Prvo bi trebalo da razdvojimo nastanak/poreklo života i evoluciju života/svih živih bića jer to može da se posmatra kao dve odvojene teme. Sve se menja, cela planeta se menja, a sa njom i živa bića na njoj. Ključna reč za evoluciju je adaptacija, onaj ko je bolje prilagođen preživljava i njgovo potomstvo se širi, oni sa falinkom otpadaju i to je to, proces traje već milionima godina. A što se tiče porekla života, evo jednog pitanja za razmišljanje. Po čemu bi Zemlja bila toliko posebna da ja samo na njoj nastao život, ili još bolje-zašto bi život uopšte morao da nastane na njoj ili uopšte u našoj mlečnoj galaksiji. Možda je poreklo života univerzalno, nastalo samo na jednom mestu na početku svega, ( al’ na koji način u to da ne ulazim) i onda se odatle širio na sve strane po svemiru, pa je davno, davno, prva bakterija ili šta god došla i do Zemlje. Stvarno dosta više da je Zemlja univerzalna, da od nje sve potiče i nastaje, ne budite geocentrici, ne okreće se ništa oko nas osim onog kamena od Meseca. Ne počinje sve od nas, niti će završiti sa nama.
A za religijsko/kreacionističke ideje ne znam šta da mislim. Zašto bi Bog bio samo na Zemlji, koje su njegove granice delovanja, samo naša galaksija ili i šire? I zašto neki oblici života moraju da nestanu kad nisu dovoljno dobro prilagođeni prirodi (u poslednjih stotinjak godina tu spadaju i one vrste koje imaju problema kako da izbegavaju čoveka) Pa šta bi sa dinosurisima i svim ostalim bićima od kojih ostadoše samo fosili, zašto su svi oni nestali. Možda bi da su preživeli to pre 65 miliona godina sad oni vladali nad nama i bili mnogo X inteligentniji od nas. Al’ eto zglajznuli su i sad smo mi glavni. A i mi-ljudi se stalno menjamo, bolesti i ratovi uklanjaju slabe, jači guraju dalje i tako to ide sve dalje i dalje. Selekcija i adaptacija je stalno sveprisutna i u osnovi je daljeg napretka ljudi kao vrste (apropo toga kako na nas ovde razorno deluje negativna selekcija u većini stvari).