najtuznija ubistvo Djikija i ceo period do sahrane...idem u skolu,zove baka i kaze Miki pokusali su da ubiju Djikija....MOLIM?!ok pokusali...izvuci ce se...(jebote suza mi je upravo krenula).u skoli ortakinja salje sms za vesti...nista se ne saznaje...i onda...ceo svet BUM!cao...sedim u poslednjoj klupi placem...neki me zajebavaju neki govore u fazonu ajde brate iskuliraj...razredna me pusta kuci...dolazim kuci gledam TV i neverujem...narednih par dana sam se jos i smirio...ali kad je dosla sahrana...nisam smeo da odem.mislim da bi mi srce prepuklo od bola.za sve ove scene na zalost ima mesta u mojoj glavi...i neki pogled,nesto odredjeno cega se setim..npr bilbord koji sam gledao dok mi je baka javljala to,tabla u ucionici,klupa...ne mogu da vam opisem koliko su to jaka secanja za mene...