Ни су за мени веома интересантни групе најавили до сада, али че наставити по традицију

 

- NIGHTWISH (FIN)

 

 

- WITHIN TEMPTATION (NED)

 

- BLACK LABEL SOCIETY (USA)

 

- POWERWOLF (GER)

 

- HAMMERFALL (SWE)

 

- GAMMA RAY (GER)

 

- U.D.O. (GER)

 

- SONATA ARCTICA (FIN)

 

- GOTTHARD (SUI)

 

- KAMELOT (USA)

 

- KROKUS (SUI)

 

- THE EXPLOITED (SCO)

 

- LEGION OF THE DAMNED (NED)

 

- DELAIN (NED)

 

- BLUES PILLS (SWE/USA/FRA)

 

- DOG EAT DOG (USA)

 

- ANVIL (CAN)

 

- SEPTICFLESH (GRE)

 

- THE GENTLE STORM feat. Anneke van Giersbergen (NED)

 

- VOODOO CIRCLE (GER)

 

- GUS G. (GRE)

 

- ARKONA (RUS)

 

- XANDRIA (GER)

 

- CRUCIFIED BARBARA (SWE)

 

- MERCENARY (DEN)

 

- AVATAR (SWE)

 

- LACRIMAS PROFUNDERE (GER)

 

- SERIOUS BLACK (GER)

 

- NEONFLY (ENG)

 

- TRI STATE CORNER (GER)

 

- REDS'COOL (RUS)

 

- ARAKAIN (CZE)

 

- HARLEJ

 

- TURBO

 

- DARK GAMBALLE

 

- HAND GRENADE

 

...

 

 

http://www.mastersofrock.cz/www/

Isao sam ove godine na Masters of Rock, krenuh da pisem utiske, ali mi se pisanje ocigledno otrglo kontroli. Evo izvjestaja za one koje zanima i koji imaju zivaca da citaju.

 

Dan prvi:

U putu od Beograda do Zlina su nas pratili pehovi sa kasnjenjem vozova, tako da prvi dan upadamo sa malim zakasnjenjem na The Gentle Storm, tacnije stizemo na polovinu prve pjesme “Endless Sea”. Vidim da na bini nazalost nema Lucassena, ali ako nista shvatam da nastupa citav bend, znaci sviraju se „storm“ verzije pjesama sa albuma, a ne akusticne. Anneke uzivo podjednako zgodna, a uz nju, od meni poznatih likova, tu su jos Marcela Bovio kao prateci zenski vokal i Ed Warby na bubnjevima. Odsvirali su prakticno meni najdraze stvari sa albuma ("Endless Sea“, "Heart of Amsterdam“, "Brightest Light“, "New Horizons“, "The Storm“), a onda su krenuli sa obradama – po dvije stvari od Ayreona i The Gathering i cak jedna od Devina Townsenda. To me je iskreno donekle smorilo, posto mi je The Gentle Storm bio medju prioritetima za gledanje na ovom festu, a oni krenuli da pice obrade. Na samom kraju su ipak popravili utisak odsviravsi „Shores of India“, takodje za mene jednu od top pjesama sa ovog albuma. Sve u svemu, srecan sam sto sam ih vidio, zvucali su skoro bez mane, raspolozeni i uz veoma pozitivan stav na bini.

 

Nakon njih se povlacimo malo unazad i gledamo Kamelot. Generalno su imali vrlo dobar koncert, uz veoma dobru podrsku iz publike. Prema ocekivanjima Tomi Karevik u nekakvom fenserskom metal izdanju, sto mu ne stvara prepreku da dobro odradi svoje vokalne duznosti. Tomasu Youngbloodu ne nedostaje nadmenosti u njegovom stavu, tako da imam potpuno razumjevanje za Razbijača koji koristi svaku priliku da posteno popljuje doticnog gitaristu. Koncert Kamelota iz Kavarne 2012. ce mi ipak ostati bolji od ovog, jer su tada duze svirali i iskljucivo velike hitove, dok su sada morali malo i da prosaraju sa stvarima sa posljednja dva albuma, koja prakticno nisam nikako svario. Evo setliste.

 

Nakon njih ide U.D.O, koga gledam po prvi put u zivotu. Ovaj covjek je potvrdio zasto je ziva legenda. Maksimalno nabrijan heavy metal, bez nepotrebne price, prva polovina koncerta prolazi u redanju pjesama koje se nastavljaju jedna na drugu, prakticno bez pauze. Udov bend izuzetno raspolozen na bini, skacu, trce, sjajno usvirani, sve bez premca. Bez obzira da li znas ili ne znas njegove pjesme iz solo karijere, one su takve da te, barem refreni, prosto pokrecu i tjeraju da pjevas dok ih slusas. U regularnom dijelu koncerta svirao je iskljucivo U.D.O. repertoar, a na bis je odsvirao „Metal Heart“, „Fast As a Shark“ i „Balls to the Wall“. Setlista ovde Sto se mene tice, ovo je bio koncert ne samo tog dana, nego i citavog festivala.

 

Status zvijezda veceri je dat holandjanima Within Temptation. Naravno, znao sam da su mejnstrim MTV bend, ali nisam znao da su onoliko veliki, mislim produkcijski. Ocekivao sam nesto na nivou Kamelota recimo, ili jos slabije, znaci stavi platno sa logom benda u pozadinu i cijepaj, kad ono... Tri ogromna video ekrana na bini, stepenice, podesti, platno gigantskih dimenzija preko citave pozadine bine, svakojaki light show efekti. Produkcija na ultra profi nivou, zvuk takodje odlican, vokal skoro kristalno cist i razumljiv. U publici more naroda, na udaljenosti od nekih 100 i kusur metara od bine sve krcato. Iako sam prepoznao svega dvije pjesme i uprkos hladnoj noci (bilo je svega 11 stepeni celzijusa), bilo ih je zanimljivo gledati.

 

Bloodbound su svirali posljednji tog dana, ali ih nismo gledali, posto smo prijatelj s kojim sam isao i ja odlucili da damo prednost potrazi za taksi prevozom ka Zlinu, jer nas je pad sa beogradskih +36C na lokalnih +11C ubio u pojam. Na kraju u opstoj gunguli izvan festivalskog prostora ne nadjosmo nista (tek svaki peti Ceh umije da se sporazumijeva na engleskom), pa docekasmo voz u 02:15. Treba li da kazem da sam se smrznuo k'o zenski polni organ?

 

Dan drugi:

Prvobitno sam imao u planu da pogledam Gus G-a i nakon njega Dog Eat Dog, ali je umor od puta i festivala prethodnog dana uzeo danak, pa sam odlucio da ova dva benda ipak preskocim. Malo mi je zao zbog Gusa, ali tako mu i treba, ko mu je kriv sto je zapostavio Firewind.

Voz za Vizovice nam kasni, pa upadamo na pola koncerta Legion of the Damned. Prijatno su me iznenadili, iako ne mogu reci kakva sam tacno imao ocekivanja. Dosta nabrijana ortodoksna trasherica, sve kosijaneri u bendu i svi mlate glavama, uz odlican prijem kod publike. Mogao bih nekad kasnije posvetiti paznju ovom bendu.

 

Nakon njih ide HammerFall, za mene glavni bend veceri. Od jesenas imaju novog bubnjara, a na basu sam ocekivao Stefana Elmgrena, ali tu je opet Frederik Larsson - vratio se covjek sa porodiljskog. Krecu poletno sa ''Hector's Hymn'', pa onda ''Any Means Necessary'', a onda meni omiljena ''Renegade''! Djelovali su mi bas raspolozeno za svirku, sa dosta elana. Nakon tri koncerta u SKCu, ovo je prvi put da ih gledam na ogromnoj festivalskoj bini i opsti utisak je krajnje pozitivan. Itekako sam zadovoljan njihovim koncertom, a po pitanju setliste moja jedina ozbiljna zamjerka bi bio poduzi instrumental u koji su ubacili fragmente nekih svojih hitova, konkretno sam prepoznao ''Riders of the Storm'' i ''Dragon Lies Bleeding''.

 

Sljedeci bend na redu je bio Black Label Society. U nacelu sam imao volju da ih gledam, ali neshvatljivo lose podeseno ozvucenje (preglasno, nejasno, sve prsti i bukvalno bode u bubne opne) i hladnoca su nas natjerali da izadjemo ranije i bacimo se u potragu za taksijem ka Zlinu, sto nam je ovaj put poslo za rukom.

 

Dan treci:

Stizemo, ovaj put bez zurbe, pred pocetak holandskog benda Delain. Generalno ne pratim power/sympho bendove sa zenskim vokalima, tako da sam Delain propratio bez nekog prevelikog udubljivanja u njihove pjesme.

 

Nakon njih prostor je ustupljen svajcarskom hard rocku na engleskom jeziku. Prvo ide Krokus, koji mi je bio sasvim ok za propratiti usput i sa strane, uz cupkanje u mjestu. Sjecam ih se jos iz SKCa 2007, pa sam i ovaj put stekao slicne utiske. Cvrst rifovski (hard) rock, vokal na tragu Brian Johnsona iz AC/DC, a svirka otprilike nesto kao Status Quo, tako nekako. Sasvim pristojno.

 

Drugi svajcarski bend ovog dana je bio Gotthard. Mnogo jace ozvucenje i stage produkcija nego kod Krokusa, vidi se da su bogatiji bend, a i svirka im je bila mnogo zanimljivija. Melodicni hard rock na americki fazon, sa himnicnim pjesmama koje drze paznju i ne zamaraju nimalo. Idealno za animiranje publike na ovakvim ljetnim festivalima.

 

Udarni termin je odredjen za Powerwolf. Ovog dana oni su imali ubjedljivo najvecu podrsku publike. Inace, prva tri dana na festivalu moglo se u publici vidjeti dosta fanova ovog benda, sa sve prepoznatljivom sminkom na licu. Moj utisak je da Powerwolf kod nas i nema neku publiku, dok su izgleda u nekim evropskim zemljama oni velika koncertna atrakcija. Drugar mi rece da su u Njemackoj na ''opstoj'' top-listi jedno vrijeme bili prvi. Kako god, imali su veoma efektan koncert koji te ne moze ostaviti ravnodusnim. Udaracki i mahom brzi heavy / power metal sa pamtljivim refrenima, te mahom (anti) crkvenom i horror tematikom, ne pretjerano bogata, ali opet veoma efektna scenografija i povrh svega petorica muzicara sa corpse-paintom na kojem bi im i Kozeljnik pozavidio. Vidjecemo da li ce Powerwolf, kada se gleda proboj i rast popularnosti novijih heavy bendova, uspjeti da dostigne Sabaton.

Na kraju treceg dana, sumiranje utisaka, planiranje aktivnosti za sutra i chill-out uz ledeni apple cider i beskompromisni The Exploited.

 

Dan cetvrti:

Stizemo da pogledamo veci dio svirke benda Voodoo Circle, koji je brainchild Alexa Beyrodt-a iz Primal Fear-a, a u bendu je takodje i Mat Sinner. Sviraju tradicionalni hard rock koji ponajvise vuce na Whitesnake, pjevac svojim glasom takodje mnogo podsjeca na Coverdalea, a da sve bude na svom mjestu odsvirali su i ''Blind Man'', pogadjate vec kojeg benda. Sve u svemu, Voodoo Circle nije nista specijalno, ali drzi vodu.

 

Nakon njih ide ruska Arkona. Za razliku od Voodoo Circle, Arkonu je gledalo i odlicno ispratilo sigurno trostruko vise ljudi, iako im je nastup poceo u 17:30. U sustini zanimljiv agresivni folk metal, pjesme su u rasponu od kompleksnijih i nesto duzih numera do nekoliko veselijih ''poskocica'' koje su ostavili za kraj svirke. U svom tom sarenolikom repertoaru nama se najvise dopala pjesma jednostavnog naziva ''Serbia''. Na stranu njena tematika, pjesma je meni nekako i zvucala najbolje, jer je sporog i ujednacenog tempa, bas kao neki folk doom recimo. Ne pamtim da sam ikad onako dugo drzao podignuta tri prsta, priznajem da sam i samom sebi djelovao neobicno.

 

Sonatu Arcticu nikad nisam pomno pratio, pa mi je ovo bio prvi put da ih gledam na koncertu. Svirali su u cjelosti svoj prvi album, plus jos dvije pjesme mimo tog albuma. Na moju zalost, nije bilo pjesama kao sto su ''San Sebastian'', ''Black Sheep“, ''Wolf and Raven'', ''Tallulah“, znaci taj neki period 2001/02 i pjesme koje ja vezujem za Sonatu Arcticu. I pored toga, mogu reci da im je koncert bio ok, mada im je zvuk bio dosta skripav.

 

Nakon Finaca slijedi moj favorit za ovaj posljednji dan - Gamma Ray. Krecu sa ''Avalon'', pa onda ''Hellbent for Metal'', pa onda ''Heaven Can Wait''. Sve djeluje sjajno, Kai i ekipa izuzetno raspolozeni, ogromna bina, cist zvuk i fino napravljen light show koji cini da sve djeluje jos mocnije. Sviraju i ''Empathy'', na moje odusevljenje. Moj utisak pocinje da se kvari kada zapocinju ''I Want Out'', pa je onda raznim improvizacijama produzavaju prakticno do beskonacnosti. Da sve ne bude tako dosadno, u sred tog improvizovanja ubacuju kao neku reggae dionicu, gdje Kai pocinje da zvuci kao tipicni Jamajcanin i pjeva nesto tipa ''We are a band from Hamburg and we play heavy metal'' i nesto na taj fazon. Ako nista tu sam se dobro ismijao. Nakon toga idu kultovi ''Rebellion...'' i ''Land of the Free'', a onda Kai (vec) najavljuje oprostajnu pjesmu za veceras – ''Somewhere Out in Space''. I na ovoj pjesmi opet dosta improvizuju i gube ionako dragocjeno vrijeme. Na bis sviraju ''Send Me a Sign'' i to bi bilo to. Jedva nekih sat i 15 minuta svirke. Imajuci u vidu i to da im se zvuk u drugoj polovini koncerta drasticno pokvario, postajem pomalo razocaran. Mislim, koncert im je generalno bio vrlo dobar, cak bih ga svrstao u Top 5 koncerata sa ovog festivala, ali je sve nekako brzo proletilo, plus taj problem sa ozvucenjem koje je postalo preglasno i nejasno. Evo setliste.

 

Ultimativni headlineri festivala su bili Nightwish i njima je pripalo da zatvore ovogodisnji Masters of Rock. Zaista, mogu reci da su opravdali sva ocekivanja i tu ulogu koja im je data. Impozantan scenski nastup, skoro besprijekorno cist i ne preglasan zvuk, mocna pirotehnika i sve sto ide uz to. Floor Jansen izgleda dzinovski na sceni i odudara od ostalih cak i kad je gledas sa nekih 120 metara udaljenosti, pa mogu misliti kakva je izbliza. Svako malo je mlatila glavom i pjevala odlicno, sve se jasno culo. Kad je u pitanju Nightwish, ja sam ipak tu posmatrac sa strane, ali eto i mene su uspjeli da animiraju, pa je tih sat i po proletilo dok si se okrenuo. Tokom njihovog koncerta, u publici nikad vise ljudi za ova cetiri dana, sigurno 30.000 dusa, a vjerovatno i vise. Evo setliste.

 

Sve u svemu, odlicno mi je bilo ta 4 dana. Dosta raznovrsnih bendova sam pogledao, vani i unutra prava pozitivna festivalska atmosfera, masa metalca svih uzrasta, znatno manje pijanih, a vise trijeznih, puno kampera, more standova sa piratskim majicama, svakojakim drangulijama, kobasicama, rostiljem i picem. Ako se izuzmu hladne noci prva dva dana, mogu reci da nas je vrijeme fino posluzilo, niti je bilo kise, niti velikih vrucina.

 

Ни су за мени веома интересантни групе најавили до сада, али че наставити по традицију

 

 

Къде бяхте по време на фестивала? Аз и Бојан надяваше бихме се срещнем там. Не ми казвай, Чешката бира е твърде силна. ;)

Nakon Finaca slijedi moj favorit za ovaj posljednji dan - Gamma Ray. Krecu sa ''Avalon'', pa onda ''Hellbent for Metal'', pa onda ''Heaven Can Wait''. Sve djeluje sjajno, Kai i ekipa izuzetno raspolozeni, ogromna bina, cist zvuk i fino napravljen light show koji cini da sve djeluje jos mocnije. Sviraju i ''Empathy'', na moje odusevljenje. Moj utisak pocinje da se kvari kada zapocinju ''I Want Out'', pa je onda raznim improvizacijama produzavaju prakticno do beskonacnosti. Da sve ne bude tako dosadno, u sred tog improvizovanja ubacuju kao neku reggae dionicu, gdje Kai pocinje da zvuci kao tipicni Jamajcanin i pjeva nesto tipa ''We are a band from Hamburg and we play heavy metal'' i nesto na taj fazon. Ako nista tu sam se dobro ismijao. Nakon toga idu kultovi ''Rebellion...'' i ''Land of the Free'', a onda Kai (vec) najavljuje oprostajnu pjesmu za veceras – ''Somewhere Out in Space''. I na ovoj pjesmi opet dosta improvizuju i gube ionako dragocjeno vrijeme. Na bis sviraju ''Send Me a Sign'' i to bi bilo to. Jedva nekih sat i 15 minuta svirke. Imajuci u vidu i to da im se zvuk u drugoj polovini koncerta drasticno pokvario, postajem pomalo razocaran. Mislim, koncert im je generalno bio vrlo dobar, cak bih ga svrstao u Top 5 koncerata sa ovog festivala, ali je sve nekako brzo proletilo, plus taj problem sa ozvucenjem koje je postalo preglasno i nejasno. Evo setliste.

 

Pet puta sam gledao Gamma Ray i još nijednom nisam čuo "Somewhere Out In Space" uživo tako da...budi srećan, budi jako srećan :]

 

Inače, svaka čast na akciji