Slika prva:

 

Otvara vrata kafica koji mirise na cokoladu, jaku kuvanu kafu i vatru.

Ja ulazim prva. On uzima moj kaput, otresa snijeg sa njega

i stavlja ga na gomilu drugih kaputa. Pogledom trazi slobodan sto.

Odlucuje se za jedan blizu kamina. Ja se slazem. Sijedamo, a najradije bih bjezala.

 

Slika druga:

 

Konobar dolazi. Uljudno i hladno nas pita sta zelimo.

Narucuje sebi sladju kuvanu kafu, meni bez secera.

Meni se zapravo danas pio caj sa rumom. Ne kazem nista.

 

Slika treca:

 

"Sta ti je?"

"Nije mi nista."

"Zasto onda cutis?"

"Ne cutim. Mislim, cutim, ali ne desava se nista."

"Volis li me?"

 

Slika cetvrta:

 

Zvoni mu telefon. Javlja se veselim i zivahnim glasom,

stavljajuci ruku na drugo uho da bi bolje cuo.

Zmurim. Gledam crnilo puno upaljenih zutih, zelenih i ljubicastih linija.

On se smije. Ja pokusavam da se sjetim koliko je kostala jakna koju sam sinoc kupila.

 

Slika peta:

 

"Vidim da nesto nije u redu. To je muski instinkt."

"Ja sam mislila da muskarci nemaju instinkte."

"Reci mi, ljubavi, sta ti je?"

"Nista. Umorna sam."

"Hoces da te vodim kuci da spavas?"

"Ne tako umorna."

"Nego kako?"

"Umorna od ovoga u sta smo se pretvorili. Od svakodnevice. Od sebe, tebe... nas."

"Hoces da te sjutra vodim negdje izvan grada?"

"Ne radi se o tome da nadjemo resenje za sjutra."

"Samo mi reci sta zelis."

"Nista. Proci ce."

"Volim te."

 

Onda cutanje.

 

Slika sesta:

 

Kazem mu da bih htjela da idemo doma, da mi je dosta buke i kafe.

On diskretnim pokretom ruke poziva konobara da donese racun.

Placa i ostavlja napojnicu koja je za moj ukus prevelika.

Konobar mi zadovoljan pridrzava kaput dok ga oblacim.

Napolju je hladno, mirise na snijeg, on me zagrlio,

a ja osjecam nesto cudno kako divlja u meni. Nesto poput straha.

 

Slika sedma:

 

Sjedimo u njegovim kolima. Cekamo na semaforu.

Ja pusim, on se trudi da me ne pogleda.

Mali digitalni sat pored volana broji nasu patnju.

Ja se trudim da budem neprimjetna.

On se trudi da smisli gdje smo se zajebali.

Pali se zeleno svjetlo na semaforu.

On jos uvjek stoji. Nema nikog na ulici.

Okrece se prema meni, gleda me uzarenim i usijanim ocima,

mala vena u uglu oka pulsira (pouzdan znak da je iznerviran).

"Molim te, reci mi o cemu se radi," kaze nakon duzeg vremena.

Na semaforu se pali zuto, a odmah potom i crveno svjetlo.

 

p.s. Nastavice se...

nastavi. mislim da znam kuda ovo vodi. kratki razovi...

Slika osma:

 

Penjemo se stepenicama posto lift u ulazu ne radi. Nasi koraci odzvanjaju,

penju se do samog vrha ulaza, a onda se jezivo skliznu niz kicmu. Ja sam ispred njega i ne vidim ga.

Mislim da trazi kljuceve od stana po dzepovima, ali to je samo moje nagadjanje.

Ispred stana mi kaze da su kljucevi kod mene.

Vadim kljuc iz tasne.

Otkljucavam vrata (pakla).

Ulazimo u stan, hladni i tudji.

Ljubav smo ostavili ispred ulaznih vrata.

 

Slika deveta:

 

Govorim mu da idem da se osvjezim.

Ulazim u kupatilo i tupo zurim u neku malu sivu mrlju na bijelim plocicama. Mrzim mrlje.

 

Slika deseta:

 

Stojim ispod tusha i pustam polu-hladnu vodu da se sliva niz moje lice.

Placem. Ne bih da placem, ali ne mogu se kontrolisati.

Suze se same slivaju, mijesaju sa vodom iz tusa i odlaze u slivnik.

Slusam vodu kako prska po kadi. Pitam se gdje sam se zajebala.

Vagam svijet oko sebe. Jezicak nepravde je prevagnuo. To me porazilo.

 

Slika jedanaesta:

 

Izlazim iz kupatila i zaticem ga kako nepomicno sjedi pored prozora,

gleda negdje, u neku meni nestvarnu daljinu, a cigareta mu dogorijeva medju prstima.

Izgleda tako bespomocan i ranjiv, tako razoruzan. Prilazim mu tiho.

Stavljam ruku na njegovo rame. On se trgnuo, kao da je za trenutak zaboravio moje postojanje.

Vjestim i gotovo neprimjetnim pokretom se oslobadja mog dodira.

"Treba da pricamo," kaze. Odmicem se.

 

Slika dvanaesta:

 

Prociscava grlo. Ne gleda me u oci i pocinje pricu.

"Znas, ako mislis da ostanemo zajedno, trebalo bi da... Ma, volim te i osjecam se glupo,

ti kao da si se ogradila od mene. Pokusavam da doprem do tebe,

ali ti si se iskljucila iz svega, odlutala si za nekom svojom imaginacijom,

i osjecam da si mi sve dalja i dalja."

 

Slika trinaesta:

 

Poslije mog brzog i nepromisljeno izgovorenog "mislim da te ne volim vise"

razgovor je naglo pukao. Rijeci su ostale da vise u vazduhu,

da lete okolo kao bezglave ptice, da tuku u samo cvoriste emocija.

"Ne volis ti vise nikoga," kaze konacno nakon duzeg cutanja.

 

p.s. Nastavice se...

Ја сам овде, обмањен називом теме, очекиво фотке пропланака Борче и како се раја пржи док чека троцифрени превоз.

 

Slika cetrnaesta:

 

Cutimo vec dugo, toliko dugo da mi se cini da je sve sa ovog svijeta nestalo

osim naseg cutanja koje se manifestuje tupim zujanjem u usima

i zvukom automobila koji ulijece u sobu kroz pritvoren prozor.

On u jednom trenutku spusta glavu, prelazi preko nje rukama

kao da pokusava da skine nesto ljigavo i ljepljivo sa lica.

Udahne duboko, kao da nesto hoce da kaze, a vec u sljedecem trenu

ga vidim kako odmahuje glavom i kako odustaje od bilo koje price.

 

Slika petnaesta:

 

"Zadrzi rijeci, ne trebaju mi," kaze i na krevet pored mene baca gomilu pisama

povezanih obicnom crnom vrpcom. Pisma koja sam mu pisala.

 

Slika sesnaetsa:

 

Gledam ga kako odlazi, gledam njegov nonsalantan hod, njegovu urodjenu smirenost,

gledam njegova od ocaja blago pogurena ledja, gledam kako svakim korakom koji napravi

sve vise i vise stari na moje oci, gledam njegovu ruku kako se podize,

kako hvata kvaku toliko cvrsto da su prsti pobijeljeli, gledam ga kako otvara vata,

gledam kako pravi jos jedan korak i izlazi iz sobe, potom ga gledam kako prolazi kroz dugacki hodnik

i shvatam da sam sa njim toliko dugo da ja vise ne znam kako cu funkcionisati bez njega.

 

Slika sedamnaesta:

 

"Stani," kazem.

 

Slika osamnaesta:

 

On se zaustavlja. Savija ruku u laktu, a onda je pusti da slobodno padne.

Gledam ruku kako se ljuljuska u vazduhu. Onda blago povija glavu, duboko udise vazduh,

bucno ga izdahne, podize glavu, rukama jako masira sljepoocnice nekoliko trenutaka

i potom se okrece prema meni.

 

Slika devetnaesta:

 

Pokusavam da se sjetim zasto sam mu rekla da stane.

Gledam njegovo iznervirano lice, gledam u zutu straftu na plavoj majici,

gledam venu u uglu oka kako ponovo pulsira, gledam jednu pricu kako se rusi izmedju nas

i pokusavam da se sjetim zasto sam mu kojeg vraga rekla da stane.

 

Slika dvadeseta:

 

Gleda me upitno. Ocekuje da nesto uradim ili kazem.

 

Slika dvadeset i prva:

 

"Mislim da si zaboravio kljuceve od auta," kazem nakon kraceg premisljanja.

 

I nije boljelo. Moglo je da boli, ali nije.

 

Kraj!

Bravo, vec sam se zabrinula da cesH nastaviti tu vec,

vijerujem, napornu i trulu vezu....

ovako je bolje, dobro si se izvukla na kraju!

Edited November 11, 200618 yr by Hellenoranotos

ima ovde neceg sto mi se dopada... tema ne... nedoradjeno ali mi se svidja ova podeljenost na slike....

Fala lipa.

e, ali jeziv je tempo pripovedanja u odnosu na radnju...! nekako, kao da si same sekunde iscepkala na male vecnosti, sto apsolutno docarava atmosferu trenutka... jezivo.. ali fino.

nije lose, podseca me na one kratkle price koje ne sluze nikakvoj svrsi ali u kojima lezi najvec umetnost.

e, ali jeziv je tempo pripovedanja u odnosu na radnju...! nekako, kao da si same sekunde iscepkala na male vecnosti, sto apsolutno docarava atmosferu trenutka... jezivo.. ali fino.

 

 

Dobro receno! Slazem se.

Ja pusim, on se trudi da me ne pogleda.

Mali digitalni sat pored volana broji nasu patnju.

Ja se trudim da budem neprimjetna.

On se trudi da smisli gdje smo se zajebali.

Pali se zeleno svjetlo na semaforu.

On jos uvjek stoji. Nema nikog na ulici.

Okrece se prema meni, gleda me uzarenim i usijanim ocima,

mala vena u uglu oka pulsira (pouzdan znak da je iznerviran).

"Molim te, reci mi o cemu se radi," kaze nakon duzeg vremena.

Na semaforu se pali zuto, a odmah potom i crveno svjetlo.

 

svidza mi se.Ova rechenica me je sad uzasno zacnula u pravu tachku...

Bas je lepo, umes lepo da docaras sta zelis da kazes....

Ali opet vise bih voleo da je nekako "dublje" ispricano

Hvala...

Aj prestanite da se drogirate picka vam materina nishta vas ne kapiram:(

Hm, samo opusteno...