Ja sa UA mogu da slušam sve stvari osim ATLM, mada ni sa Burnt ice i Amerikhastan nisam previše oduševljen. TSHF je skroz dobar, mada stvari deluju malko nabacano...
Ma ja se ložim na stvari od preko 10 minuta, isti slučaj i sa drugim bendovima. Da vidim ove 4 pesme na koncertu Helloweena, još 5, 6 hitova, i dve ili tri ređe svirane pesme, pa da konstatujem najbolji koncert ikad.
Ja ću da sačekam ceo album. Prve dve stvari koje su procurele su mi prosek, ostalo ću da sačekam... Nemam nikakva očekivanja, ali nek bude album kakav god, prethodna dva su objasnila.
Ahahah, koje izvale. Najbolje bi bilo da bendovi ubuduće prave koncerte tako što sviraju u backstage-u, a nama samo emituju zvuk. :) Šta imamo koga da gledamo, nek ni ne nameštaju binu.
Voleo bih da ga neko od organizatora ponovo dovede. Mislim, ako je onako slabo reklamiran koncert na lokaciji koja je Bogu iza nogu imao posetu od 200 ljudi, a uz to je još bio i akustičan koncert i održao se samo dan nakon koncerta u novom sadu, ne znam što ne bismo ponovo mogli da vidimo Blejza. Napunio bi bar malu salu SKC-a k'o od šale.
Meni se ne dopadaju ni jedna ni druga, ne znam zašto, nisu ni originalne ni zanimljive. Možda treba da sačekam neko vreme da se slegnu, ali od albuma nemam baš nikakva očekivanja. Meni je United abominations bio dovoljno dobar (), mada bi bio još za 20% bolji da nije imao novu verziju A tout le monde.
Danas sam otkrio ovaj bend. Ovo me je oduvalo:
Ne znam kada sam zadnji put u životu čuo i video nešto ovako dobro. Bar od koncerta Dream Theatera u julu.
Oni su potcenjeni. Zaslužili su mnogo veću popularnost nego što su je imali. Rangirao bih ih iznad Deep Purpla, KISSa i drugih rock bendova sedamdesetih...
Nisam fan The Final Cuta, možda mi se dopada par pesama, ali u suštini mi je previše težak album. Stvar ukusa očigledno. Više mi se sviđaju A saucerful of secrets i Atom heart mother, kad smo već kod potcenjenih albuma.
Najbolji starting point za svakog ko tek počinje da sluša Pink Floyd je album Dark side of the moon, pa onda odmah Wish you were here i Animals. Posle toga nek se vraća polako unazad na Meddle i ostale albume.
Ova nova stvar je skroz Metal gods, i teška kopija Judas Priesta. Čak i kaže u jednom delu ''Metal rules the land'', kao što Rob kaže u Heavy duty. Već vidim da će novi album biti plagijatura kao i poslednji. BTW, koliko je dosadan refren...