Jump to content

Budizam


Recommended Posts

787. Kako sebe oplemeniti

 

Kada na Plemeniti osmostruki put gledamo na pravi način, tada on nije nešto što bi trebalo da nas zbunjuje, ne mislimo kako je on nešto vrlo teško i ne upinjemo se da zapamtimo sve te pali termine i njihovo značenje, već nastojimo da živimo onako kako je to i naš učitelj Buda činio.

 

Kada Plemeniti osmostruki put primenimo u praksi, bilo da se radi o govoru, zarađivanju za život, sabranosti, koncentraciji, naporu, bilo da se radi o dolaženju ili odlaženju, kada jednostavno praktikujemo osnovne stvari na način koji je samma, ne stvara problem ni nama ni drugima, tada čitav taj Plemeniti osmostruki put postaje praktičan i relevantan, čineći na kraju i nas same Plemenitom osobom.

 

Ven. Pemasiri Thera

 

 

205441_504968612860857_149727168_n.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

788. Patnja drugih

 

Kada patiš zbog onoga što ti je neko drugi učinio, to je zato što ta osoba pati duboko u sebi, toliko da se patnja prelila i izvan nje. Toj osobi nije potrebna kazna, potrebna joj je pomoć. I to je poruka koju ti je poslala.

 

Thich Nhat Hanh

 

 

Man_Crying.jpg

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

789. Smiren i postojan um

 

Jedan od velikih problema sa kojim se meditanti sreću tokom meditacije na dah jeste ideja da pri tome ne bi trebalo da imaju misli. A kad se misao ipak pojavi, smatraju je ometanjem, preprekom. I tada nastaje bitka unutar uma. Isto je sa fizičkim bolom: pretvaraju ga u borbu. Svim silama se upinju da dostignu smiren i stabilan um. Ali ako um postane smiren i postojan na prirodan način, kroz blagonaklonost, a ne na silu, tada je takav smiren um lakše i održati takvim.

 

Zanimljivo je da u okviru plemenitog osmostrukog puta, koji je Buda izložio kao način na dostignemo slobodu od patnje, sabranost dolazi pre samadhija (koncnetracije). To jasno pokazuje koliko je važno naučiti da budemo sabrani, naučiti da budemo svesni, da zaista znamo šta se događa iz trenutka u trenutak. Iz toga prirodno dolazi samadhi. Dakle, praktično, kad pokušavamo da naučimo da budemo svesni svoga daha, možemo ujedno pokušati da budemo svesni svega onoga što se događa u našem umu i telu. Čak i ako shvatite da um nije skoncentrisan, da nije miran, već sama činjenica da to znate, da to prihvatate, potpuno menja situaciju.

 

Ja živim u jednom centru za meditaciju na Šri Lanki i u njemu je naglasak na tome kako da kao ljudi sa svim obavezama nezaređenih integrišemo meditaciju u svakodnevni život. Kada budistički monasi dođu ovamo da meditiraju, ponekad ih ohrabrujem da odu dublje u koncentraciju, zato što imaju priliku za to, jer nekad žive u džungli, na osamljenom mestu, gde zaista mogu da prodube svoju koncentraciju, da prodube samadhi. Ali kada sam sa laicima poput vas, ne naglašavam toliko ulazak u duboku koncentraciju ili samadhi.

 

Jer vremenom sam se uverio da laici koji dođu u Centar ponekad dostignu duboko stanje koncentracije dok su ovde, jer je ovo vrlo tiho i mirno mesto, pogodno za razvoj koncentracije. Ali kada odu odavde i nađu se na trgu obližnjeg grada, njihova koncentracija se izgubi, njihov mir se izgubi. Zbog toga, sada pokušavam da naglašavam važnost svesnosti i učenja da radimo sa svim ometanjima, učenja kako da se nosimo sa emocijama koje se pojavljuju u raznim situacijama. Dakle, kada su u Centru, ohrabrujem ljude da rade sa emocijama koje stvaraju patnju u svakodnevnom životu, da se sprijatelje sa njima i istražuju ih. Ako to uspeju da nauče tokom boravka u Centru, onda kada odu mogu da nastave da sa njima rade u bilo kojoj situaciji u životu.

 

Godwin Samararatne

 

nilambe.jpg

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

790. Um koji luta

 

Pitanje: Još uvek imam jako mnogo misli. Moj um mnogo luta, iako pokušavam da budem sabran na jednu stvar.

 

Odgovor: Ne brini zbog toga. Pokušaj da svoj um održiš u sadašnjosti. Šta god da se pojavi u umu, samo ga posmatraj. Ne vezuj se za to. Čak ni ne želi da se otarasiš tih misli. Tada će um dostići svoje prirodno stanje. Nema razdvajanja na dobro i loše, toplo i hladno, brzo i sporo. Nema mene i tebe, nema sopstva uopšte. Postoji samo ono što jeste. Kada ideš u prošnju hrane, nema potrebe da činiš bilo šta posebno. Jednostavno hodaj i posmatraj ono što jeste. Nema potrebe da se vezuješ za izolovanost ili osamu. Gde god da si, upoznaj sebe tako što ostaješ prirodan i pažljiv. Ako se javi sumnja, posmatraj je kako dolazi i odlazi. Vrlo jednostavno. Ni za šta se ne vezuj.

 

To je kao da ideš putem. S vremena na vreme naići ćeš na prepreke. Kada se susretneš sa nečistoćama uma, samo ih uoči i prevaziđi, ne vezujući se za njih. Ne razmišljaj o onim preprekama koje si već savladao. Ne brini o onima koje nisi još ni video. Drži se sadašnjeg trenutka. Ne lupaj glavu oko dužine puta ili odredišta. Sve se menja. Pored čega god da prođeš, ne vezuj se za to. Na kraju će um dostići svoju prirodnu ravnotežu, kada se vežbanje odvija samo po sebi. Sve stvari dolaze i prolaze same od sebe.

 

Ajahn Chah

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

792. Potrebna nam je svesnost

 

Kada ugledamo nešto, odmah se jave asocijacije na prošlost, na osnovu njih privlačnost i odbojnost, a onda i identifikovanje: sve naše želje će nastati, kao i ego, slično tome i naše predrasude i preubeđenja. Sve to nastane i sprečava nas da vidimo stvari kakve zaista jesu, bez iskrivljavanja. Ovo je vrlo važno i zanimljivo područje za posmatranje, a u vezi je sa funkcionisanjem percepcije.

 

Uzmimo na primer hranu: vrlo je interesantno u kom trenutku zapravo osetimo ukus hrane. Na izvestan način, to je kada je prvi put ugledamo; i onda krenemo da je jedemo sa svim našim asocijacijama, sviđanjima i nesviđanjima. Čak pre nego što smo i stavili zalogaj u usta, tu smo hranu okušali mentalno. Ovo je jedan primer kako na osnovu opažaju nastaju pojmovi ili kako nastaju predubeđenja.

 

Ista se stvar može dogoditi u vezi sa slušanjem. Na Šri Lanki u ovom trenutku mnogo se govori o podmetnutim bombama. Kada Šrilankanac čuje zvuk petarde, on istog trenutka oseti strah, povezujući taj bezazleni zvuk sa bombom. Na osnovu informacija primljenih kroz naša čula (slike, zvukovi, mirisi, ukusi, dodiri i naravno misli) stvaramo sopstveni svet. Iskrivljujemo stvari i to nam onemogućuje da ih vidimo kakve jesu.

 

Da bismo zaista uživali u stvarima, potrebna nam je svesnost. Ako je imamo, u stanju smo da uživamo čak i u malim stvarima kao što je cvet, list, mrav, cvrkut ptica. Velika je razlika ako je vaša svesnost, vaša pažnja tu dok gledate, kušate, slušate itd. Možda ćete biti u stanju da nešto vidite kao da ste ga ugledali po prvi put. To je jedan divan kvalitet koji možemo razviti uz pomoć svesnosti. Kada vam uspe da na stvar gledate kao da je prvi put vidite, u tom trenutku postajete istinski živi.

 

Godwin Samararatne

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

793. Zašto podučavam?

 

Nigrodha, možda misliš: "Asketa Gotama tako govori kako bi privukao sebi učenike". Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka onaj ko je tvoj učitelj ostane i dalje tvoj učitelj. Ili možda misliš: "On želi da napustimo pravila koja smo do sada sledili". Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka pravila koja si do sada sledio ostanu i dalje tvoja pravila. Ili možda misliš: "On želi da napustimo život koji smo do sada živeli." Ali ne treba tako da zaključuješ. Neka život koji si do sada živeo ostane i dalje tvoj život. Ja ne govorim vođen nijednim od tih razloga.

 

Postoje, Nigrodha, štetne stvari koje nisu do sada bile napuštene, stvari koje prljaju, vode ka preporađanju, zastrašujuće, donose bolne stvari u budućnosti... Radi napuštanja tih stvari ja podučavam Dhammu. Ako vežbaš u skladu sa tom poukim, stvari koje prljaju biće napuštene... i još u ovom životu, uz pomoć sopstvenog viđenja i razumevanja, stići ćeš i boraviti u punoći savršene mudrosti.

 

Udumbarika-sihanāda sutta ( DN 25.23)

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tsung-Dao Lee's Address to the University Students on the Evening of December 10, 1957

Ladies and Gentlemen:

 

Representing all the laureates of this year I wish to thank you for arranging this delightful occasion. While all of us are happy about our own works, we realize that trying to understand the infinite wonders of nature with our limited human intellect is a story that has no ending. In connection with this I would like to tell you a little tale, taken from a Chinese novel, called "Hsi Yin Chi".

It's about a monkey.

This monkey, unlike other monkeys, was born out of a rock, and consequently he was very very intelligent. He happened to realize this himself - and that's how the whole thing started.

He began to grow ambitious.

First he wanted to become the king of the monkeys. This he achieved with no difficulty at all.

But soon he grew tired of being a monkey - of being even the king of the monkeys. Now he wanted to learn the ways of men. After years and years of studying human habits and behavior, he was able to dress like a man and talk like a man - indeed, he even managed to look like a man.

But again he was dissatisfied. Now he wanted to learn the ways of the gods. He went to the holy mountain, and after centuries and centuries of hard study and difficult research he did learn the ways of the gods. Indeed, he was able to acquire great magic power. He knew, for instance, how to travel 108,000 miles by one single jump.

So he decided to jump for heaven, - and he reached it in half a jump. There he demanded the position of a god. The emperor of the gods at first tried to ignore him, but the monkey was so persistent, that the emperor yielded and granted him the position of a god together with the title "The great saint".

But again the monkey grew dissatisfied. Now he wanted to be not only a god - but the king of heaven. The emperor of the gods had no choice. He was forced to fight the monkey, - and he did. But the monkey defeated the whole army of heaven. As a last resort the emperor of the gods asked the help of the great Buddha.

The Buddha came. He told the monkey that in order to become the king of heaven one ought to have some special qualifications. The Buddha opened his hand and said to the monkey: "If you want to be the king of heaven, you must be able to jump into my palm - and then out again."

The monkey looked at the Buddha, who was, say 100 feet tall. "I can travel 108,000 miles in one jump", he said to himself, "and this will be an easy way indeed of becoming the king of heaven."

So he jumped into Buddha's palm - and then made a big jump trying to get out. To be on the safe side, he kept on jumping. After millions and millions of years of jumping, the monkey began to feel a little tired. Finally he reached a place, which had five huge, pinkish columns. He thought that this must certainly be the boundary of the universe - the columns marking its very limit. He was very excited about this, and at the foot of the middle column he wrote: "The king of heaven was here." and very gay and very happy he started to jump back. At long last he reached the place from which he had started, and he proudly demanded to be the king of heaven.

The Buddha then, with his other hand, lifted the monkey up, pointed down into the open palm and showed him, just where his middle finger began, some tiny, tiny little words in the monkey's writing: "The king of heaven was here."

Since then there is in Chinese a saying: "Jump as you may, it is not possible to jump out of the Buddha's palm."

In our search for knowledge we may be making rapid progress. But we must remember that even at the bottom of the Buddha's finger we are still very far from absolute truth.

 

From Les Prix Nobel en 1957, Editor Göran Liljestrand, [Nobel Foundation], Stockholm, 1958

Copyright © The Nobel Foundation 1957

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

794. Naslednik Dhamme

 

Onaj čije je poverenje u Tathagatu postojano, duboko ukorenjeno, ustaljeno, učvršćeno i ne može ga pomutiti bilo koji monah ili braman, nijedno božanstvo, Mara, Brahma, niti bilo ko drugi na ovome svetu, taj može s pouzdanjem reći: "Ja sam istinsko dete Blaženog, rođen iz Dhamme, stvoren Dhammom, naslednik Dhamme."

 

Aggañña sutta (DN 27.2)

 

 

ven-julie-at-metta-forest.jpg?w=225&h=300

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

795. Tri stava

 

 

 

 

Tri unutrašnja stava nas sprečavaju da primamo neprekidni tok blagoslova. Ti stavovi se mogu uporediti sa tri lonca: pun lonac, lonac u kom je otrov i probušen lonac.

 

Lonac koji je pun do vrha nalik je umu prepunom stavova i predubeđenja. Sve već znamo unapred. Imamo toliko fiksiranih ideja da ništa novo ne može na nas da utiče ili nas navede da preispitamo svoje pretpostavke.

 

Lonac u kojem je otrov liči na um koji je toliko ciničan i cepidlački da sve zatruje svojom grubošću. Nije u stanju da se otvori i u njemu nema spremnosti na istraživanje učenja, niti bilo čega drugog što dovodi u pitanje naš "pravednički" gnev.

 

Lonac sa rupom je sličan rastresenom umu: naše telo je tu, ali smo mi izgubljeni u mislima. Toliko smo obuzeti razmišljanjem o letovanju iz snova ili o tome šta je za večeru da ostajemo potpuno gluvi za ono što biva rečeno.

 

Znajući koliko je to tužno primati blagoslove, a ne biti u stanju da od njih imamo koristi, Šantideva želi sebe da sačuva od tuge tako što ostaje otvoren i pažljiv. Ništa se neće popraviti, kaže on, sve dok zaista bolje ne razumemo sled uzroka i posledica. To je poruka koju vredi ozbiljno razmotriti.

 

Ajahn Chah

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

796. Kraj sveta

 

Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Sāvatthija, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapindika. Tada Rohitasa, sin božanstva, u pola noći, bleštav tako da obasjava čitav Đetin gaj, otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni mu se, pa stade sa strane. Dok je tako stajao, obrati se ovako Blaženome: "Gospodine, je li moguće putujući upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, onaj gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja?"

 

"Ja kažem, prijatelju, da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja."

 

"Odlično, gospodine, čudesno, gospodine, koliko je istinito to što reče Blaženi. Nekada sam bio prorok po imenu Rohitasa, učenik Bhode, moćnog hodača. Brzina mi beše takva kao kad snažni strelac — dobro obučen, iskusne ruke, dobar nišandžija — odapne strelu među palmove senke. Korak mi se protezao onoliko koliko je istočno more daleko od zapadnog. U meni, obdarenom takvom brzinom, tako dugačkim korakom, pojavila se želja: ‘Otići ću na kraj sveta.’ I tako sam — stogodišnji život, život od stotinu leta — proveo putujući stotinu godina — izuzev vremena utrošenog na jelo, pijenje, žvakanje i gutanje, mokrenje i pražnjenje creva, kao i na spavanje da bih pobedio umor — ali nisam stigao na kraj sveta. I umro sam na tom putu. Zato je odlično, gospodine, i čudesno koliko je istinito to što reče Blaženi".

 

Kad ovo bi rečeno, Blaženi odgovori: "Ja kažem, prijatelju, da putujući nije moguće upoznati, videti ili dostići drugi kraj sveta, gde nema rođenja, ni starosti, umiranja, nestajanja i ponovnog rođenja. Ali u isto vreme, ne tvrdim da je moguće dokrajčiti patnju, a da se ne dosegne kraj sveta, nego ukazujem na to da je upravo u ovom telu, čiji je uzrast ograničen, a spoznaja oskudna, sadržan svet, pojava sveta, dokončanje sveta i put koji vodi dokončanju sveta.

 

Nikad se putovanjem dostići neće

kraj ovoga sveta – nikad.

Ali, bez stizanja na kraj sveta

nema izbavljenja od patnje i nespokoja.

 

Zato, istinski mudrac,

znalac u pogledu ovoga sveta,

znalac u pogledu kraja ovoga sveta,

proživevši svetački život, smiren,

upoznavši kraj sveta,

ne žudi ni za ovim svetom

niti za bilo kojim drugim.

 

 

Buda

Rohitassa sutta (IV.45)

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

797. Jedno magično mesto

 

Ako otvorimo oči, ako otvorimo um, ako otvorimo srce,

ustanovićemo da je ovaj svet jedno magično mesto.

On je magičan ne zato što nas prevari ili se

iznenada promeni u nešto drugo, već zato

što je u stanju da bude na tako živopisan i blistav način.

 

Chögyam Trungpa Rinpoche

 

 

399292_600721899951109_1292370615_n.png

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • 3 weeks later...

799. "Tajna" praksa

 

Učenik: Vaše učenje mi je vrlo jasno i razumljivo. Zaista vam hvala na tome! Ja najviše patim zvog svoje anticipacije gubitka... naročito gubitka moje partnerke/supruge, koja je 14 godina starija od mene. Na intelektualnom nivou znam da mi to što radim stvara veliku patnju. Znam da bi "trebalo" da napustim taj strah od nekog budućeg gubitka, ali ti točkovi patnje se u meni i dalje okreću. Postoji li neko tajno "kako" u čitavom tom sistemu napuštanja? Mislim da bih voleo da znam kako ste vi radili sa vezanostima/odbojnostima na svom putu.

 

Učiteljica: U stvari, mislim da ne postoji "tajna" napuštanja naših vezanosti (sem dubokog uvida u nepostojanje sopstva ili prazninu). Problem je u tome što se mi ne suočimo i ne prihvatimo prolaznost. Nadamo se da će onaj ili ono što volimo zauvek ostati isti. Ali to je nemoguće. Svi susreti se završavaju rastankom. To su stvari kakve jesu -- uvek i svuda. Zato, u međuvremenu, ima smisla uživati u sadašnjosti. Kako je to tužno straćiti sopstveni život na strah od budućnosti! Molim vas, skoncentrišite se na to da negujete ljubav i sreću ovde i sada i dopustite svemu što dođe da se odvija sopstvenim ritmom i u svoje vreme. Možda bi trebalo da negujete sabranost na sadašnji trenutak i posmatrate osećanje straha kako nastaje i nestaje, a da se sa njime ne identifikujete.

 

Jetsunma Tenzin Palmo

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

800. Napustite loše

Napustite ono što je loše. To je moguće. Kada ne bi bilo moguće, ne bih vas podsticao da to činite. Upravo zato što jeste moguće, kažem vam: "Napustite ono što je loše". Ako bi napuštanje onoga što je loše vodilo ka gubitku i patnji, tada vas ne bih podsticao da to činite. Ali zato što vas vodi ka koristi i sreći, zbog toga kažem: "Napustite ono što je loše".

 

Negujte ono što je dobro. To je moguće. Kada ne bi bilo moguće, ne bih vas podsticao da to činite. Upravo zato što jeste moguće, kažem vam: "Negujte ono što je dobro". Ako bi negovanje onoga što je dobro vodilo ka gubitku i patnji, tada vas ne bih podsticao da to činite. Ali zato što vas vodi ka koristi i sreći, zbog toga kažem: "Negujte ono što je dobro".

 

Buda

Adhikarana vaggo, AN II.19

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

801. Nečistoće uma

 

"Zamislite parče tkanine uprljane i masne, koju bojilac potopi u jednu ili drugu boju za bojenje tkanine: plavu, žutu, crvenu ili ljubičastu. Ona će potom izgledati loše obojena i flekava. A zašto? Zbog nečistoća na tkanini. Isto tako, kada je um uprljan, može se očekivati da stigne na nesrećno odredište.

 

A koje su to nečistoće koje uprljaju um? Tvrdičluk i pohlepa su nečistoća koja uprlja um. Mržnja… bes… ogorčenost… nezahvalnost… oholost… zavist… tvrdičluk… obmana… prevara… tvrdoglavost… plahovitost… uobraženost… arogancija… samoobmana… nepažljivost jeste nečistoća koja prlja um.

 

Buda

Vatthasutta (MN 7)

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

MLAD MESEC - sreda, 4. septembar 2013.

Oproštaj

Teško ga je uočiti, tako suptilnog,

dok za svakom željom juri;

mudrac neka svoj um štiti,

jer zaštićen um sreću donosi.

Dhammapada, strofa 36

Kada god motrimo na ovo srce/um, negujemo unutrašnju svetlost. Kada je svetlo u našem spoljašnjem svetu slabo, često se desi da se sapletemo o neku stvar. Možda umesto komada užeta ugledamo zmiju i pojurimo što dalje, obuzeti bezrazložnom panikom. Pomanjkanje unutrašnje svetlosti na sličan način izaziva u nama šašave reakcije, uništava prirodni osećaj lakoće u našem srcu. Samo zato što stanja uma ne vidimo jasno, reagujemo i stvari činimo još gorim. Na primer, možda se osećamo povređenima zbog nečega što se dogodilo pre mnogo godina i od tada nas je mučilo ogorčenje, samo zato što ne vidimo istinu naše reakcije. Oproštaj nije nekakva sintetička vrlina kojom prekrivamo svoje modrice. Iako sećanje na ono što se zbilo možda ostane, uvek imamo izbor hoćemo li ili ne u to sećanje uneti ogorčenje. Ova praksa je sasvim suptilna i teško ju je uočiti, ali je vredna našeg napora.

S ljubavlju,

monah Munindo

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

806. Svesnost je tvoje utočište

 

Svesnost promene osećaja, stavova, raspoloženja, promene materijalnih stvari i emocionalne promene... ostani sa tim, jer je to utočište koje je nerazorivo. Ono samo nije nešto što se menja. To je utočište u koje možeš imati poverenja. To utočište nije nešto što možeš da stvoriš. Ono nije tvorevina. Ono nije nekakav ideal. Ono je vrlo praktična stvar i vrlo jednostavna, ali je lako preći preko nje i ne uočiti je. Kada si sabran, tada počinješ da uočavaš... tako stoje stvari.

 

Ajahn Sumedho

 

 

collage.jpg

  • Upvote 2
  • Downvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne očajavaj Sale, ide nova prilika :bigblue:

 

 

807. Pet postignuća meditacije

 

Iako meditacija privlači mnoge ljude zbog svojih izvanrednih rezultata na planu relaksacije, oslobađanja od stresa i bola, kao i opšteg zdravlja tela i uma, u budističkom kontekstu važno je imati na umu još jedan skup ciljeva. Istrajnim naporom i redovnim vežbanjem možemo se nadati da ćemo ostvariti i pet važnih duhovnih postignuća.

 

Prvo, meditacija nam pomaže da postanemo potpuno svesni onoga što se događa u umu i telu ovde i sada. Prečesto prođemo kroz dan poput mesečara, zabavljeni prošlošću ili sanjareći o budućnosti. Sabranost nas uči da se probijemo kroz maglu i usmerimo fokus pažnje na sadašnji trenutak.

 

Drugo, zbog ove nove svesnosti, u stanju smo da jasnije vrednujemo razložnost i prikladnost svega što kažemo i činimo. I kao rezultat, pravimo mudrije i korisnije izbore.

 

Treće, meditacija nas uči da sopstveno telo, osećaje, opažaje, misli i svest vidimo upravo onako kakvi jesu, iz trenutka u trenutak. A videti sebe jasno jeste ključni prvi korak ka tome da na pozitivan način promenimo svoj život.

 

Četvrto, kako se naša praksa produbljuje, i svet oko sebe vidimo na naročit način, bez iskrivljavanja. Stižemo do razumevanja da sve što postoji -- uključujući i nas -- jeste u međusobnoj zavisnosti sa svime drugim i da je sve u neprekidnom procesu menjanja. Zbog toga, shvatamo da nam nijedna osoba, mesto, stvar ili situacija ne može doneti trajno zadovoljenje.

 

I na kraju, naučimo da sebe potpuno posvetimo kontemplaciji ili meditaciji, uviđajući da se jedino sledeći Budin primer možemo nadati da za sebe pronađemo trajni mir i sreću.

 

Henepola Gunaratana: The Four Foundations of Mindfulness in Plain English

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

808. Prioriteti

 

Morate biti načisto koji su vam prioriteti u životu. Koja je najvažnija stvar u životu za vas? I onda, ako imate čitavu listu prioriteta, morate da pronađete gde je mesto meditacije na toj listi. Ako je posvećenost meditaciji među prvih nekoliko prioriteta, možda na mestu jedan, dva ili tri, tada će se već ta činjenica pobrinuti da vaša meditacija bude redovna. Jer ako ste svesni svoje posvećenosti, tada nikada nećete reći: Nemam vremena za meditaciju.

 

Ovde može biti korisno ustanoviti da li vi zaista volite meditaciju, da li vam je zanimljiva, jeste li u stanju da razvijete znatiželju za nju i da li ste u sebi jasno razvili osećaj za njenu vrednost. Kako bi inače mogli biti posvećeni meditaciji, motivisani da je vežbate, ako smatrate da je ona uvek velika borba, vrlo neprijatna i zahteva izuzetan napor da je praktikujete?

 

Zato, evo jednog saveta: ne brinite i ne budite preokupirani napredovanjem i rezultatima meditacije, već umesto toga gledate na to što radite kao na nešto interesantno. Jedan učitelj je dao vrlo lepo poređenje s ovim u vezi: Meditant je nalik baštovanu koji radi u vrtu. Ako je dobar baštovan, uživaće u onome što radi. To znači da on jednostavno uživa učeći kako da se stara o biljkama. To što radi mu je zanimljivo i ponekad zahtevno. I tako, kad baštovan nešto posadi, nikada ne zna kada će ta biljka procvetati ili kada će doći plod. To je ona vrsta odnosa koji bi možda mogli da negujemo i prema meditaciji.

 

Godwin Samararatne

 

 

gardening_2431633b.jpg

  • Upvote 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

809. Mađioničar

 

Sabranost je čudo uz pomoć kojeg sebe oživljavamo i ovladavamo sobom. Zamislite na primer mađioničara koji svoje telo iseče na delove i svaki od njih stavi na posebno mesto: šake na jug, ruke na istok, noge na sever i potom uz pomoć neke čudesne sile ispusti iz sebe krik na koji se svi oni delovi tela ponovo okupe u jednu celinu. Sabranost je isto to: ona je čudo koje u naše telo može ponovo prizvati raspršeni um i obnoviti njegovu celovitost, tako da smo u stanju da svaki minut svog života živimo u svoj njegovoj punoći.

 

Thich Nhat Hanh: The Miracle of Mindfulness

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

810. Hoćeš li da se smejem ili da budem prirodan?

 

Jednom je neko hteo da me fotografiše i zamolio mi da se opustim i budem prirodan. Kad je uperio fotoapart u mene, reče: "Bhante, nasmešite se."

 

Onda mu rekoh: "Prvo si mi tražio da budem prirodan. Sad mi tražiš da se smejem. Hoćeš li da se smejem ili da budem prirodan?"

 

Kada je nešto smešno, osmeh dolazi prirodno. Takođe se smešimo kada naša napetost, stres i strah nestanu. Tada naše lice postane mirno i spokojno i osmehujemo se srcem, uopšte ne pokajući zube. To je ona vrsta osmeha koju je Buda uvek imao.

 

Kako postajemo iskusniji u meditaciji koncentracije na dah, postepeno prevladavamo pospanost, uznemirenost i druge prepreke za koncentraciju. Kako se koncentracija produbljuje, počinjemo da se osmehujemo srcem. Nije teško razumeti šta se tu događa. Dah je deo tela. Kad umirimo dah, telo postaje opušteno. Tada je dah oslobođen pohlepe, mržnje, obmane i straha. Kad se um poveže sa dahom, i um privremeno postane oslobođen pohlepe, mržnje, obmane i straha. Smirujući dah, udišite. Smirujući dah, izdišite. Tada se radost u nama prirodno rađa.

 

Bhante Gunaratana: Four Foundations of Mindfulness in Plain English

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

812. Ž-i-v-o-t

 

Što se mene tiče, ime mog najboljeg učitelja ima samo pet slova: ž-i-v-o-t. Život je zaista moj najbolji učitelj. Ako ste u stanju da se otvorite za situacije u kojima se nađete u životu, ovaj učitelj vam može saopštiti neke vrlo zanimljive stvari. Ali ako odmah dođete do zaključka da znate, to je kraj učenja. Zato je neophodno da imamo onaj stav koji se zove početnički um. Sa početničkim umom, sa "ne znam" umom, zaista možemo učiti od životnih situacija. Svaka situacija može biti meditativna situacija i to je jedan zaista divan način da živimo svoj život.

 

Godwin Samararatne

  • Upvote 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...