Jump to content

Amorphis


Cold
 Share

  

28 members have voted

You do not have permission to vote in this poll, or see the poll results. Please sign in or register to vote in this poll.

Recommended Posts

Da budem iskren meni su Am i Sun bili smor u vreme kad su izasli ali ubrzo sam pojeo sva govna koja sam izasrao o njima.

 

Nego Privilege of Evil, Black Winter Day ili My Kantele EPs?

 

Ja sam zbog njega izbacio Elegy, u vreme kad je izasao je bio nekako 'pretrcan' od strane vecine ali meni bio vrh i sa vremenom mi je sve bolji, volim jako tu atmosferu na njemu

 

I meni to nije jasno, Eclipse bio bum a ovaj samo fazon izasao i eto. Tomi kaze da su od tog albuma i postali bend.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Btw jel provaljujete vi kako je Silent Waters nekako ostao zapostavljen album?

 

Jbg, našao se između dva milestonea i tako ti to biva, progutali ga, a vrhunski je album zaista.

 

Nego Privilege of Evil, Black Winter Day ili My Kantele EPs?

 

Black Winter Day. I iz sentimentalnih, ali i objektivnih razloga. Svaka sekunda na njemu je savršena.

 

Da budem iskren meni su Am i Sun bili smor u vreme kad su izasli ali ubrzo sam pojeo sva govna koja sam izasrao o njima.

 

Ja sam se u AM odmah zaljubio, od prve sekunde, a za FFTS priznajem da sam bio pomalo razočaran kad je izašao, trebalo mi je vremena da ga svarim, a eto - sad mi je u top 5 njihovih albuma.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Oprostite na privremenom offtopicu :smile: . Under The Red Cloud - Poslušao jednom na progerski način (cijeli), nekoliko puta na preskokce - bolji utisak nego Circle. Izdvojio bih The Four Wise Ones - baš moćan melodeath, malo me harme podsjećaju na švedski melodeath i Enemy At The Gates - podsjeća me pomalo na Opethov Voice of Treason i Amorfisov Planetary Misfortune. Iako se mogu povuć usporedbe s prethodnim albumima (npr. Sacrifice je kalup Wanderera ili From the Heaven of My Heart), ukupno gledajući, album je vrlo zadovoljavajuć što se tiče originalnosti, a naročito zbog korištenja nekonvencionalnih instrumenata i zvukova sintova sa orijentalnim melodijama. I zeznuli su (mi) pjesmu koju sam najviše priželjkivao (čuo ju na teaseru #6) - White Night - volio bih da je ostao ženski vokal kakav je, i onda neki smireniji refren, melanholični.

  • Upvote 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

Oprostite na privremenom offtopicu :smile: . Under The Red Cloud - Poslušao jednom na progerski način (cijeli), nekoliko puta na preskokce - bolji utisak nego Circle. Izdvojio bih The Four Wise Ones - baš moćan melodeath, malo me harme podsjećaju na švedski melodeath i Enemy At The Gates - podsjeća me pomalo na Opethov Voice of Treason i Amorfisov Planetary Misfortune. Iako se mogu povuć usporedbe s prethodnim albumima (npr. Sacrifice je kalup Wanderera ili From the Heaven of My Heart), ukupno gledajući, album je vrlo zadovoljavajuć što se tiče originalnosti, a naročito zbog korištenja nekonvencionalnih instrumenata i zvukova sintova sa orijentalnim melodijama. I zeznuli su (mi) pjesmu koju sam najviše priželjkivao (čuo ju na teaseru #6) - White Night - volio bih da je ostao ženski vokal kakav je, i onda neki smireniji refren, melanholični.

 

Nema veze, odmah se ukljucujemo. Meni je favorit Four wise ones uz Dark Path, bas onako brutalija po picki, vise naginjem da budu mirniji ali pojedoh govno sa ovim pesmama. A White Night je najlepsi refren na albumu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Real recognize real :rockdevil:

 

:rockdevil:

Lijepi su to bili dani, kad si svakom albumu, spotu ili dokumentarcu prilazio kao da je svetinja i posvećivao mu mjesece pa i godine pažnje, dok ne naučiš svaki ton i svaki šum na albumu.

 

The Four Wise Ones - baš moćan melodeath

 

I meni definitivno jedna od omiljenih na novom.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Danas sam shvatio koliko ne volim ovaj bend i koliko obozavam Tounelu! :)

Steta sto nisu nastavili tim putem..

 

pa meni su naredna dva uvek bila prilično logični nastavci Tuonele. ono, tad su oni još uvek bili krajnje eksperimentalno nastrojeni i daleko od ovog trenutnog fazona da se snima isti album po 5 puta, tako da su Am i FFTS meni skroz prirodni naslednici Tuonele stilski, za tadašnje Amorphis standarde nije puno menjana svirka :D

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
 Share

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...