Jump to content

Ed Gein

Iskreni članovi
  • Posts

    306
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Ed Gein

  1. Mind of a Murderer (2002) Evo konačno nešto za moju dušu. BBC-jev serijal od tri epizode koji se poglavito bavi pokušajima da se odgovori na pitanje zašto ubice ubijaju. I što reče jedan čika na početku, ne ubija oružije ljude (no srce u junaka), nego mozak ubice. Prva epizoda se bavi mentalno obolelim ljudima koji su npr. pod psihotičnim napadom i halucinacijama koje ga prate ubili svoju najbliže i slično. Onda je tu jedan drugi lik, koji je još ko klinac skroz hladnokrvno ubio dvoje male dece, proglašen je za psihopatu i nije poslan u zatvor nego u bolnicu za criminally insane. I tu se onda objašnjava razlika između psihotičnih ubica i psihopata, jer to nikako nije isto, psihopate nemaju halucinacije i paranoje, oni samo nemaju osećanja kao drugi ljudi, dakle ne osećaju strah, samilost, itd. al' već sam dosta pisao o tome na temi o psihopatiji. Druga epizoda odgovara na pitanje da li zlostavljanje (fizičko, psihičko, seksualno) u ranom detinjstvu i povrede frontal lobe-a, a ja to zovem i čeoni režanj mada verovatno grešim, ali kontam da možemo da se razumemo na koji deo mozga mislim, dakle čeoni deo, prednji deo, dakle dal' te povrede mogu da utiču na to da čovek postane agresivniji, pa i da ubije, jer dokazano je da su velika većina ubica koji su izvršili najbrutalnija i najmonstruoznija ubistva imali teške povrede tog dela mozga, a neki su čak imali i tumore na tom mestu. A pokazalo se i da taj deo mozga utiče na kontrolu agresije, znači ono kad ti sve dozlogrdi i kad skroz popizdiš da li ćeš krenuti u obračun ili ćeš se suzdržati. E to neki ljudi mogu a neki jednostavno ne mogu, i kad ih neko isprovocira oni samo planu. To se u narodu zove i "kratak fitilj", a zapravo koren toga je u povredi mozga, svidelo se to nekom ili ne. Treća epizoda govori o tome zašto muškarci ubijaju mnogo češće nego žene, i tu se pokazalo da testosteron igra jako bitnu ulogu, što je veći nivo testosteron to su veće šanse da dođe do nasilja u porodici pa i ubistva. Naravno ne kumuje tu samo testosteron nego i serotonin, jer se pokazalo da je kod velikog broja ubica nivo serotonina izuzetno nizak and so on. Uglavnom, ako ste voleli Discovery-ev Most Evil serijal ovo će vam se provereno svideti, taman koliko i meni. (3 x 55 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/01/mind-of-murderer-2002.html
  2. Faces of Gore 2 (2000) Ovo je zapravo trebala da bude kao neka parodija na Faces of Death serijal, s'tim što se narator malo više uživeo u svoju ulogu zajebanta-komičara tako da je ispalo 3 puta morbidnije, jer se on ovde otvoreno ruga mrtvim ljudima, mada jbmliga, mrtvi su pa i nije neka šteta ako ćemo iskreno. A ima baš okultnih scena, znači iako je sve naokolo SMRT i GORE uvatio sam sebe da se smejem izvalama i komentarima kad izvlače neki leš iz vode. Eh da sam se samo tu smejao, de će mi duša (u pakao zna se). Dakle ovo je ja se nadam poslednji shokumentarac koji postavljam, koga to zanima do sad je mogao da se nagleda i nagleda ovakvog materijala a posebno bi pohvalio Traces of Death serijal, mada ni Death Scenes ne zaostaje. Inače ovo je drugi deo, jedini koji sam uspeo da iskopam za sad, tako da ako nađem još keca i trojku postaviću i to pa da zatvaramo radnju. OK? (90 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/01/faces-of-gore-2-2000.html
  3. Jbga rado bih ti pomogao , al ja se tim tipom dokumentaraca zaista ne bavim. Nietzsche and the Nazis (2006) Odličan rad koga zanima tema, dakle ovo nije klasičan dokumentarac nego predavanje sa ilustracijama, forma možda najsličnija Zeitgeistu. Naš domaćin, profesor Stephen Hicks u prvom delu objašnjava suštinu nacional-socijalizma, da bi na sredini postavio pitanje kako je moguće da se takva jedna ideologija pojavila i uzdigla u Nemačkoj kakva je tada bila, dakle jedna od najnaprednijih svetskih država sa najvećim umovima u mnogim oblastima i gomilom Nobelovaca. U drugom delu predavač nam objašnjava Ničea i njegovu filozofiju i to jako koncizno i lepo, tako da će vas zainteresovati da ukoliko već niste upoznati sa Ničeom da istražujete dalje, ali i oni koji nisu baš u fazonu da iščitavaju taj buljuk knjiga ovo je sasvim dovoljno da se čovek upozna sa osnovnim načelima njegove filozofije. JA kao pobornik ultra-nihilizma Carl Panzrama, uživao sam u ovom predavanju jer je autor sve to lepo razložio i izložio razgovetno, staloženo, baš onako kako treba da izgleda predavanje. Priča se vrti (kako ružan izraz) oko toga da svaka ideologija ima svog filozofa (naravno blaženopočivšeg) na koga se poziva, pa su tako komunisti imali Marksa, a nacisti su sebi uzeli Ničea, i naravno da nije slučajno što su birali mrtve ljude, jer Niče da je bio živ komotno bi ih oterao u tri lepe pizde materine, a kontam i Marks komuniste. Dalje, nacisti su, kako to obično biva, skroz pogrešno tumačili Ničea, mada je moguće da je bio i onaj trip što je babi milo. Npr. Gebels je bio jedan od najučenijih nacista u vrhu vlasti pa je opet pogrešno tumačio Ničea i prilagođavao ga svojoj priči. Ali bilo je i tački gde su se neka Ničeova razmišljanja skroz poklapala sa nacističkim. Isto tako danas ovi naši domaći nacisti, Ljotićevci, Zbor i ta ekipa, što ih ja od milja zovem naci-ološ jer su mi nekako dragi i simpatični, veoma rado citiraju Ničea ubeđeni da je to zapravo TO, no ovde je čovek isporučio gomile dokaza i citata iz Ničeovih radova da to nikako ne može biti TO. E sad, da ja ne bi dalje prejudicirao, bolje sami pogledajte ovo predavanje, izdvojite 3 sata da u krugu porodice kako i priliči za Božić pogledate ovo predavanje, a verujte mi na pisanu reč - vredno je svakog minuta, jer je veoma edukativno, a posebno za nas što smo lenji sa čitanjem knjiga. Inače baš pre neki dan, ničim izazvan, sam uvatio da iznova pročitam Zaratustru, ali pošto je pravoslavna džamahirija opet u euforičnoj ekstazi, i slavi Božić, po ko zna koji put na pogrešan datum, danas se valja osvežiti Ničeovim ANTIHRISTOM, jer belog luka je ponestalo, pojeli penzioneri u strahu od gripa. E sad jbga, neko će reći, kako to na pogrešan datum, ali evo pojašnjenja. Siguran sam da ovde ima ljudi koji se sećaju brutalnog hita Zorice Brunclik iz 90-ih koji ide vako : "Evo već je Božić, a tebe još nema, počinju snegovi...", a ja postavljam pitanje, koga bre to nema ? Naravno, naivan čovek bi pomislio iz ovih stihova da ona čeka svog dragog (Kemiša) za Božić gajbi, a on nikako da stigne jer je u švaleraciji, ali čitajući između redova otkrio sam da je onaj koga nema zapravo sweet baby Jesus, a zašto ga nema ? Pa logično, zato što Rusi i Srbi slave Božić po pogrešnom kalendaru i to naravno čisto iz inata, i naravno da beba Hrist ne može da se rodi ako se već rodila 14 dana ranije. Zar to nije logično ? Inače, Hrišćani su noćas opet orgijali oko paganske vatru, probudi me zvuk zvona sa ove naše instant crkve već negde oko 5, pola 6. Eh, da su barem orgijali. I da, jaka poenta za kraj, naime, da bi mogli da porazimo naciste jednom za svagda profesor poručuje da moramo da ih skroz razumemo, da im uđemo u 16-erac što se kaže, ali nažalost baš tu su se mnogi zajebali i zato nije ni čudo da je Mein Kampf i dan danas jedna od najprodavanijih knjiga u svetu. (166 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2010/01/nietzsche-and-nazis-2006.html
  4. Black Metal Satanica (2008) E ovo je nešto jako, jako zanimljivo. Skandinavska Black Metal scena, od početka 80-ih i Bathory-a, koji inače slove za rodonačelnike podžanra, iako je Venom konkretno krstio ovaj subgenre svojim kultnim albumom iz '82, Black Metal. Ovde ćete čuti i surove priče o Mayhemu, Burzumu i Emperoru. Emperor su mi tu čak i najekstremniji, mada Mayhem je Mayhem, i iako nikad nisam slušao ove bendove osim ovo malo u ovom dokumentarcu, moram da zaključim da je fascinantno. Kolko sam ja skonto, sve je to počelo kao tinejdžerska zabava početkom 80-ih da bi se početkom 90-ih prešlo sa reči na dela, pa tako sve i da ne podnosite ovu vrstu muzike ovim momcima se mora odati priznanje na iskrenosti i doslednosti, na fanatizmu, jer lako je srati ko npr. pevač Deicide-a, pa onda ispaliti za 33. rođendan, tako mogu i ja jbga, ali ovi momci su zapravo i radili ono o čemu su pevali i stoga su zaslužili rispekt barem sa moje strane. E sad, pošto ja zaista nisam stručnjak za Black Metal, od cele te scene slušao sam samo Bathory kad sam bio mlađi, dakle nisam čak ni laik, ja ne bi' puno o tome, al' bi' se zato osvrnuo na ove svima nama drage direktne akcije. Dakle, početkom 90-ih se prešlo sa reči na dela, pa su tako oskrnavljena neka groblja, al' to ne u fazonu ko kod nas kad mamlazi dođu pa odlome nadgrobne ploče, nego braćo komotno raskopavanje grobova, znači otvaranje kovčega, odsecanje glava leševima itsl. Pa onda ubistva, samoubistva i sve što ide uz to, da bi na kraju stigli do moje omiljene discipline, a to je spaljivanje crkava svih vrsta sa posebnim osvrtom na hrišćanske, ja mislim da su spalili barem jednu crkvu do temelja, u to sam siguran, a ne bih baš da lupim. Uglavnom sva ta dela su počinili članovi pojedinih bendova o kojima se ovde govori, tako da to nisu sad nekakvi fanovi i slična loženja, i svi oni leže debele robije za to. Dakle nije šala. Što s tiče satanizma, on ovde dominira al' je više to neki miks vikinške mitologije, paganizma itd.etc. I nadam se da je moj lični stav povodom satanizma jasan, satanizam je izrugivanje hrišćanstvu, tj. čak ne ni hrišćanstvu nego Crkvi koja se tu uvalila kao posrednik između Boga i Čoveka, i naravno uzima oho-ho dobar procenat za to foliranje, dakle crkva mu tu dodje kao pimp, i zaista to mi nikad neće biti jasno : ako želiš da imaš odnos sa Bogom, bilo kakav, šta će ti makro koji qrac, pa nije Bog pobogu zatvoren u nekom podrumu, Bog je svuda oko nas, ili nam barem tako propovedaju, mada u isto vreme nam govore i da dodjemo u Crkvu, ko da je Crkva neki kupleraj dalekobilo. Naravno, na drugu stranu Bog ne postoji, pa samim time ni Sotona, ni sve te maštarije i pizdarije. Eventualno, mož' da kažemo sa agnostičke pozicije da smo suzdržani na ovom referendumu, mislim, ako već mora se izjašnjavamo. I da bre, ima budala koje sve to isuviše ozbiljno shvataju, a najgora stvar po meni koja čoveku mož' se desi je da počne sebe preozbiljno da shvata. E i tu uleće satanizam sa svojim ruganjem, samo im postavi ono ogledalo i iz fazona pogledajte se bre kakvi ste licemeri. Svi smo dojaja vernici u crkvi, a čim izađu iz crkve zaborave da su je ikada i pohodili. E takvo vam je hrišćanstavo u Srba, čast izuzecima. Naravno još gore je kad Satanisti počnu sebe ozbiljno da kontaju, pa se ubace u trip, i postanu upravo ono protiv čega se bore. Moj drugar cutter je lepo reko, Satanizam je IRONIJA. Tačka. Nema dalje. I da, umalo zaboravih. Hvala kolegi Ognjanoviću koji mi je ljubazno ustupio ovaj materijal da ga prosledim širim narodnim masama. (77 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/12/black-metal-satanica-2008.html
  5. 34 Docs You Must See Before 2012 Evo uspeo sam nekako da složim od one stare liste ovu novu koja ima kakav takav redosled. Naravno negde sam i omašio raspored ali u principu to vam je to : THE BEST OF lista abraxas bloga. Razume se, tu uvek može da uleti još poneki naslov, ali to ostavljam kome se svidi ovaj fazon da razluči sam, pa da probere, a jako bi mi značilo ako bi mi il' u komentarima il' na mejl poslali vaše liste omiljenih dokumentaraca, pa da malo upoređujemo, jer kontam dosta toga još nisam izvalio a ima ovde raje koja zasigurno jeste. Dakle, ne libite se no šaljite vaše sugestije i personalne liste. http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/11/34-documentaries-you-must-see-before.html
  6. The Staircase (2004) http://www.imdb.com/title/tt0388644/ Od reditelja Oskarom nagrađenog dokumentarca Murder on a Sunday Morning (2001), evo sledećeg masterpisa koji je po meni daleko jači od prethodnika. Filmovi imaju sličnu tematiku, bave se suđenjima za ubistva, ali ovo je skroz drugi nivo, a i rađen je u formatu mini TV serije od 8 epizoda po 45 minuta, no ne dajte da vas to zbuni. Jeste, nismo do sad imali priliku da se susretnemo sa ovakvom dokumentarnom formom, ali verujte mi, postoji skroz realan razlog zašto je to tako urađeno. Molim za malo pažnje. Decembar 2001. godine, država North Carolina. Pisac i kolumnista Michael Peterson osumnjičen je za ubistvo svoje supruge. Ono što je na početku izgledalo kao nesmotren pad sa stepeništa potpomognut kombinacijom alkohola i valijuma , dakle nesrećan slučaj, pretvorilo se u optužbu za brutalno ubistvo, jer je autopsijom utvrđeno da su povrede na glavi mnogo teže nego što bi mogle biti samo od pada, i sumnja se da je upravo Majkl naneo te povrede supruzi tupim predmetom. Policija posle hapšenja između ostalog pleni i kompjuter osumnjičenog i tamo nalazi Majklove tajne, duhovi prošlosti isplivavaju na površinu, and all hell broke loose... Ovaj dokumentarni serijal prati slučaj od samog početka, pa tako možemo da vidimo i kako se tim odbrane priprema za suđenje, kako optuženog uče kako da se ponaša u sudnici kada bude svedočio i uopšte, zatim testiraju svedočenja eksperata, u ovom slučaju svetski poznatog forenzičara Henrija Lija, gde posle gledanja njegovog videa sa ekspertizom svaki član tima iznosi svoje mišljenje tj. dal' ga je ekspert ubedio, i šta bi još valjalo dodati, i uglavnom sve ono što do sad nismo imali prilike da vidimo u dokumentarnim filmovima a vezano za proces priprema za suđenje. Naravno, centralni događaj je samo suđenje, pa tako imamo priliku da ispratimo sve od uvodnih reči okružnog tužioca i branioca, preko unakrsnog ispitivanja gomile svedoka, onako baš detaljno, znači ništa bitno nije propušteno. Mediji, razume se, od suđenja prave cirkus pa je pokazana i ta strana u ovom filmu. Prajsles materijal, i sa krajem svake epizode nešto vas goni da gledate dalje, jer zaista nema šanse da se izvali šta će se sledeće desiti, pa sam tako ja u komadu odgledao svih 8 delova verovali ili ne, dakle preko 6 sati materijala, e sad jbga, možda sam ja fanatik pa nisam baš merodavan, ali vas zamoljevam da pogledate barem prvu epizodu pa ako vam se ne svidi batalite, a ja garantujem da je ovo 101% genijalno. Ako ste voleli Paradise Lost (film, ne bend, mada ni rana faza benda nije loša) pa aj' i Capturing the Friedmans, provereno će vam se svideti i ovaj masterpis, jer ovo je čak u nekim segmentima i jače od pomenutih. Da baš ne preterujem, stavio bih ovaj rad tu negde odma' uz Paradise Lost, jer ne bih da grešim dušu (koju nemam) pa da izjavim da je jače, jer ipak Paradise Lost ima tu specifičnu, neponovljivu atmosferu ruralne Amerike, ali definitivno ovaj film ulazi u sam vrh CRIME dokumentaraca, i iskreno me zanima ko će prvi da se doseti da po ovome snimi igrani film, jer ovakvih genijalnih priča iz stvarnog života zabeleženih na traci nema baš puno. Pa čak i doskočice advokata tokom suđenja, izvale svedoka, emocije Majklove porodice koja ga je podržala, neverovatni obrti tokom istrage i suđenja, sve je to odlično upakovano, i što kaže ovaj lik dole u engleskom plotu : "features more twists than a legal bestseller", dakle bre realni triler, bez zajebancije. Poodavno se nisam ovoliko oduševio, jer ipak je ovo žanr koji preferiram kad su dokumentarci u pitanju. I nije problem, ja možda jesam laik, zapravo zasigurno sam laik, ali ovoliko znam da procenim da je film VR'. A da ne bude kako samo ja lupetam, evo i na imdb-u je ocena 8,5/10 od 411 glasova. Znači MUST-MUST SEE. (360 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/11/staircase-2004.html
  7. Horror Business (2005) http://www.imdb.com/title/tt0460823/ Horor biznis ili kako otprilike izgleda američka trash/indie scena, tj. barem jedan njen delić ovde prikazan. U filmu govore i Sid Haig koga ponajbolje znamo kao Captain Spauldinga iz Rob Zombijevih filmova, Mark Borchardt - režiser i junak čuvenog dokumentarca American Movie iz '99, zatim Tony Timpone - urednik Fangorie, pa američki Lakobrija, i još gomila horor fanatika svih vrsta i rasa. Isečci iz flmova, detalji sa setova, festivali, i čitava filozofija ovih upornih mladih i ne tako mladih ljudi, koja ih goni da se cimaju i kad ne ide. Ko voli horor sa posebnim osvrtom na nezavisnu scenu evo prilike da vidi kako to izgleda van Srbije, tj. van Beokona. (82 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/11/horror-business-2005.html
  8. Eh, taj INSIDE SXE bi i ja voleo da iskopam, al u full verziji, jer ipak malo je ovo 100 MB za 45 minuta filma. Dream Deceivers: The Story Behind James Vance vs. Judas Priest (1992) E ovo je stvarno kult, i to bez zajebancije, znači za sve fanove Judas Priesta, dokumentarac o notorious skandalu kada su se dva klinca navodno pod uticajem muzike Judasa a posebno pesme Dreamer Deceiver sa albuma "Sad Wings of Destiny" iz '76, dogovorili da izvrše samoubistvo. Pucali su sebi sačmarom u glavu, prvo jedan pa drugi, ali je ovaj drugi momak ipak uspeo da preživi, s'tim što je ostao i bukvalno bez lica, znači surova jedna scena, videćete na šta to liči. Uglavnom, njihovi roditelji su odlučili da pokrenu tužbu protiv Judas Priesta sa namerom da dokažu kako je pesma Dreamer Deceiver svojim skrivenim porukama potakla njihove sinove na samoubistvo. Naravno, tu nastaje farsa od suđenja, gde se išlo čak dotle da je Rob Halford kao svedok morao da peva sporne delove pesme, i da odgovara na pitanja poput : "Da li je to -Yah- na kraju strofe zaista samo izdah ili se tu krije neka skrivena poruka?". Dakle globalno ludilo na lokalnom nivou. Još mora da napomenem da je Judase svakoga dana pred ulazom u sud čekala masa fanova, sa sve "češkim" brčićima i celim onim najgotivnijim fazonom iz 80-ih, kad je METAL bio zaista THE LAW. I da, ono što mi je baš zapalo za oko, i povodom čega sam se dobro ismejao, je detalj kada se par fanova Judasa skupi posle suđenja kod jednoga na gajbi, i jedan klinac baca izvalu, nešto iz fazona kao jbte toliko ima tih bendova koji pevaju o samoubistvima a oni su našli da cimaju naš Judas Priest, i onda vadi komad 'artije i kreće da čita tekst "Suicidal Failure" od Suicidal Tendenciesa kao primer. Znači samo što ne ispustih dušu, al' neću baš sve da otkrivam šta su omladinci tu još izvaljivali, da ne kvarim ugođaj. Dakle, potrudite se ako je ikako moguće da pogledate film, jer traje samo sat vremena, znači ne mož' da škodi a zabava je zagarantovana, iako je povod za dokumentarac više nego tragičan. I za kraj da napomenem da je upravo ovaj slučaj direktno uticao na izglasavanje "Parental Advisory: Explicit Content" zakona. Aj' sad : brejkin d lo, brejkin d looo! (60 min) http://www.imdb.com/title/tt0104140/ http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/10/dream-deceivers-story-behind-james.html
  9. Serial Killers: Profiling the Criminal Mind (1999) http://www.imdb.com/title/tt0358120/ Ovo je kao neka A&E video kompilacija i sastoji se od 4 zasebna dokumentarca. Prvi je "Profilers" iz '97 koji se bavi radom najuspešnijih profajlera u istoriji FBI, Johna Douglasa i Roy Hazelwooda, koji su između ostalih razrešili i čuveni slučaj Atlanta Child Murders. I vaistinu pravo je čudo kolko su se njihovi profili ispostavili kao tačni do u najsitnije detalje nakon hapšenja pojedinih serijskih ubica. Pored tog profajlerskog dela tu su i tri biografska dokumentarca : "Dahmer: Mystery of the Serial Killer" iz '93, "Buried Secrets" iz '96 o John Wayne Gejsiju i "Charles Manson: Journey into Evil" iz '95. Naravno u ovoj priči o serijskim ubicama opet, po ko zna koji put, Čarli je uljez, ali jbga, ipak je Čarli brend koji prodaje ovakve video kompilacije, mada po meni bi i Dahmer bio sasvim OK, ali ipak mnogo više ljudi van SAD zna za deda Čarlija nego za Dahmera i Gejsija zajedno, a posebno te '99 kad se ova video kolekcija pojavila slabo je ko imao pojma ko su ova dvojica, a Čarli je, svidelo se to nekom ili ne, ipak pop ikona sveckih razmera, bio i ostao. I da, mora da napomenem, ovaj upload posvećujem mojoj drugarici Aleksandri koja je definitivno najveći fan Džefri Dahmera u Srbiji. E sad, to kad mi između sebe kažemo da je neko fan nekog serijskog ubice, naivan čovek bi mogao da pomisli da mi time opravdavamo ta ubistva i slično, da dodirujemo mošti i celivamo ikone, ali nije baš sve tako crno-belo, jer u ovoj subkulturi biti nečiji fan pre znači da ti je taj lik zanimljiv za proučavanje (tekstovi na NETu, knjige, dokumentarci, igrani filmovi etc.), dakle jedinstvena faca sa skroz bizanim načinom razmišljanja, jer definitivno nema dva Džefri Dahmera na svetu, nema dva Carl Panzrama, a nema bogme ni Ed Geina i još mnogih iz tog miljea. Naravno uvek postoji i druga strana, jer ko može meni bilo šta da prigovori ako ja čak i pokušam da opravdam i sebi pojasnim zločine npr. Dahmera u ovom našem bolesnom društvu koje ide toliko daleko, i ovde mislim na sve tri strane u balkanskim sukobima iz 90-ih, da otvoreno bez imalo stida podržavaju ratne zločince koji su odgovorni za smrt na hiljade nevinih ljudi, civila. Dakle ja mu tu dodjem ko mala beba u odnosu na ove. Dajte mi čokolino. (170 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/10/serial-killers-profiling-criminal-mind.html
  10. Opusteno narode, sve sto ima od Shok Koridora po privatnim shtekovima postavicu, na ovoj adresi za sad 11 komada a bice ih jos toliko : http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/search/label/shok%20koridor Inace, docs4you je najjaci forum sto se tice dokumentaraca, i ja dosta stvari otalen skidam, samo valja znati sta i kako traziti
  11. Šok Koridor - Zlostavljanje dece (2005) Tema : Zlostavljanje dece na filmu i uopšte. Gošća mlada beogradska glumica Marija Karan. 2 epizode emitovane u aprilu 2005. godine. Ko želi da se iznenadi svakim novim insertom dok bude gledao nek ne čita ovo dole !!! Dakle, evo spiska filmova iz kojih su puštani inserti u ovoj emisiji, zlu ne trebalo : 01. Assault on Precinct 13 (1976) 02. Blue Sunshine (1976) 03. Eaten Alive (1977) 04. Carrie (1976) 05. Vigilante (1983) 06. Child's Play (1988) 07. Los olvidados (1950) 08. Prodavačica ruža (1998) 09. Cidade de Deus (2002) 10. Thriller - en grym film (1974) 11. Pon (2002) 12. Sam gang yi (2004) 13. Kozure ôkami (1973) 14. Izo (2004) 15. Čavka (1988) 16. Braća po materi (1988) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/09/sok-koridor-zlostavljanje-dece-2005.html
  12. Evo, emisija o KANIBALIZMU : http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/08/sok-koridor-kanibalizam-2005.html
  13. Pa bice jos jedno 10-ak epizoda sigurno
  14. Šok Koridor - Snuff (2004) Velika mi je čast da vam premijerno na internetu predstavim 1. epizodu 2. sezone okultnog TV serijala Šok Koridor iz novembra 2004. godine. Kao što i sam naslov kaže, tema je SNUFF na filmu, pa je takav i gost, a evo kako ga je jedan od voditelja opisao : "Večeras je sa nama u studiju neka vrsta doajena makabrističke misli u Srbiji, zapravo iz nekog andergraung aspekta, Dejan Ognjanović, pisac, filozof, filmski kritičar, dakle čovek koji se bavi mračnom stranom filma čitavog svog dosadašnjeg profesionalnog života", a ja bi' samo još dod'o na ovo i autor komšijskog bloga The Cult of Ghoul. Inače za ono malo nepoznavaoca, Šok Koridor je pa sigurno najjača TV emisija posvećena filmu koja je puštana u Srbiji u poslednjih 10 pa i jače godina, i ja zaista evo sad ne mogu da joj nađem pandan. Zahvaljujući do tad neviđenom fanatizmu dvojice voditelja, Alekasandra Radivojevića (trenchcoat mafia?!) i Nenada Bekvalca, ova emisija je ostavila nesagledive posledice na omladinu u Srbiji, jer klinci su konačno počeli da gledaju i neke malo drugačije filmove, a ne samo akcije, komedije, femili muvis and shit. Pa evo mogu opušteno da kažem da sam se i ja zainteresovao za bizarne horor filmove upravo zahvaljujući ovom serijalu, jer sam tu video isečke iz nekih filmova za koje nisam ni sanjao da postoje. I znači nema, ja sam siguran da nema mladog beograđanina, koji nije barem jednom odgledao neku epizodu Šok Koridora, jer ta emisija je što se kaže ušla u narod, to se bre bdilo noću da se sačeka početak, jer počinjala je nešto oko 1 posle ponoći, tako da je bio fazon izađeš u grad i ako ne zaglaviš dugo, taman stigneš na polovinu Koridora i dojaja. Znači definitivno sa sigurnošću mogu da kažem da je ova emisija promenila stvari nabolje što se tiče gledanja kvalitetnih filmova u Srbiji, jer evo lupam npr. sad bilo kog klinca na ulici da pitaš šta je to Cannibal Holocaust, ima da ti kaže na keca šta je. Dobro, OK, možda malo preterujem ali ja se nadam da razumete šta 'oću da kažem. Svi ti filmovi koji su nepravedno godinama tavorili su putem Koridora konačno isplivali na površinu, i ljudi su počeli masovno to da gledaju. Pa ja sam jbte prvi put čuo za Takashi Mikea u Koridoru, i ne samo za njega, ogromna je to lista izuzetnih reditelja i filmova koje sam pokupio otalen. Znači ma šta ko lupetao, jako, jako edukativna emisija, i ko je želeo mogao je svašta pametno tu da nauči o filmu, plus te vaistinu sulude "pošalice" voditelja i komentari isečaka, ma lud'lo jedno sveobuhvatno i to u krupnom planu. Kome još nije sve najjasnije još ću samo napomenuti da se emisija sastoji od masovnih isečaka najrazličitijih filmova svih žanrova, a to možda najbolje oslikava baš ova epizoda jer tu ima bukvalno svega, od navedenog Cannibal Holocausta, preko Videodroma, Emanuelle in America, Dead & Buried, pa do hajlajta u vidu Banović Strahinje i čuvene scene nabijanja Radeta Šerbedžije na kolac. Između svakog isečka voditelji zajedno sa gostom komentarišu prikazano, ali se priča i spontano proširi uz dosta trivie što ume da bude jako zabavno, a videćete u drugim epizodama koje budem postavljao da su gosti stvarno raznoliki, npr. eto i naša poznata glumica Katarina Žutić se pojavljuje u jednoj. Kada pričamo o SNUFF-u mora da napomenem da je ova emisija i kao neki moj lični moleban da nam premijera SRPSKOG FILMA, za koji je - gle čuda, scenario radio upravo Aca Radivojević, ne zadocni, da je dočekamo u zdravlju i veselju, kako i priliči, da se Srpčad raduju. Znači ovde imamo 2 epizode od po sat vremena na SNUFF tematiku, i kako ih budem uploadovo postavljaću da možete komotno da gledate, da ne čekate sve na gomilu. Znači moja najiskrenija preporuka, jer kad turiš tri manijaka/fanatika ovakvog kalibra u emisiju, pa to ne mož' da omane, a plus još tema koja zabada - dakle ZLO, nema dalje. Što kaže ovaj na špici : "Ljudi, svašta će biti." I vaistinu, bi svašta. http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/2009/08/sok-koridor-snuff-2004.html
  15. The Men Who Killed Kennedy Najjači dokumentarni serijal o zaveri da se ubije JFK. 6 epizoda od po 50 minuta. Čuveni film Olivera Stona je uspavanka za Radmilu M. u odnosu na ovo, uostalom neću ja mnogo da pričam, nek vam kažu ljudi koji su ovo već gledali. Ja sam ovih dana pogledao serijal po drugi put, i mogu opušteno da kažem da što se tiče ovih prvih 6 zvaničnih epizoda da je to TO. Znači nema omaške. E sad, što se tiče poslednje 3 epizode koje su naknadno dodate, i naravno, zbog zajebanog sadržaja "zabranjene", meni je jedino diskutabilna 9. epizoda, mada to opet ništa ne mora da znači. Uglavnom za sve ljubitelje conspiracy dokumentaraca ovo je die beste. Znači pogledajte, nećete se pokajati... "This artfully constructed six-part series offers chilling evidence that American democracy has become a convenient lie; that a conspiratorial coup d'état removed a sitting president and then hid that fact from the American people. This sounds like the stuff of wild-eyed paranoia, but these filmmakers did their homework well--interviews include levelheaded witnesses, suspicious government agents, and Dallas cops present in Dealey Plaza on November 22, 1963. Some of the "proof" (especially in Episode 2, "The Forces of Darkness") seems a bit far-fetched, but the sheer number of unexplained facts is riveting. An autopsy attendant describes a procedure botched by meddling Secret Service agents. A deaf-mute eyewitness shares his recollection of uniformed men hiding a rifle and leaving the site of the assassination unchallenged. Eisenhower's security chief, present at the shooting, discusses fatal safety lapses--as well as mysterious shots coming from the opposite direction of the Texas School Book Depository. District Attorney Jim Garrison points out that Lee Harvey Oswald, a Marine assigned to Russian reconnaissance, operated a "Communist" organization out of a government intelligence office. Senator Ralph Yarbrough, present in the motorcade, tells of Kennedy's order to recall the troops from Vietnam--an order rescinded by the Pentagon three days after his death. But the most powerful elements of this documentary are the most personal, as hardened cops confess to lasting nightmares, as senatorial investigators tearfully recall the moment they realized the official story did not match the facts, and as simple bystanders share their lasting grief at having witnessed the gory death of America's innocence." http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...coup-detat.html
  16. Court TV Crime Stories - Richard Ramirez Druga strana priče o Ramirezu, znači suđenje i neverovatan celebrity status koji je vrlo brzo stekao. Žene su ga prosto obožavale najviše naravno zbog stajlinga i notoriety fazona, jer činjenica je, neke žene jednostavno vole opasne momke, a u to vreme nije bilo zajebanijeg lika od Ramireza, pa još kad se na to dodaju i oni njegovi čuveni "performansi" u sudu sa pentagramima, klinke metalke al' bogme i starije gospođe su bukvalno odlepile. Doduše Ramirez jeste bio zgodan dečko, pa još kad turi one naočare za sunce izgledao je ko sam Bog obožavateljkama. Ovaj dok. se posebno bavi i njegovim zatvoreničkim danima, jer se on već preko 20 godina nalazi na death rowu, i ko zna kad će biti pogubljen, a crteži koje on crta na robiji dostižu neverovatne cifre po aukcijama, a još je uspeo i da se oženi, pa vi vidite kakva je to faca. Uglavnom, mnogo jači dokumentarac od prethodnog koji sam postavio (Deranged Killers) a i siguran sam da ovaj nikako niste imali prilike da pogledate jer je rip moj, poslao mi ga jedan drugar iz SAD. I da, zaboravih da napomenem, ako su ubistva koje je Ramirez počinio bila satanistička, onda su Satanisti bre jedna jako zajebana ekipa koja tako ubija svuda po svetu. Naravno ovo nema veze sa mozgom, Ramirez jeste ubijao ali je satanizam koristio samo kao izgovor, al' ko zna, možda neko odreaguje na ovo. Uživajte i naravno pročitajte tekst na crime library. (45 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...rd-ramirez.html
  17. Most Evil - seasons 1, 2, 3 Fali mi jos 7 epizoda da kompletiram sve tri sezone najjaceg discovery serijala, 1 sezona je cela, iz 2. sezone mi fali od 1. do 6. epizode, a iz 3. cetvrta epizoda "Vampires/Cannibals". Ako neko slucajno naleti na bilo sta od navedenog nek baci dojavu da kompletiramo konacno ovo lud'lo. http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...y%20most%20evil
  18. pa vlaška mađija je u pitanju, nisu tu čista posla...a i što su veće vrućine to su brutalnija ubistva, a evo sad počinje sezona a hajlajt je u avgustu, provereno će biti zla... Traces Of Death - Box Set Volumes 1-5 Evo konačno sam iskopo i ovo ZLO, dakle radi se o Traces of Death serijalu koji je neuporedivo brutalniji a samim tim i jači od Faces of Death jer je na Faces većina materijala stejdžovana, znači scene su uglavnom budžene i to baš onako očigledno da ponekad bude i smešno, a na Traces kol'ko sam ja ispratio sve je 100% pure uncut UŽAS, a i serijal je noviji, prvi deo je iz '93 godine a poslednji iz 2000-te. A i ovo su pravili neki metalci, kontam likovi koji su 80-ih odrastali uz Faces of Death i onda bili u fazonu, braćo ovo je bre smešno aj' napravimo pravi shock, realno ZLO, i vaistinu, ovi likovi su totalno u tom tripu, a o tome govori i muzička podloga u vidu bendova poput SINISTER i DISMEMBER, što odlično pasuje ovakvim ljudskim užasima pa je mnogo zajebanije od bilo kog drugog shokumentari serijala. Sve prati zlokoban naratorski glas koji nam pojašnjava dešavanja na malim ekranima. Jedino što su mogli da izbace te nesreće na moto-trkama jer to smara a sve ostalo je baš na nivou, posebno su zanimljivi most-brutalni snimci sukoba demonstranata sa pubovima koje sam ikada video, a vala video sam ih baš dosta. Nije pisalo o kojoj zemlji je reč al' podrazumeva se da je neka Azija u pitanju. Al' ubedljivo najzajebanija scena je snimak ultra deformisanog deteta (neko crnče je u pitanju) i prvih pola minuta tripuješ da takvo nesto sigurno mora biti mrtvo jer u tom obliku nikako ne može da opstane, al' onda beba počinje da mrda ručicama i nožicama i nastaje totalni užas... A evo i posebnog rivjua za VOL. 3 koji sam pisao 2007. : VOL. 3 počinje snimcima masakra na Markalama u Sarajevu. Zatim sledi serija samoubilačkih bombaških napada širom Palestine, pa onda Afričko zlo, masovno obrezivanje dečaka u old school fazonu, zatim žrtve kamenovanja, a sve to uz death metal i grindcore soundtrack, od Pungent Stencha do Benedictiona. Narator nas pomalo predramatičnim glasom vodi kroz sve ovo objašnjavajući svaki detalj tipa : "krv izlazi iz rupe od metka dok bolničar pokušava masiranjem srca da oživi čoveka, kako on pritiska tako krv izlazi" tako da bude pomalo i smešno u nekim trenucima. "Voz je beskućnika prepolovio na pola, ali ga je ostavio u životu jos 30 minuta" i tome slično...uglavnom naš narod kaže : "klin se klinom izbija" i to i te kako važi u ovom slučaju jer što više gledaš ovakvo nešto to si više ravnodušan, i sve manje ti je gadno, oguglaš. I sva ova sakaćenja ljudi i nisu toliko strašna koliko su posebno jezive i tužne scene masakra na 100-tine delfina na jednoj pitomoj plaži, i upravo takvi snimci uz borbe pasa i borbe sa bikovima su pravi dokaz da je pakao tu oko nas, na Zemlji ("How could Hell be any worse when Earth alone is such a curse ? Fuck Armagedon, this is Hell" by Bad Religion). Osuđuje se ubijanje ljudi a ovo ubijanje iz zabave je OK. Ljudi su bre stoka tj."Humanity is the devil" što rekoše momci iz Integritija. Samo metak u potiljak je rešenje ta ljudsku rasu, bez puno emocija, nista lično. Final solution al' za celo čovečanstvo, bez izuzetaka. Serijske ubice su prema ovim zlotvorima bre rani Hrišćani, bogobojažljive, bogougodne komšije, al' bez zajebancije. Kakvi crni Aušvici, ceo svet je jedan veliki logor smrti. I tu onda nema nevinih ("Pathetic lives, every second someone dies" by Deicide). Inače, dok sam sticajem okolnosti radio u Zatvorskoj Bolnici Centralnog Zatvora na psihijatriji (tamo gde je sad ovaj iz Jabukovca) između ostalih akcija nosio sam i leševe preminulih pacijenata sa 4. sprata peške jer ne mogu da stanu nosila u mali lift (ljudi tamo u 99 % slucajeva umiru od starosti jer nema ko da ih pokupi, da potpiše za njih da bi ih pustili na slobodu) tako da sam oguglao na ove ljudske leševe, ali ovo sa životinjama je too much. Uglavnom, ta "bolnica" je bila jedno grozno iskustvo, al' sam tamo bar imao čast da upoznam sve bitnije likove sa domace mass muder scene, i notorious VOBa, i Milića Milića, matorog satanistu što je zakl'o majku, i pitomog drvoseču Đošu što je maljem ubio svoju babu misleći da je demon, pa čak i onog iz BIA-e što je zbog paranoidne shizofrenije poubijao svoje kolega sa posla, ma sama elita je u pitanju. Ništa ispod pokušaja ubistva tamo ne puštaju. Stroga selekcija, nema zajebancije. Znači obavezno pogledajte bar vol. 3 ako ne ceo serijal. http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...olumes-1-5.html
  19. Krik (2008) 27. jula će biti tačno 2 godine od notorious "jabukovačkog masakra", kada je pshički oboleli Nikola Radosavljević krenuo u krvavi pohod kroz svoje selo i iz lovačke puške ubio 9-oro svojih komšija, da bi na kraju, na groblju, pokušao i sebi da oduzme život. A setimo se, tog bolesno toplog leta 2007. su se desila još neka zaista užasna ubistva, setimo se i Novih Banovaca, pa onda ono ubistvo cele prodice u Žarkovu, itd.etc. Uglavnom jedna jako zajebana godina, a posebno gadno leto, pa evo i meni je ta 2007. donela samo užase, nezamislive horore, i sad kad razmišljam pa to mi je realno najgora godina u dosadašnjem životu, naravno uz '99, i period od 2002. do kraja 2004. Mada meni je cela ova decenija pogubna, pa i prošla, ja bi ako može da se vratim u 80-e, evo sve bi dao, a to malo morgen nažalost. Nazad na temu, ovaj dokumentarni serijal koji je režirao Darko Zečević, inače autor TT Sindroma, kol'ko sam ja upućen, su puštali već 2 puta na TV-u, al' kontam da ima i onih koji nisu TV fanatici ko ja, pa su umesto gledanja ovakvih "boleština" izašli to veče u grad ili već gde. Stoga - evo ga, i mislim da nema potrebe da pojašnjavam zašto se ovo ZLO desilo u Jabukovcu, nema potrebe da pišem o tome kako psihijatrijske ustanove ne rade svoj posao, da država ne haje za psihički obolele osobe na pravi način, i onda kad čovek tako pukne ko nesretni Nikola Radosavljević svi se nađu u čudu, i niko nije znao, niko nije odgovoran i slične vadilice, jer činjenica je, da su ga lečili na vreme on garantovano ne bi postao ubica, i ne bi danas imali toliko porodica zavijenih u crno, to je jasno ko dan. Pa koliko bre ljudi ima u Srbiji sa istom tom psihijatrijskom dijagnozom pa nisu nikoga ubili niti nameravaju ?! Ali nažalost, u Srbiji, i ne samo u Srbiji, je sramota priznati da imaš psihički problem, a kamoli otići kod psihijatra, niko neće da se leči a bolesnih svuda, i previše, mada nije ni čudo da smo ko narod pukli psihički s'obzirom šta se sve dešavalo na ovim prostorima u poslednjih 20 godina. Ko što sam pisao ranije, ako me sećanje ne vara, u Hrvatskoj ima zvanično 200.000 obolelih od PTSP-a, a kod nas bre ko da ništa nije ni bilo, ladno svi zdravi. I onda se neki još pitaju otkud toliko visoka stopa tzv. porodičnih ubistava u Srbiji, a bolnice nam više liče na štale i zatvore no na ustanove za lečenje, e zato. U svakom slučaju, skroz ozbiljan dokumentarac sa vrlo upečatljivo urađenom rekonstrukcijom, prvi ovakav u Srbiji, i iskreno se nadam da će ih biti još (dokumentaraca, ne ubistava). (147 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com.../krik-2008.html
  20. A&E Biography - The Manson Women Ovo je priča o devojkama koje su činile samo jezgro Čarlijeve "Familije", i koje su uz pomoć Tex Watsona počinile sva Helter Skelter ubistva '69 godine. Na koji način je Čarli uspeo da "zavede" Susan Atkins, Patricia Krenwinkel i Leslie Van Houten, da počine takva zlodela kao što su Tate-LaBainca ubistva ? Kako je manipulisao, šta im je sve propovedao, kako se odvijao život u komuni Spahn Rancha, o tome svedoče na prvom mestu same devojke, danas već starije žene, Patricia Krenwinkel i Leslie Van Houten, a zatim i cure koje nisu počinile zločin, a koje su bile deo tzv. Familije kao što je npr. Barbara Hoyt. Tu je i Lynette "Squeaky" Fromme, inače meni najzanimljiviji lik, koja nije ni učestvovala '69 u ubistvima, ali je svoju odanost Čarliju dokazala 1975. kada je pokušala atentan na tadašnjeg predsednika SAD-a Geralda Forda, tako da i ona iznosi svoje viđenje SLEPE odanosti Mansonu, i sama osuđena na doživotnu robiju. Od ranog detinjtva pa do robijaških dana tj. 1994. kada su snimani ovi intervjui, ovaj dokumentarac prati živote "Mansonovih sledbenica" i pokušava da odgovori na mnoga pitanja, na prvom mestu na koji način je Čarli, tada 20-ogodišnjim devojkama uspeo da "ispere mozak" u toj meri da ih natera da učine bilo šta za njega, pa čak i da ubiju ako treba. Znači, ovo je dokumentarac na prvom mestu o MANIPULACIJI, i koliko ona može da bude pogubna po svest mladog čoveka, uostalom i sami smo bili svedoci 90-ih kako manipulacija na jednom malo višem nivou kao što je medijska može da dovede do svekolikog ZLA, do RATA i POKOLJA. Ali tada, 60-ih, nije ni bilo toliko medija, tako da je ovaj slučaj još zanimljiviji za izučavanje i proučavanje, jer u principu osoba koja je MANIPULATIVNA, može "svoje ljude" da usmeri u kojem god želi pravcu, DOBROM ili ZLOM, mada i to je relativno - jer što je za nekog DOBRO - za drugog je ZLO, i obratno. Siguran sam da smo svi svedoci toga, da su mnogi ljudi pokušavali da manipulišu našim životima tokom svih ovih godina, neki su uspeli u tome u većoj meri, neki nisu, al' ono što je najbitnije, uspeli su da manipulišu većinom, a većina nažalost odlučuje u tzv. demokratskim društvima, i zato treba......ma bre ne treba ništa, samo treba ostati svoj, uprkos svemu, uprkos svima, makar i samo iz inata, sa svojim stavovima, pa ma kakvi oni bili. Jer kako kaze ona pesmica : "Kuda SVI - nemoj i TI, jer ko IZDA..." (42 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...nson-women.html
  21. Antifascist Attitude (2008) Chinjenice govore vrlo jasno da je u svakoj ex-komunistickoj zemlji posle raspada Sovjetskog Saveza medju mladima doslo do pomame za neo-nacizmom i uopste tim ekstremnim fasistickim ideologijama, e sad zasto je to tako da se iz jednog pogubnog totalitarizma kakav je komunizam/staljinizam/titoizam srlja u totalnu suprotnost, znaci iz krajnosti u krajnost, na to moze da se odgovori na vise nachina. Naravno ima tu i neke vrste mladalachke pobune, jer obichno tako deca teze u tim pubertetskim i post-pubertetskim godinama da kontriraju svojim roditeljima, pa onda ukoliko su im roditelji bili npr. oficiri u tim komunistichkim armijama kakva je bila i JNA onda oni u inat svojim ochevima odlaze u skroz drugu krajnost tj. postaju chlanovi nekih od ekstremno desnicarskih grupa. Takvih slucajeva ima dosta i kod nas u Srbiji, jer evo ja lichno znam dosta ljudi koji su se okrenuli takvoj ideologiji ili su barem simpatizeri a znam npr. da su deca vojnih lica i slichno, mada to nikako nije pravilo. Medjutim, mi smo jedna veoma mala zemlja tako da broj takvih ekstrema i nije toliko veliki, ali svi vrlo dobro znamo kolka je Rusija danas, pa samim tim je i logichno da je problem sa mladim ljudima koji se okrecu ekstemnim ideologijama u doba ekonomske krize i siromastva daleko veci nego kod nas i daleko ekstremniji, jer dok se kod nas sve uglavnom zavrsava na omanjim tuchama i to jako retko, u ovom dokumentarcu je iznet podatak da je od 2005. pa do 2008. od strane tzv. neo-nacista stadalo cak 5 mladih ljudi za koje su ovi smatrali da su anti-fasisti. Znachi uglavnom su to bila klasichna bodenja nozevima koja se zavrsavaju smrtnim ishodom. Naravno policija ko policija - niti jedno od tih ubistava nije dovela u vezu sa sve brutalnijim sukobima naci-skinheads i anti-fa ekipa, nego su sve nagurali u omiljeni novinarski termin "huliganski obrachuni", znaci okriviti navijace za sve i taj nama vrlo poznat rad. Uglavnom situacija u Moskvi i ostalim vecim gradovima Rusije nije ni malo naivna, i u to cete se vrlo lako uveriti ukoliko pogledate ovaj ruski dokumentarac koji su pravili ruski anti-fasisti u sospstvenoj DIY produkciji, mada kolko sam ja skonto radi se uglavnom o anarhistima i sharpovcima. Ono sto je bitno je da postoji i engleski prevod tako da ceo film moze skroz opusteno da se isprati, ima dosta svedochenja chlanova raznih anti-fa grupa, od sharpovaca, preko anarho-sindikalista, pa sve do militantnih anarhista, jer setimo se ipak je Rusija kolevka anarhizma, a zaostavshtina Bakunjina i Kropotkina koji su i sami stradali sto od monarhisticke sto od boljsevichke vlasti, je vise nego ocigledna. Nacista naravno ima mnogo, mnogo vise jer ipak je to ex-komunisticka zemlja, ali u poslednjih par godina broj anti-fasista se takodje povecao kao logichan odgovor na ucestale napade, pa cete tako ovde moci da vidite i par snimaka jako surovih ulichnih sukoba sa nacistima, gde se koriste i shtangle i baklje i sta sve ne, dok ko nas u Beogradu svi znamo kakvo je stanje sto se tice tzv. anti-fa ekipe, sto kaze nas narod : svi bi da se jebu a da im ne udje, jer kad ih vidis na ulici sa onim anarhistickim zastavama - pomislis realno : "ko su bre ova deca, brucosi neki napaljeni ili sta ?!", i onda se samo setis scena iz Grcke od zimus i zaista ti nije jasno o cemu se tu radi, kako je to moguce da ti ljudi dele istu ideologiju sa ovim ludim Grcima, ili mozda to ipak ima vise veze sa (ne)spremnoscu na direktne akcije i posledice istih ? Videla jbga zaba da se konj potkiva - te nase narodne izreke zaista zabadaju u centralu ! Jer naime, isto kao i domaci naciji, niko od navedenih nije spreman da se iscima za svoje ideje a kamoli nesto ekstremnije da uradi, a nedajboze da robija. Uostalom setimo se da je cak i onaj Davidovic, inace lider Nacionalnog Stroja, uteko u Italiju u pokusaju da izbegne zatvorsku kaznu od tricavih godinu dana i to u nekakvom banja-zatvoru u Somboru. E sad, ako vidimo da takvi koji su im starija ekipa, vodje i navodno najekstremniji nisu spremni da odleze tu godinicu, sta onda tek reci za ovu silnu decurliju iz razno-raznih organizacija da ih ne imenujem sad ? Naravno kod srpskih anti-fasista barem sto se tice Beograda stanje je jos mnogo gore, jer to su uglavnom deca burzuja, koji jednostavno ne poznaju ulicu tako dobro kao npr. Grci i ja sam uveren da kad bi i dosli u priliku da se sukobe sa ovim drugima, ja mislim da oni ne bi znali sta da rade. I tako dolazimo do zakljucka da je Beograd, uz par chasnih izuzetaka, zaista bruka sto se tiche i jednog i drugog pokreta. E sad, o Novom Sadu ovde ne bih govorio, jer na prvom mestu nisam bio tamo skoro, tako da nisam kompetentan da pricam o tim nekim dojavama da su sukobi izmedju antifa i naci ekipa redovniji, a posebno na HCpunk i ska koncertima, koje naravno obe strane rado pohode, al' ne bih zaista o tome jer nemam dovoljno pouzdanih informacija da bi bilo sta tvrdio. No vratimo se mi na Ruse. Kada vidite ruske ekstremne desnicare, jasno vam je da to nikako nije shala, pa je samim tim i druga strana mnogo brutalnija nego ovi nasi indijanci, jer akcija uvek izaziva reakciju, znaci ili se branis, ili te jbga nema, logichno : sto je veci pritisak, otpor mora da bude jos jachi. Samim tim fasisti i anti-fasisti bukvalno hajpuju jedni druge, pa se tako i brojnost i ucestalost sukoba rapidno povecava. Pored svedochenja ucesnika u obracunima i snimaka tih protesta i tucha, ovde moze da se cuje i malo drugacija prica, gde se pojedinci bave i kao nekom vrstom edukacije putem fanzina, casopisa, letaka, na temu zasto je fasizam tolko poguban a posebno u jednoj zemlji kao sto je Rusiji gde je toliko miliona ljudi stradalo od strane nacista za vreme 2. svetskog rata. Znaci nisu svi u ovom filmu obavezno militantni, da ne bude zabune. Jako edukativan film i veoma upozoravajuci, jer kako smo mi krenuli u Srbiji, moze vrlo lako da se desi da uskoro ovakvi incidenti krenu da se desavaju i kod nas, jer vrlo se jasno secam BGD neo-nacista 90-ih godina, nije ih bilo puno, kretali su se uglavnom u vecim grupama, a i bili su prepoznatljivi po skinhead nachinu odevanja, a i tada je ta andergraund HCpunk/OI! scena u Beogradu bila jako mala tako da smo se svi medjusobno znali na ovaj ili onaj nacin pa su sukobi bili jako retki, jer kako da se pobijes sa likom koga znas 7 godina i slichno, i sve se tada uglavnom svodilo na maltretiranja tipa 10 na jednoga i slichno, mada se neretko desavalo i obrnuto, gde su cak i BGD metalci koji su tad bili skroz drugacija ekipa od ove danasnje, tukli opusteno skinse po koncertima i ulicama, uglavnom ono sto je najbitnije niko nije ozbiljnije stradao ako ne racunamo ubistvo malog Jovanovica '97 u Beogradskoj ulici, ali to je ubistvo na rasnoj osnovi pa ne ide uz ovu prichu. I zaista, sad kad se setim 90-ih skontam da je i pored svog sranja koje se desavalo u zemlji i po ratistima, Beograd bio jedno skroz opusteno mesto za druzenje na ovakvim vidovima manifestacija, jer tada su se HCpunk i OI! koncerti odrzavali na Akademiji, u KST-u, SKC-u, ST. Jamesu i tako nekim mestima, ali su sukobi bili jako retki, a cak su se chlanovi raznih ekipa tada i druzili medjusobno. Ali danas, posle nekih 10 godina situacija kolko se meni chini se drastichno promenila, mada iskreno nisam vise aktivan po takvim desavanjima, znaci sve je otislo u ekstrem, na ulicama vise necete sresti skinse ko nekad, a bogme necete ni ove druge, svi su upali u neki gistro-kezual fazon, tako da realno ne znas ko ce kad i kako da ti naleti. Ali za sad je stanje jos mirno, da ne mrachim bas tolko jbga, a i ja kad uvatim ja ga bas preteram. Znaci nije sve CRNO, ima nesto i SIVO, a mozda se situacija i smiri, jer klinci odrastaju a sa odrastanjem ide i sazrevanje, pa i shvatanje da su sve te ekstremne ideologije bilo levice il' desnice jedno GOLEMO SRANJE, sharena laza za napaljenu omladinu koja uglavnom kopira fazon (i to veoma lose) od preko. Toliko za ovaj put, znaci ne oklevajte no pogledajte ovaj dokumentarac, jer ne moz' da shkodi. (76 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...itude-2008.html
  22. SUBOTA: 13.06.2009. Tema: KLASIČNI HOROR PISCI NA FILMU: KLAJV BARKER Mesto: Dom Omladine (Mala Sala), BEOGRAD Vreme: 19h Učesnici: Dejan Ognjanović Svojom plodnom imaginacijom, a naročito u svojim ranijim radovima, Klajv Barker se nametnuo kao mlada nada i "budućnost horor žanra" (po Stivenu Kingu). Iako je ta budućnost danas donekle relativizovana, nesporni su svežina i osobeni senzibilitet koje je Barker doneo horor prozi pred kraj XX veka. Razmatranje njegovih ekranizacija je utoliko specifično što je neke od najistaknutijih sam Barker režirao. Da li to po sebi znači siguran uspeh, ili postoje zamke na putu od štampanog do filmskog medija koje ni sam autor ne može da prevaziđe? Po čemu je film bio prikladniji, a po čemu nezgodniji za specifičnosti Barkerove senzualne i žestoke horor proze? Kako su se sa njegovim delima snalazili drugi reditelji? To su neka od pitanja kojima se bavi ovo predavanje, koje je ilustrovano insertima iz uspešnih i manje uspešnih filmova po Barkeru (RAWHEAD REX, HELLRAISER, NIGHTBREED, LORD OF ILLUSIONS, MIDNIGHT MEAT TRAIN...). P.S. Ko doso, dobrodoso, vidimo se !
  23. MSNBC - The Mind of Manson (2007) Sve je jasno, avgust stize luda gljivo moja, tacno je 40 godina od cuvenog "leta ljubavi" 1969. godine, pa je red da polako krenemo sa chasnim postom u vidu ovog bogohulnog skrnavljenja poslanice poslednjeg zivog proroka, za koga pojedinci tvrde cak i da je sekund kaming Isusa Hrista, mada neki tvrde i da je Sotona lichno, a neki i jedno i drugo u isto vreme, tako da su misljenja jako podeljena, sto naravno daje posebnu draz celoj ovoj prici. Naime, po prvi put u celini celosti moci cete da vidite okultni intervju sa Charlijem iz notorious kalifornijskog zatvora San Quentina, iz '87 godine. Naravno, da gledalishche ne bi bilo zbunjeno il' zavedeno ovim intervjuom pa da nedobog skrene sa pravog, politicki korektnog, pa aj da kazemo i moralnog puta, pobrinuli su se jedan novinar NBC-a, i FBI profajlerka Candice DeLonge, gde nam njih dvoje analiziraju i pojashnjavaju AL' bukvalno svaku recenicu iz ovog prajsles intervjua, i to samo iz razloga da se neko ko sto rekoh ne bi zbunio, pa pogresno skonto da je Charli i njegova lichna zatvorska filozofija "REFLEKCIJE" zapravo skroz jedna zanimljiva i lucidno-vesela teorija. Znaci oni su tu da nam OBJASNE neke stvari a vi procenite ko se tu folira, i ko tu koga i iz kojih poriva tumachi na ovako opsesivno-detaljan nacin. Meni je ovo VR' jer Charli naravno briljira ko i uvek sa svojim izrugivanjem na sva "ozbiljnija" pitanja, a i jako je zanimljivo to kako ljudi neke stvari na razlichite nachine kapiraju, pa onda isuvise preozbiljno shvataju i te kako ocigledne Charlijeve provokacije, ili se mozda samo prave ludi radi sirotinje raje - ko to moz da zna ? Pogledajte, pa prosudite sami. Imate moju najladniju preporuka na ovu vrucinu. (44 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...anson-2007.html
  24. Apsolutno se slazem, "Battle of Chernobyl" jedan od najjacih dokumentaraca, nisam ni znao sta se sve tamo zapravo desilo '86 dok ga nisam pogledo. Jezivo, za nepoverovati !!! Terrorists, Killers & Middle-East Wackos (2005) Poslednji ozbiljniji shokumentarac, i to iz Bumfights produkcije, zapravo kao neki presek THE BEST OF UZASA koje smo imali prilike da gledamo u ranijim filmovima ovog tipa. Doduse kada govorimo o shockumentary radovima ja vise preferiram Traces of Death serijal, jer mi je onaj bejzik Faces of Death nekako mlak jbmliga, i mada je kec iz '78 kult samo takav, sve ostalo iz tog serijala je ochajno, zato sam i stao kod dvojke, ne volim kad je namestaljka tolko ocigledna, volim brate da vidim da je SMRT realna, nekrstena sto se kaze. Zato mi je Traces of Death zakon, i uskoro cu se iscimati da ga bacim na upload, jer uzasi koji su tamo prikazani su zapravo baza za ovaj film, od kojih su ovde prikazane samo najekstremnije scene. E sad, duzan sam zbog moralista da odgovorim i na pitanje zasto pojedini ljudi radje gledaju ovakve grozote umesto prirode, zivotinja, "cveca i drveca" ? Zasto bi bilo ko pozeleo da gleda kako nekoga kolju il' ga streljaju i slichno a da nije tesko oboleli sadista ? Odgovor je vrlo jednostavan, kao i kod serijskih ubica, pa i horor filmova u neku ruku, sve lezi u STRAHU OD SMRTI, jer sto se vise okruzimo ovakvim scenama, tj. sto ih se vise nagledamo to nam bivaju sve manje i manje strashne i strah polako nestaje (ko rukom), znachi ovakvi materijali su kao neka vrsta AMAJLIJE protiv svog tog VEOMA LJUDSKOG ZLA koje dominira planetom. Ovde su prikazana u najvecem delu desavanja sa bliskog istoka, i iz Iraka uglavnom, ali setimo se samo Bosne 90-ih i kakvi uzasi su tu chinjeni, i eto vam odgovora zasto je ovo jako bitna tema posebno za nas sa prostora ex-YU. Evo sinoc sam uzo da ponovo pogledam ovaj film da bi napiso koju pametnu i zakljucio da mi uopste nije bilo odvratno da gledam kako Irachani odsecaju ruku i nogu nekom lopovu, znaci "oguglo sam", ne plasim se vise, suocio sam se sa svojim strahovima, i upravo to je poenta ovakvih filmova i uopste tog OGRISH koncepta, mada ako cemo iskreno - jedno je gledati ovo na monitoru a skroz druga prica je uzivo, al' ne bih sad o tome. Naravno, zaboravio sam da pomenem i uvek prisutnu bizarna radoznalost kad su ovakve stvari u pitanju, ali sustina, ono podsvesno, lezi bas u nasem STRAHU OD SMRTI, mada moglo bi se reci pre u STRAHU OD ZIVOTA, jer lako cemo umirati - valja ziveti - zar ne ? Ne bih bas sad da prepricavam sta sve ovde ima da se vidi, jer od svakog segmenta su postavili ono najekstremnije, ali napomenucu samo da u sred svih tih uzasa bliskog istoka ladno ulece i kratka scena okultne tuche na Maksimiru '90 kao primer najbrutalnijih nereda na stadionima. E to je jedina stvar koja me zaista shokirala ovde. I za razliku od prethodnika ovde ima vrlo malo naracije sto je vise nego OK, ali muzika je zato skroz neuobicajena, jer naime thrash i death metal Traces of Death serijala je ovde zamenjen kalifornijskim pank-rokom, tako da imamo klasican primer veselog-ludila, gde ne znas dal' da se smejes il' da places, znaci melodichne vesele pesmice i SMRT/CMPT na svakom koraku, sto mozda i najbolje docarava svet u kojem zivimo danas, jer velike korporacije unistavaju sve pred sobom uz vesele reklamne poruke, NATO porobljava sa osmehom na licu, Bajden se shetka i kezi se, i slichno. Da zakljucim, ukoliko ste eventualno preskocili Faces of Death 1 i 2 ovo bi moglo da se pogleda skroz opusteno, bez nekih preteranih trauma. ZLO jednom recju, ljudsko a gle cuda - nase. (54 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...ast-wackos.html
  25. Deliver Us from Evil (2006) http://www.imdb.com/title/tt0814075/ Najbrutalniji, pa samim tim i najjachi dokumentarac na temu pedofilije medj crkvenom elitom katolichke crkve, izmedju ostalog nominovan i za Oskara 2006. godine. Film govori prvenstveno o svesteniku Oliveru koji je jos pocetkom 70-ih poceo sa najgnusnijim rabotama nad sitnom decom, ali zbog cuvenog zida cutanja u katolichkoj crkvi i zatvaranja ociju pred novonastalim problemima sa celibatoma i uopste sa svestenim licima koja su pedofili, on je uspeo da izbegne vlastima duzi niz godina, jer kad bi ga provalili, samo bi bio "zamoljen" da napusti parohiju, znaci ne bi bio ni rashchinjen nego bi bez ikakvog dosijea nastavio da pridobija poverenje roditelja po drugim okruzima, a samim tim lakse je stizao i do svojih potencijalnih zrtvava, njihove dece. Tek posle 30 godina takvog seljenja po parohijama zapadne Kalifornije, konacno je navatan i u ovom filmu postoji i njegovo svedochenje kakvi su ga to porivi nagonili na ovakvo zlo, a jos zajebanija su svodochenja njegovih zrtava koje su danas vec odrasli ljudi a kojih ima shokantno veliki broj. Najtuzniji deo je upravo nachin na koji je vrh katolichke crkve u SAD pokusao da zastiti ovog coveka, i da prikrije groznu istinu o ovakvim slucajevima, tj. na kakve sve nachine je ovaj pedofil uz pomoc velikodostojnika ostao nekaznjen citave 3 decenije. Znam, veoma muchna tematika, ja sam ovaj film gledao pre par godina i nisam ga ponavljao, al' valjalo bi ga pogledati iznova, jer takvih pojava danas ima svuda po svetu, u bukvalno svim crkvama, i chudo je jedno kako je Modus Operandi kod razlichitih religijskih zajednica za prikrivanja ovakvih zlodela bukvalno isti, i to bez obzira dal' su svestenici primorani na celibat ili ne. Naravno katolichka crkva sa svojim strogim celibatom ubedljivo dominira, ali je jako dobro prate i sve ostale. Ocena na imdb-u 8/10 od 2241. (103 min) http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com...-evil-2006.html
×
×
  • Create New...