Jump to content

Odelo

Iskreni članovi
  • Posts

    252
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by Odelo

  1. Jednostavno - CAR!

     

    Meni je i ovo bilo interesantno:

     

    U septembru 81. Gile ga u SKC-u pita da li hoće - on kaže hoće. Reč je o formiranju rok benda Električni orgazam u kome je po sopstvenom priznanju Jovan B. Jovanović proveo “pet godina u podrumu, sa pneumatskom bušilicom u glavi i lepljivim oblakom marihuane, koji se mogao seći nožem, oko glave i drhturavog mozga u njoj. I preživeo. Nekoliko albuma, puno koncerata, proputovao onu (!) Jugoslaviju bio slavan u pravo vreme”.

     

    Još jedan dokaz da je Orgazam u stvari najveći ''stoner rock'' bend u nas!

  2. OK, idemo redom. Metal je od samog svog pocetka "ideoloski" bio samo pobuna protiv autoriteta i roditelja, te se svodio na zahtev za malo vise teen zabave i po mogucstvu seksa. Nosili su ga bendovi koji su plasirali takvu poruku samo da bi postali popularni, a obracali su se tinejdzerima koji ciji je maksimalni domet bio jedina zelja da se malo vise zabave i da imitiraju svoje muzicke idole. U tom smislu metal, sve sa podrazavanjem sviranja gitara u publici nije bio nista drugo do moda.

    Ista priča vrlo komotno može da ide i na punk i hardcore, a o gotiku da i ne pričam. Jedino što su nijanse te zabave nešto drugačije od pokreta do pokreta. A što se tiče mode, nije poenta što će neko stil ove grupe ljudi morati čisto sociološki da okarakteriše kao 'moda', bottomline je da metalci, pankeri i korovci generalno pokazuju prezir prema modi i da žele da distanciraju svoj stil od tog pojma. Gotik populacija ne, jer su opsednuti kreiranjem svog mrčnog izgleda.

    To sto ti ne znas za "angst" kao specificni termin u industriji i gothic-u, te sta je on znacio i jos uvek znaci, je tvoj problem. No to ne ponistava postojanje istoga. Ono sto se danas naziva gothic je trajalo do uspona Sisters of Mercy. Te muske Mortise su postojale i onda, tacnije od pocetka "pokreta", dakle i Virgin Prunes i gomila drugih su tako izgledali.

    Da, znam šta pojam angst predstavlja, ali je problem u tome što je gotik kao stil vrlo površan, pretenciozan i izveštačen (isključujući njegovu raniju manje definisanu fazu). Danas se gotik uglavnom odnosi na šminku i žurke, muzika i neke ideje su u nekom sasvim desetom planu. To se može primetiti i ovde na ovoj temi gde je fenomen 'no no! bela majičica na gotik najtu!' pomenut hiljadu puta u raznim varijacijama. U današnjem rocku, gotik uglavnom važi za jednu uopštenu kreativnu stranputicu. Što nije bio slučaj tokom tog početka osamdesetih kada taj dark nije bio tako klišeiziran i uniformisan a od čega gotik danas ne može da pobegne.

    Future Pop koji pominjes nije goth produkt nego predstavlja finalnu fazu umiranja EBM-a od kojeg se razvio. Dakle pricas o prilicno razlicitim kategorima.

    EBM je svejedno deo koga prihvata ''Gotik subkultura'' ili grešim?

    Sa trece strane metal i punk su bile dve veoma antagonisticka ravoja stvari.

    U svojoj osnovi, nisu. Čak je i NWOBHM izvesne elemente preuzeo iz punka. Motorhead je bend koji tada povezivao i jednu i drugu stranu, a Black Sabbath je ipak bio poštovan od jednog broja punk bendova, pa čak i uticao na neke. Boom punka je bio opšti fuck you na sve dotadašnje vrednosti celokupne muzičke scene tih godina, što je naravno uključivalo i metal. No, to se izmenilo već sredinom osamdesetih i metal i punk/HC se od tada prožimaju i dopunjuju. O ovome bih mogao do sutra i da navodim gomilu primera, ali sam trenutno malo umoran...

  3. Imam utisak kao da ti ne razumes zasto je to tako kako jeste. Nije pitanje u poziranju, goth nastup jeste teatralan, ali u to pocelo zato sto se time prenosila neka poruka okolini. Gothic je nastao iz panka i to je angazovana potkultura. Nije prazna moda kao sto je to npr metal. Tuga/depresija nije tu zato da bi se bilo tuzno. To jebilo zato sto je svet sranje. To je bila introvertna reakcija na okolinu.

    Metal nije 'moda'.

    A što se tiče trte-mrte ''angažovanosti'', ''potkulture'', ''poruke okolini'' gotika i njegove ''tuge/depresije'' jer je ''svet sranje''... stvarno neozbiljno.

    Taj gotski punk je zaista imao smisla dok je sve to trajalo tih par godina, ali ne kontam kakvu to sada angažovanost nosi neka ružna, muška figura Mortiše Adams za klavirom? Ili još gore, gomila neke trash muzike, 'popa budućnosti', a u stvari jeftina elektronika koja asocira na Scooter i neki ubogi Dojčland trens tehno s početka devedesetih? Kakve to ima veze sa punkom?

    S duge strane, metal i punk su uvek bili i ostali veoma povezani.

  4. Pa, sad, nekako je i normalno za bendove koji pređu 25. godinu svog postojanja da se onda malo više šlepaju na račun nekih vrhunaca što su do tad uspeli da urade.

     

    Partibrejkersi su na primer doživeli svoj vrhunac u tamo nekom periodu '94-'96 kada su izdali 'Kiselo i slatko' i sa tim albumom tada bili definitivno bend br.1. Posle toga nisam baš propratio naredne albume Brejkersa, ono što sam površno čuo mi je zvučalo OK, ali ipak slabije od svih tih stvari sa 'Kiselog i slatkog'. A i bez obzira na to, vidno je da je sad sva ta euforija za njima opala posle 10 godina.

    Koja i Disciplina opet ne znače isto sada kao što su bili recimo velika fora krajem osamdesetih u BG alternativi, a doživeli zatim sredinom devedesetih bum kao Disciplin A Kitchme. Slično bi prošao i EKV da je nekim čudom opstao do danas, s tim što se oni danas ipak još uvek dosta slušaju, najviše zbog toga što je na sreću uspela da se kako-tako sačuva ta neka enigma vezana za Milana Mladenovića.

    Idoli su poodavno stvar prošlosti i nostalgije, a još neki naši odlični, manji ali kultni bendovi kao Luna, La Strada, Boye itd. su onako u globalu manje-više zaboravljeni. Ali jebiga, to je ovde jednostavno tako, jer se olako bacaju u zaborav ili se podcenjuju neke stvari koje su ovde vredele.

     

    Sad, El.Org. konkretno je doživeo vrhunac još tamo '86-'88 sa 'Distorzijom' i 'Letim, sanjam, dišem'... Na 'LSD-u' biggrin.gif su imali taj opštenarodni narodnjak 'Igra r'nr' cela Jugoslavija' koji ih je tada veoma dobro prodavao, ali ih je kasnije potpuno progutao. Tako da ih danas 90% ljudi samo pamti po toj stvari koja za Orgazam nije ni malo reprezentativna. Znam eto nekoliko ljudi kojima su im samo zbog te stvari bili razumljivo odbojni, ali su ih već drugačije gledali kad sam im dao da čuju prvi album ili 'Lisabon'... A ta tri albuma posle osamdesetih su im potpuno dobra, čak donekle i u skladu sa vremenom. Ali eto, nisu nešto baš prošla, mada mislim da to dobrim delom čak i nije njihova krivica...

  5. Zavisi od ukusa. Meni su u principu svi njihovi albumi simpatični, pa čak i 'Letim, sanjam, dišem' koji je, ono, previše sladunjav, neka zašećerena verzija T Rex-a. 'Distorzija' je prvi album koji sam u životu preslušao i zavoleo.

     

    'Lisabon' mi je bez razmišljanja na prvom mestu. Strašan album, gomila ideja na kojima bi im i Bauhaus ili stari Killing Joke bez blama pozavideli.

×
×
  • Create New...