Jump to content

Simfonija Br.5


Recommended Posts

 

 

Stavio je najlepsu kravatu koju je imao.Kada si sam u stanu, a pritom muskarac savrseno peglanje

kravate samo je trening - kontinuitet.

Seo je na rub kreveta tako da moze da gleda u ogledalo sa kic-renesansnim sarama, ali to mu nije

smetalo - bio je bitan odraz, a u odrazu je video bice koje ce za par sati doziveti najbolji orgazam

na polju novca.Nije da mu je to krucijalna stvar, ali kako za njega konvencija o fudbalu kao

najbitnijoj sporednoj stvari nije vazila, bice da je ovo njemu zamena.

Gledao je dugo u odraz i uz renesansno ogledalo nije video barokno telo, video je koske koje su se

sprdale sa njim, poneki biceps izmuceno zaradjen u tinejdzerskim satima obitavanja u teretani, ali to

je izgledalo jadno sa sve pubertetskim bubuljicama u 26-oj godini.

Ali dobiti 7icu na loto-u...i to bas on, propali(moze se reci) student etnologije bez realne

mogucnosti posla koji ce mu omoguciti egzistenciju.Ovo je nesto cemu se nije nadao.

Sedeo je u boksericama nekih komunistickih boja i razmisljao o svom cosavom telu.

Nekako cosavim ljudima predvidjena je depresija.

Na gramofonu cuo se glas Iana Curtisa. Taj letargicni glas, spora melodija Joy Division-a nabacivali

su njemu neki zajedljiv osecaj krivice .Pio je kafu. Soljica mat-crne kafe.Lepa je solja.

Kupio je u Kanu, na filmskom festivalu.

Obukao je odelo i uzbudjeno izleteo iz stana po svoju nagradu.

Zapravo, nije bio ni svestan toga koliko je bio svestan sebe.U glavi mu se vrtelo milion misli.

'Rio.Kan.Opet.Rezija.Bunjuel.Ili ne?Felini!Odlazak sa Marinom na planine u Svajcarskoj.Dobra stara

Svica. Francuski dorucak.Sardone.Novac.Novac.Novac!'

Po nervirma su mu skakale reci kao nepregledna grupa skolaraca.Isao je tako i dozivljavao

blagi nervni slom, ali radovao se i u neverici poskakivao.

U Dalmatinskoj zapalio je cigaretu - Drina bez filtera. "I kada budem imao para za Sobranje, ostacu

skroman pri izboru duvana...drina ima emociju, sobranje - ne."

Stao je da potrazi priznanicu.U jednom trenutku far je zagrejao njegovu levu stranu tela.

Prasak.

Okupljena masa oko coveka koji je lezao u Dalmatinskoj.

Niko od tih ljudi u Dalmatinskoj nije bio svestan toga da je ovo bio covek koji bi za nepunih sat

vremena mogao da bira - Sobranje ili Drina . I da bi on izabrao Drinu.

Covek u Dalmatinskoj - zaustavljen u trenutku, tako to najcesce biva.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ah, život je čudesno sranje. Bata je dobio na lotou, a zveknuo ga far, sa sve pripadajućim motornim vozilom...

Čudno je to, mnogo puta sam rekao burazeru da, kakve sam sreće, ako bih i dobio na lotou - pregazila bi me kola.

Samo gomilam misli.

Kakvi smo to ljudi. Oguglali, na internetu i van... Mene priča nije nikako dotakla. Možda nije dovoljno umešno ispričana,

a sama tema, koliko god delovala životno tragično (evo, originalnost neću da spominjem, nara mi), više doima kao blaga "zanimljivos'", da se ispriča uz kafu, možda izusti pride nekoliko c-ova i to je to...

Dakle, naracija, efektnija naracija. Ili adekvatno građenje lika (teško u ovako kratkoj formi) koje će nas navesti da se srodimo i saosećamo. Ili da uživamo u zloj kobi...

Bla :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Fala na savetu, napisala sam je na casu, za pola sata(bili su skraceni:)), poenta je negde vise, znas ono dobijes ono za cim zudis, i da je to zapravo toliko nebitno, jer mogu da nas strefe kola, da nam padne frizider na glavu i slicno, manje stvari lakse dobijemo...

I ovo da je produbljeno i ne u ovako kratkoj formi je moglo da bude efektnije i bolje, slazem se :da:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Jebiga ako slusa Iana Curtisa i pegla kravate i totalni je emo onda zasluzuje "dumre" :)

 

joke

 

 

Cini mi se da je ova prica trebal jos malo da dozri, da sacekas jos par meseci, razmotris montazni sklop recenica i tek onda, finalno iscistis sve viskove.

 

U nekim momentima deluje nespretno.. npr "U jednom trenutku far je zagrejao njegovu levu stranu tela."

zagrejao - to mi deluje potpuno pogresno na tom mestu, inicira emociju koju ovde ne vidim. Uopste, citava recenica mi je rogobatna.

Previse paznje posvecujes sitnicama ili ih potenciras na pogresan nacin, suvise insistiras na stereotipu (film, etnologija, filozofija, bedan ves, emo style, Joy Division, gramofon, Drina bez filtera, n evoli fudbal....)

"Sedeo je u boksericama nekih komunistickih boja"

Komunisticke boje?

Ajde amblem ali boje.

 

zatim "Zapravo, nije bio ni svestan toga koliko je bio svestan sebe."

losa repeticija, moglo je to drugacije da se ponovi a da smisao ostane isti.

 

kao sto Baka rece, nedostaje bolja naracija i bolje gradjenje lika. Probaj sa drugacijom upotrebom krupnog plana i detelja, razmsiljaj malo vise filmski, malo manje kao da drugarici pricas uz kafu.

 

 

Da je bolje napisano rekla bih da je Zvoncica pisala, sudeci po motivima i detaljima XD

 

Sve u svemu nije lose, ali treba raditi na tome.

Edited by Smorock

Share this post


Link to post
Share on other sites

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...