar da bi opstali, bolje pomogli svoje bendove i da bi mogli da prihvate još novih bendova i izdaju im albume.

     

    Uzgred, svirke su takođe često neizvesna stvar za male bendove. Mogu na njima da zarade neki dinar, ali ih one često mogu i oterati u minus.

     

    Slusaj bre ! Ne moram da kupim album. Album mogu da preslusam kod drugara, skinem sa neta, bilo sta. To je moje apsolutno pravo. Ako odem na koncert mogu da mi se svidjaju tri pesme, ostale cu da slusam onako, djuskam vatam ribe za dupe, ali cu ostaviti novac. Ako je bend sposoban da ugovori svirku gde dobar deo ide njemu, zaista sam srecan zbog toga.

    ZNAM, da kad kupim original bend ne dobija skoro nista.

    Za download, imam samo dve reci : glup si. zasto?

    Download je besplatan ali drzavi ostavis novac za internet, jer drzi monopol. Naravno, posto si navikao da te drzava pljacka onda to ne primecujes.

     

    Ponovo, jer ne može drugačije da se preformuliše: podržao si tu konkretnu svirku ali nisi podržao album. A račun za internet je = novac koji uplaćuješ za internet.

     

    Kad kupiš disk, ti nisi kupio i autorska prava na njega. Taj disk svakako posle možeš da iskoristiš i u pogrešne svrhe koje mogu da idu na štetu benda i izdavača. Te stvari su u eri interneta izmakle zakonima, ali ne i etici. A kao što rekoh, neki ljudi je imaju, a nekima pomanjkava.

     

    Download ima svoje pozitivne i negativne strane. Postoji download koji nekome neće prineti veliku štetu, koji je nekome uopšte neće naneti, a koji nekoga može da potpuno sabotira i uništi. Prosto, tu ne važi isti princip za svakoga i sve živo što ima CD, pogotovo kad uporediš na relacijama mainstream vs. underground i strano vs. domaće.

     

    My 2 cents, pozdrav

  8. Ja bend podrzavam tako sto cu da odem na koncert.

    Kupovina rezanog diska na ulici ili skidanje sa interneta se razlikuje samo u cinjenicama :

    1. Novac ide u privatne ruke i drzava ne dobija nista

    2. Najveci deo dobija drzava posto ima monopol nad internetom

    Ako pogledate malo bolje narodnjaci nemaju tiraze. Disk im je samo povod za gostovanje u emisiji i materijal za tezge.

    E sad dolaze koncerti i problemi koji vuku nastupi. O ovome je bilo reci na drugim temama i ne zelim da razvodnjavam.

    Ako moze neki muzicar da mi kaze koliko kosta snimanje jednog albuma. Znaci neki prosek.

     

    Podržavaš neki njegov koncert, ali NE PODRŽAVAŠ ga kad izda album.

     

    1. Država ne dobija ništa ali novac ide u POGREŠNE ruke, tj. nekome ko nema pravo na njega jer ga zarađuje na konto tuđeg rada. Taj novac je uzet na štetu onih koji su uložili u taj album i imaju pravo na njega a to su bend i izdavač. [Tu razmisliti koliko to štete donosi jednom malom underground bendu i njegovom takođe malom neprofitabilnom izdavaču]

    2. Nelegalni download je najčešće besplatan.

     

    Problemi estrade i narodnjaka sa tiražima me ne zanimaju. Inače, samo da odštampaš standardni CD ti treba minimum 500 evra. Za troškove snimanja ja nisam kompetentan, ali to sve zavisi koliko je bend zahtevan za snimanje, kakav ima pristup itd. Mada, i sam možeš otprilike da proceniš da je to u najmanju ruku barem još toliko koliko treba za štampanje diska.

     

  9. Voleo bih da objasnis ovo malo. Sta tacno ima bend od kupovine njihovog albuma?

    Ima makar toliko da se barem malo sastavi ili oporavi od dugova u koje je zapao da bi uopšte snimio album. Takođe, i da bi imao šanse da mu taj izdavač izda i distribuira naredni album. I izdavač je u finansijskoj neizvesnosti kad izdaje neki album. Nemoj misliti da je s izdavačima drugačije, jer ne govorimo o velikim korporacijama tipa EMI, današnji Nuclear Blast ili o mafiji iz Granda već o underground metalu, malim bendovima, ljudima koji najčešće nisu iz nekih bogatunskih porodica i o malim izdavačima koji ne rade svoja izdanja da bi na njima nešto zaradili i pretrgli se od novca. I sve to u zemlji Srbiji.

     

    Pa koji cilj ima ova prica??? Piraterija vam otima nesto sto nemate?? Ko ovde koga pravi...

    Ovde se priča o etici i to je sve. Neko je ima, a nekome izgleda pomanjkava.

     

    Cinjenica je da sam bend ima malo od prodaje albuma i da onda potencijalna piraterija ne donosi veliku stetu.

    Presnimavanje i tape-trading su činili uslugu malim underground bendovima tokom 80ih, rezanje CD-Ra a nešto kasnije i empetrica sredinom 90ih su im takođe bili korisni u smislu da bi neki ljudi uopšte mogli da čuju za njih... Međutim, ta vremena su odavno prošla, i danas kad imaš internet i myspace kakvu tu sad promotivnu korist domaćim bendovima mogu da donesu rezanje ili uploadovanje njihovih kompletnih albuma? Nikakva, čini mi se.

     

    Tantijeme nikada ne mozete da ocekujete i ako bude pravna drzava, jer muzika nije masovnog karaktera.

    Niko ih iz UG metala verovatno ni ne očekuje niti se nešto potresa oko njih. To je problem mainstream scene i oni se verovatno trude da ga reše kako znaju i umeju.

     

    ono za sony je bilo po globalnom pitanju, jer bila inace prica o kasetofonima. Znaci otpada ti teza, ovo je Srbija. Ponasanje kretanja na globalnom nivou se prenosi i na male sredine.

    Nisi me uopšte razumeo jer izgleda kao da nemaš nikakvu predstavu o tome kako otprilike funkcionišu određene stvari u undergroundu. Ti govoriš o velikim korporacijama, velikim svotama novca što je priča koja ide uz mainstream i sve ono komercijalno. Te priče nema u undergroundu jer se vodi drugačijom etikom.

     

    To što ću ilegalno skinuti kompletnu Cecinu diskografiju, neke albume izdate za Sony ili stvari iz novijeg Nuclear Blastovog kataloga bez bilo kakve želje da išta od toga kasnije kupim čak iako mi se dopadne je za njih samo mali ujed mrava na ogromno drvo.

     

    Kad se ta stvar radi sa albumom nekog domaćeg UG benda koji ti se dopada - to je već ujed parazita na vlat trave.

     

    sto vi piratski ne izdajete svoja izdanja, pa sav eventualni prihod ide vama???cega se bojite?

    Brale,

    Ovde su mnogi bendovi i tih par malih izdavača koji zaslužuju da imaju normalno odrađen CD primorani da ga na kraju objave kao narezani CD-R sa bukletom. Čisto da bi album uopšte izašao, ali tehnički je to kao da ga i nema i kao da je izdat običan demo sa fensi bukletom.

     

    Domaći štampani CD ti košta skoro tri puta manje od stranog, pošto smo mi jebiga zemlja trećeg sveta. Takođe, mnogi ne moraju da plaćaju nikakvu poštarinu za njega.

    Objavljeni album koji je imao nesreću da se pojavi na CD-Ru košta još manje.

     

    I šta još treba da se očekuje? Da kažem bendu da mi se jako sviđa njihov album pa će da mi ga presrećni donesu pod nos. Zauzvrat, daću im Orbit žvake ili neiskorišćenu kartu za GSP. Mada, mnogo mi je i to za album koji mi se čini da vredi. [/irony]

     

  10. Licno mislim da kasetofoni (naslednici magnetofona) nisu ugrozili muzicku industriju. Kaseta je dovela do pojave da mozes da slusas omiljenu muziku u pokretu, sto je dovelo do revolucije (sony-jev vokmen) sony je to uradio isto kada je lansirao minidisc. Sony ima svoju JAKU izdavacku kucu, a lansira nesto pomocu cega mogu da se snimaju koncerti i presnimava sa CD-a. Znaci Sony je lud. Mislim da nije. Verovatno malo ko od vas zna da su se pravile piratske ploce u eri ploca. Razlika je sto je to morala da napravi fabrika a nije mogao pojedinac. Stim sto je pojedinac morao da napravi perfektnu kopiju, jer je jedino tako mogao da proda. Elem, sto se tice sadasnje situacije, stvari stoje ovako.

     

    Sony je multinacionalna korporacija gde se svakodnevno obrću milioni. Dakle, boli njih kurac, a neka paralela s njima ti ne valja jer se ovde priča najviše o malom nezavisnom izdavaštvu i o muzici koja uglavnom ne može (a uglavnom ni ne želi) da ide van nekog undergrounda (metal, hardcore, punk itd.). Pritom, cela priča se događa u Srbiji.

     

    Mislim da danasnjoj srpskoj (metal ili bilo kojoj sceni) ide u prilog piraterija. Naravno ne ide nekom lenjivcu koji misli da od tantijema zivi, vec nekom ko pocinje, poput vas. Sto te vise ljudi u zemlji cuje, veca sansa da dodje na koncert. Sto te vise ljudi u svetu cuje, veca je sansa da nekad nesto prodas u zemlji gde je prodaja moguca.

     

    Ne, piraterija ne ide u prilog domaćim bendovima. Danas kada postoje majspejsovi, jutjubovi a većina ljudi koristi i neku solidnu internet vezu situacija je nikad lakša da dođeš do informacije o nekom bendu, čuješ iz par pesama/snimaka kako otprilike zvuči i onda se odlučiš da li su vredni da im odeš na svirku i KUPIŠ njihov album. I šta sad tu korisno piraterija i ilegalan download mogu danas da donesu jednom srpskom metal bendu? Nikakvu korist, već mogu samo da im idu na ŠTETU.

     

    Mozete da se vredjate kolko god hocete ali 98 % danasnjih srpskih izdanja ne zasluzuje da bude konzumirano u vidu kupovine originalnih izdanja. Zasto?

    Danas imate mogucnost da na jedan plastican medijum spakujete koncert od 4h + muziku (album), konkretno mislim na hibridni disk,sa jedne strane double sided DVD a sa druge muzika, ili neka druga kombinacija. To kosta mozda oko 50% skuplje nego obican CD (mislim na sam disk a ne na snimanje i obradu video materijala). To napravis u papirnatom omotu,recimo 400x300 mm (skoro kao povrsina na ploci), tako da mozes da izrazis kreativnost u papirnoj formi. Kada stavis to u radnju, ne vidim zasto bi neko skidao sa neta i rezao 3 diska, bez lepog omota. Samo diskovi ce da ga kostaju oko 50 din. Naravno mislio sam da cena bude kao na kiosku. Na DVD moze da se stave snimci promo spotova, koncerata, dokumetarac o bendu...ama bilo sta sto ce konzument imati a da nije samo muzika na CD, koji je vec prevazidjen kao medijum. Pogledajte omote nekih bluzera sa misispija, koji rade u tirazu od 500 primeraka, kao i ovde...tamo se svira bluz, na svakoj raskrsnici, ali ne odustaju, trude se...zarazliku od ...

     

    Pa mislim da je onda bolje da se ovi naši još manje trude ako većina ljudi ima poput tebe taj "oću preko leba i pogaču" stav.

  11. Jesu posebni, ali treba samo polagano s njima ;)

     

    Jedini njihov nešto mekši album je The Circus Maximus, a ta prva dva (meni barem) uopšte nisu tako laganica iako su tek možda 50% heavy metal.

     

    Mystification je fenomenalan, mada je on opet još jedna posebna priča za sebe što se tiče Manille Road. Malo je tehničkiji i više speed metal u odnosu na ostatak diskografije.

     

    Crystal Logic, Open The Gates i The Deluge su pravi klasici heavy metala, nikako ne propustiti ili olako podceniti. Dosta sirov, varvarski i težak zvuk, nema produkcijskih našminkavanja, energična svirka, vajb u najboljem epskom maniru, interesantne a jednostavne metafore i priča tekstova... Uh bre, pa sve ono što mi čini jedan dobar HM, više od toga ne mogu da tražim! :pivopije:

     

    Ko počinje s njima, možda bi bilo najbolje da ima pristup kao recimo za Candlemass, Solitude Aeturnus ili neki drugi doom bend, bez obzira što ML baš i nisu doom. Većina stvari im zahteva taj neki "doom trip slušanja" jer im je muzika malo nekomunikativnija i kanda su pomalo mračnjaci. Distancirani su dosta svesno od te hitmejker HM priče, pa verovatno zato nisu baš lako svarljivi, pogotovo onima koji su naviknuti na WASP, Running Wild i sličan, malo više catchy zvuk.

    • Upvote 1
  12. Било како било, тих лудих година младости моје најгоре су пролазили јадни панкери/анархисти, ем су их тукли скинси, ем смо их тукли ми (металци, јелте)...

     

    Pardon Klerikalni, a koji to "mi metalci"?

    Mi ponosni metalheadi smo bre gospoda ljudi i nemamo veze sa vama dizel-hipicima koji se jednom istripovaše da su "metalci". Mi smo vas uvek prezirali i podsmevali vam se, a prema pankerima i anarhistima imali veliki rešpekt i uglavnom se fino družili sa njima a čak ih ponekad smatrali i za braću.

     

    On topic: Skrewdriver je sranje.

     

    Prijatno i doviđenja.

  13. Your vote was registered!

     

    Thank you for participating.

     

    Please don't forget: If you buy a ticket in our online-shop, using the same email address, your band receives 10 points in the vote! [što znači: pukli ste u startu]

     

    Please also keep in mind that any cheating, manipulations of the voting system or multi-votings can lead to a disqualification [eh, bedak] of your favourite band [:wub:]

  14. "Brzi RUSKI doom metal iz FINSKE"

     

    Oksimoron! Ludilo, zezanje, ghetto!

     

    Za ovo ne bih rekao da je doom, mnogo je sladunjavo, evrovizijski i pop. Imaju interesantan koncept (valjda), ako ništa drugo.

  15. @Prince Of Darkness:

     

    Ali... zašto? :meshuggah:

     

    Mada, i ja imam neka takva khm, "kontroverzna" mišljenja s kojima sam verovatno u manjini. Recimo - ja stavljam The X-Factor na prvo mesto ispred svih ostalih Maiden-a i mišljenja sam da im je to poslednji dobar album koji su snimili...

  16. Mr Crowley je meni najbolja pesma u metalu uopšte. A War Pigs je jedna od najslabijih pesama Black Sabbath-a uopšte. Imaju mnogo bolje na prvim albumima, recimo N.I.B je daleko bolja od nje. Uz to, poznat je od ranije moj stav da su Black Sabbath sa Diom i Ozzy Osbourne solo bolji od Sabbath-a sa Ozzy-jem. Naravno, kad kažem Ozzy solo, mislim na prvih par albuma. Za Randy-ja Rhoads-a smatram da bi postao najbolji metal gitarista svih vremena da je ostao živ.

     

    Uh, ajme majko, šta sve neću pročitati po ovom forumu, al' ajde... tebe je makar zabavno čitati s vremena na vreme. ;)

     

    Doduše, kad sam bio baš klinac, sećam se da mi je onaj uvod u Mr. Crowley bio, ono, totalni MRAK. :opusteno: Sada mi je ipak jasno da je Ozzyjev solo bio vrlo bled u poređenju sa Sabbathima i pun onih jeftinih shock-rock trikova, iako je imao i par dobrih momenata i nekoliko dobrih pesama koje su mu se izgleda samo omakle.

     

    Te, zakaj ti je, bre, Mr. Crowley ispred War Pigs?

  17. Nekoliko albuma s ove liste mi se sviđa, ali...

     

    ...u časopisu kakav je Terrorizer i najveće smeće će dobiti veliku ocenu, bitno je samo da je izdato na nekom parajlijskom hip labelu. Sve u službi marketinga i to je to. Kad je to High On Fire bio TOLIKO dobar bend? Ah, da, zaboravih, pa oni su na Relapse-u! :)

     

    Ma, whateva, godišnje top-liste su iovako ionako totalno ghey. :muzicar:

×
×
  • Create New...