On je bio vrabac slomljenog krila

a ja sam bila vrabica ustekana u struju

to nas je cinilo savrsenim parom

pod babinim okom pod kisom

za onim stolicama

dok nam se pod nogama krisom podavao grad

 

on je bio vrabac slomljenog krila

prekrasnog kljuna prekrasnog tamnog oka

a ja sam bila vrabica nakostresenog perja

jos uvijek ustekana u struju

euforicna od zelje da impresioniram vrabca Gruju

 

mozda smo bili savrseni par

dok smo hodali onih nekoliko koraka iza viteza i njegove dame

on iza viteza ja iza dame

mozda smo i bili dok smo jeli dok smo pili

i raspravljali o cudnoj pozi iz Samcare

 

rekli su mi poslije da se tresao i grad

 

mozda i ako zasto i kako

za krilo sam ga htjela taknuti

al se nisam usudila pomaknuti

pa nas ipak rastavi zivotni sud

i jedan trg i miris cvijeca

te je krenuo dalje svako na svoj put

 

ova pijesma i dan danas nema kraj

iako je taj topli jesenjski san licio na raj

i sto bi i sto ce biti samo nebo zna

pa nek ova pijesma ostane vesela

paperjasta pticija

al na kraju ipak nicija!

Vau kakav punk sve mi se prisra

hm....

ali ali.. tipicna hellen-sister! doduse, mpzda sa malo vise neznosti nego inace..

 

svidza mi se!

Hell, zanimljivo kao i uvijek.

Goatik i hvala na iskenom komentaru, sestrice!

 

Gothic-Rock, hvala!

Paperjasto osvežavajuće za starog prolaznika...